Godina je 1973., datum je identičan kao današnji, izuzev godine, naravno. San Diego Sports Arena bila je krcata. Dvorana otvorena sedam godina ranije prvi, a kasnije će se ispostaviti i posljednji put, imala je priliku biti poprište boksačkog meča u kojem nastupa Muhammad Ali.
Po mnogima najveći boksač u povijesti tada je bio na putu svojevrsnog "iskupljenja". Naime, dvije godine ranije Ali je prvi put u karijeri osjetio gorčinu poraza. Joe Frazier nadjačao ga je 8. ožujka (treći mjesec) 1971. godine na priredbi u Madison Square Gardenu. Svijet je tada dobio dokaz kako je i Ali "obični smrtnik", netko koga se može nadjačati u boksačkom meču.
Nakon poraza od Fraziera, Ali je krenuo u osvetnički pohod. Nizao je pobjedu za pobjedom, nećemo reći da je gradio samopouzdanje, jer njegovo samopouzdanje bilo bi nepokolebljivo i nakon deset uzastopnih poraza. Jedan poraz nije mogao ostaviti značajan trag na Alijevoj vjeri u samog sebe i on je bio uvjeren da je pitanje vremena kada će izboriti revanš s Frazierom.
Kako bi došao do toga, Ali je morao nanizati niz vrhunskih izazivača. Između ostalih, padali su Jimmy Ellis, Jerry Quarry, Floyd Patterson, Bob Foster te još šestorica vrlo dobrih boksača. Deset uzastopnih pobjeda nanizao je Ali, a poraz od Fraziera polako se već i zaboravljao. Muhammad je 11. pobjedu zaredom tražio u već spomenutoj San Diego Sports Areni.
Na putu prema ringu Ali se zaputio ogrnut bijelim ogrtačem ukrašenim draguljima. Na leđima je imao otisnut natpis "People‘s Choice", što možemo prevesti kao "Odabranik naroda" ili "Miljenik publike". Ogrtač je sam po sebi izgledao posebno, a kada uzmemo u obzir da se radilo o poklonu koji je Aliju uručio Elvis Presley, onda posebnost tog ogrtača doseže jednu posebnu razinu.
Trebala je to biti još jedna večer u kojoj će Ali relativno lako doći do pobjede i približiti se revanšu s Frazierom. Kada je Ali u svom famoznom ogrtaču kročio u ring (ogrtač je nosio tada i nikad više), tamo je već stajao Kenneth Howard Norton Sr., svijetu danas poznat kao Ken Norton. Bivši marinac, nekadašnji pripadnik marinaca i trostruki boksački prvak u američkim marincima, bio je boksač zastrašujućih fizikalija. Sto devedeset i jedan centimetar visok Norton bio je besprijekorno spreman, a raspon ruku koji je dosezao 203 centimetra činio je Nortona tipom idealnih predispozicija za postati vrhunskim boksačem.
Nakon što je u marincima dominirao boksačkim ringom (24-2-0 ‘score‘), Norton je 1967. godine napustio marince nakon četiri godine službe i odlučio je graditi profesionalnu boksačku karijeru. Debi je odradio u 11. mjesecu 1967. godine, a samo pet i pol godina kasnije Norton je na svom kontu imao 29 pobjeda i tek jedan jedini poraz od Josea Luisa Garcije.
Bila su to neka druga vremena kada su boksači nastupali znatno češće nego što je to danas praksa. Norton je tako 1970. godine odradio čak osam mečeva, a od 1969. pa sve do meča s Alijem (1973.) Norton nikada nije odradio manje od četiri meča unutar jedne kalendarske godine.
Iako je nizao pobjedu za pobjedom i izgledao jako dobro u ringu, Ken je pobjeđivao boksače koji nisu kotirali jako visoko na rang-ljestvicama. Norton je i dalje bio relativno nepoznato lice u svijetu boksa, nije ga se smatralo protivnikom koji može ugroziti Alija, a koeficijent na pobjedu Alija iznosio je oko 1,20, dok je koeficijent na pobjedu Nortona bio postavljen na visokih 6,0.
