Brando Peričić u potpunosti je opravdao svoju reputaciju jednog od najperspektivnijih i najuzbudljivijih boraca UFC-ove teške kategorije nokautiravši Šamila Gazijeva u drugoj rundi njihova okršaja na jučerašnjoj Fight Night priredbi u Perthu.

Bila je to ukupno peta pobjeda u nizu za australskog teškaša hrvatskih korijena, odnosno treća pod okriljem najjače svjetske MMA organizacije, a svakako valja napomenuti da je svaki od tih trijumfa ostvario prekidom.

Ovaj sjajni udarač, čiji obiteljski korijeni sežu do Splita, nalazi se u više nego ozbiljnom naletu i momentumu, a osim u oktogonu, poprilično je zanimljiv za mikrofonom. Nakon što je isporučio izvedbu za pamćenje pod reflektorima RAC Arene, naime, "Balkan Bear" je svoj "show" nastavio i na kasnijoj press konferenciji, gdje je govorio o mnogim temama - od same borbe s Gazijevom, preko daljnjih planova, vjere u Boga, odricanja, životnih odluka, pa sve do potencijalnog nastupa na UFC priredbi u Beogradu.

"Moja je glava tvrđa"

- Osjećam se fantastično! Volim UFC, UFC mi je spasio život! Ova kompanija, Dana White, Mick Maynard, Sean Shelby, Hunter Campbell, ta gospoda su mi dala priliku. Potpisali su me s 31 godinom i dali mi šansu koja mi je trebala, a da se to nije dogodilo, umirovio bih se. Zato im želim ovim putem zahvaliti, kao i svojim trenerima i AP Sports Managementu - rekao je Peričić u uvodnom dijelu svog izlaganja pa na pitanje o potencijalnom napadu na titulu odgovorio: - Spreman sam već sljedećeg tjedna. Dvije slomljene ruke, boli me briga za to, spreman sam za dalje.

Govora je bilo i o tvrdoći glave Šamila Gazijeva, odnosno o tome koliko jako udara dagestanskih teškaš s bahreinskom putovnicom.

- Moja je glava tvrđa, nisam ja taj koji je završio nokautiran. Šalu na stranu, respekt za Šamila i njegov tim, on je vrlo snažan tip. Znao sam da će ovo biti teška borba, kao što znam da mi slijede borbe i s drugim opakim tipovima, zato sam htio provesti neko vrijeme u oktogonu i pridržavati se plana - objasnio je australsko-hrvatski teškaš pa se dotaknuo udaraca koje je dobivao sa suparničke strane:

- Nisam ni osjetio, mogao bih se tako boriti pet rundi. Čak i kad me grlio uz žicu, pomislio sam: "Zar je to to? To je dagestansko hrvanje? Brate... Come to New Zealand for two or three years and forget" (referenca na kultnu izjavu Islama Mahačeva).

"Ocijenio bih se trojkom"

Iako je upisao pobjedu nokautom i pritom zaradio 100.000 dolara bonusa za najbolju borbu večeri, 31-godišnji borac nije zadovoljan svojom izvedbom.

- Bilo je traljavo. Prošli smo kroz dosta nedaća tijekom ovog kampa, uz to sam i neiskusan i još učim. Mogu biti puno bolji od ovoga što sam pokazao. Na ljestvici od jedan do deset, ocijenio bih svoj nastup s trojkom. Radim neke prekrasne stvari u dvorani i moram to prenijeti u kavez, a onda ću biti najspremniji, najjači, najbrži i najbolji teškaš na svijetu. Samo to moram pokazati - rekao je Peričić pa dodao: Danas je to bilo u redu, napravio sam veliki korak. Nisam bio nervozan, ovo je bila druga borba zaredom da nisam bio nervozan, i to je dobro. Bog je dobar. Volim Isusa.

Odgovorio je "Balkan Bear" i na pitanje o tome je li bio uvučen u "brawl", odnosno divlju tučnjavu.

- Da, za publiku! Plaćaju da bi došli gledati kako se borim i ja sam spreman umrijeti za njih. Tih 100.000 dolara će odlično "sjesti", mogu na zasluženi odmor nakon ovoga - rekao je Brando pa ipak dodao da ne planira dugo odmarati i da će, bez obzira na ozljede, uskoro opet biti u punom pogonu.

- Ja se brzo oporavljam. Dajte mi tjedan dana i ja sam natrag u dvorani. Lice mi je malo ogrebano, ruke me malo bole, ali bit ću dobro.

"Predstavljam sve balkanske zemlje"

Jedan od najzanimljivijih dijelova Peričićeva "post-fight" intervjua bio je onaj o kojem je govorio o svom karijernom i životnom usponu, odnosno odricanju i žrtvi koju podnosu da bi ostvario svoje borilačke snove, a što uključuje i dugogodišnje spavanje po automobilima, odnosno u posljednje vrijeme u kombiju na parkiralištu njegove matične City Kickboxing dvorane na Novom Zelandu (Auckland). Pritom treba spomenuti da se UFC-ov teškaš na takav život nije odlučio silom prilika već svojevoljno, vođen asketizmom, ali i s ciljem uštede uslijed troškova pripremnih kampova i svega ostalog što podrazumijeva karijera profesionalnog borca.

- Još uvijek živim u kombiju. Potrošio sam mnogo novca zbog svoje karijere. Ulažem u sebe, vjerujem u sebe, uzimao sam pozajmice, imam puno dobrih sponzora i potrošio gotovo milijun dolara da dođem do ovdje. Plaćao sam ljudima 10-20 tisuća dolara da se bore sa mnom, da steknem iskustvo. Radio sam više poslova, spavao u dvorani, spavao u automobilima. Već osam godina sam beskućnik (svojevoljno, op.a.), ali sam blagoslovljen. Ovih sto tisuća će mi pomoći da treniram još bolje i pružiti mi određenu sigurnost - objasnio je Peričić.

Nova zvijezda UFC-ove teške kategorije već je nekoliko puta istaknula da 1. kolovoza želi nastupiti na UFC Fight Night priredbi u, a govora o tome bilo je i nakon jučerašnje pobjede nad Gazijevom, odnosno na presici.

- Vidjet ćemo kakvo će biti stanje s mojim rukama. Kad bih mogao, borio bih se već sljedećeg mjeseca. Ako moram pričekati da se borim u Srbiji, to će biti odlično. Ja predstavljam sve balkanske zemlje, mi smo svi braća i sestre i volim sve ljude. Volio bih otići tamo, upoznati kulturu, piti rakiju, jesti ćevape i upisati novu veliku pobjedu nokautom - rekao je Peričić pa naglasio:

- Ono što ne želim jest boriti se s drugim Australcima i Balkancima. Možemo se boriti s Englezima, Rusima, s bilo kim. Na kraju dana, borit ću se s bilo kim ako moram, ali ranije se ne bih borio sa svojim australskim i balkanskim prijateljima.