Ken je u jednom od dokumentarnih priloga snimljenih godinama kasnije otkrio neke zanimljive detalje o svojoj životnoj situaciji uoči tog meča.
- Uoči meča s Alijem prolazio sam kroz neke jako teške trenutke svog života. Bio sam oženjen, ali bio sam i pomalo razuzdan. Razotkriven sam jednom prilikom i žena me napustila. Rekao sam da može činiti što god hoće, ali sina mi neće oduzeti. Sin je tada imao jednu ili dvije godine. Žena je otišla, a ja sam ostao sa sinom. - prepričavao je Norton.
Nešto ranije u tom prilogu Norton je otkrio kako se 1972. godine borio na istom "cardu" koji su predvodili Ali i Bob Foster, a nakon meča dogodilo se nešto zanimljivo između njega i Alija.
- Bio sam na ‘undercardu‘, a nakon meča zaputili smo se u bar. Bila je tu jedna mala epizoda u kojoj sam ja preotimao žene Aliju, a on mi je rekao: "Dobit ćeš svoje zbog toga! Kaznit ću te!" - otkrio je Norton, što ide u prilog tome da je zaista volio "šarati okolo" i dobro je kotirao među ženama. No, vratimo se njegovim problemima uoči meča s Alijem.
- Tada nisam zarađivao dovoljno novca boksajući. Bilo je trenutaka kada je hot-dog bio luksuzno jelo za mene i mog sina. Nazvao sam oca i zavapio da se želim vratiti kući. On mi je rekao: "Sine, ako ti sada pomognem, pomagat ću ti do kraja života. Budi muškarac! Ne mogu ti pomoći." Nisam otišao kući nakon toga. Tri ili četiri meča kasnije borio sam se protiv Alija. Prvi meč protiv Alija dao mi je priliku da svom sinu pružim više hrane, bolju odjeću. Meč protiv Alija otvorio mi je priliku za bolji život.
Možda mislite kako je Norton u meču protiv Alija zaradio prvi milijun dolara ili barem šesteroznamenkastu cifru. Ipak su to bila neka druga vremena. Ukupno 11 884 gledatelja našlo se na ovom eventu, zarada od prodaje ulaznica iznosila je 240 792 dolara, a Muhammad Ali zaradio je 210 tisuća dolara honorara. Norton je s druge strane uprihodio 50 tisuća dolara. Ne zvuči spektakularno, ali Norton do tada nikada nije zaradio više od osam tisuća dolara za jedan boksački meč.
Važnije od tih 50 tisuća dolara jest sve ono što se Nortonu otvorilo nakon tog meča. Što se onda zapravo dogodilo u tom okršaju Nortona i Alija?
- Ili je Kenny Norton puno pametniji i puno bolji borac nego što je itko mislio, ili je Muhammad Ali nazadovao znatno više nego što bi itko mogao pretpostaviti. - riječi su koje je izrekao komentator Howard Cosell uoči početka šeste runde.
Isti taj komentator uoči meča je govorio kako će ovo biti "jedan od najvećih ‘mismatcheva‘ svih vremena". Teško je zamjeriti legendarnom komentatoru. Muhammad Ali zaista je bio ogroman favorit i gotovo svi su očekivali laku pobjedu. No, Ken Norton, osim sjajnih fizičkih predispozicija, imao je još neke adute u svom rukavu.
"Stilovi čine borbu", izjava je koju ste nebrojeno puta čuli i koja se nebrojeno puta pokazala istinitom. Nortonove čudnovate kretnje, sjajan prednji direkt, odlična kontrola distance i uporaba dugih ekstremiteta činili su ga stilski jako nezgodnim protivnikom po Alija. Osim toga, Nortona je krasila i jako dobra defanziva te je vrlo vješto izbjegavao Alijeve najopasnije kombinacije.
Jako važan faktor u svemu tome bio je Eddie Futch, trener koji je vodio Joea Fraziera do pobjede nad Alijem (ali i još trojicu boksača koji su porazili Alija do kraja njegove karijere). Futch je bio gotovo opsjednut izučavanjem Alija, nebrojeno puta pregledavao je snimke njegovih mečeva, izučavao je njegov stil boksa, tražio je prednosti i mane te je bio svojevrsni arhitekt koji je gradio pobjede Nortona i Fraziera. Osim toga, Norton je imao iskustvo spariranja s Frazierom, a Joe Frazier bio je jedan od rijetkih koji su najavljivali da Alija čeka znatno teži meč od očekivanog. Norton je bio boksač kojem stilski nisu odgovarali nokauteri, boksači koji jednim udarcem "gase svjetla". No, Muhammad Ali bio je daleko od nerješive enigme za Nortona.
- Doveo sam se u najbolju formu svog života za taj meč. Parirao sam Aliju u svemu. Svaki put kad bi on krenuo baciti prednji direkt, prsa bi se napela. Znao sam da udarac dolazi. Desnom rukom bih blokirao direkt, a čim bi njegov prednji direkt dotaknuo moju rukavicu, ja bih uzvratio udarcem. Aperkat ili prednji direkt. Što god sam pokušao, radilo je. Ne svaki put, ali 80 posto puta.
Već u drugoj rundi Norton je pogodio čak 34 udarca naspram Alijevih 12 i bilo je jasno kako ovaj bivši marinac ne samo da može parirati Aliju, nego ga potencijalno može i poraziti. Pitali su se mnogi hoće li Norton izdržati u tom tempu do samog kraja, hoće li osjetiti tremu kad shvati da korača ka pobjedi karijere, hoće li Ali ponovno izvući nekog "asa iz rukava". Kako je borba odmicala, bilo je sve jasnije da će to biti Nortonova večer. Ali nije pronalazio rješenje za Nortonov stil, bio je i znatno pasivniji nego u brojnim drugim mečevima, a Ken je na koncu slavio podijeljenom sudačkom odlukom. Složit će se mnogi kako je Fred Haynes bio blagonaklon prema Aliju kada je meč bodovao u njegovu korist, ali, srećom, nije koštao Nortona pobjede koja mu je promijenila život. Norton je tijekom meča pogodio 233 udarca, dok se Ali zaustavio na znatno manje - 171.
Nedugo nakon meča Ali se našao na bolničkom krevetu i otkriveno je kako mu je slomljena vilica. Angelo Dundee, jedan od "mastermindova" iza Alijevih uspjeha, javno je govorio kako je Norton slomio Alijevu čeljust u drugoj rundi, ali unatoč tome Muhammad je odradio svih 12 rundi. Javnost je tada pomalo skrenula pažnju s činjenice da je Ali izgubio te su isticali kako je zadivljujuća činjenica da je Ali odradio toliko rundi uz slomljenu čeljust. Norton je tvrdio da ta priča "ne drži vodu".
- Angelo Dundee govori da sam mu slomio vilicu u drugoj rundi. Govore tu priču koja njihovog boksača prikazuje "neuništivim", žele reći kako Ali može izdržati neizdrživu bol. Čeljust sam mu slomio u posljednjoj rundi, a ne u drugoj rundi. - rekao je Norton.
Nemoguće je dokazati kada je zapravo došlo do prijeloma, ali sa sigurnošću možemo reći kako je Norton poslao Alija u bolnicu, slomio je njegovu vilicu, godinu dana ranije preotimao mu je djevojke u noćnom klubu. Bivši marinac iz Jacksonvillea "preko noći" postao je kriptonit Muhammada Alija.
“Životne bitke ne dobiva uvijek jači ili brži čovjek. Prije ili kasnije pobjeđuje onaj koji vjeruje da može.” - citat je iz knjige "Think and Grow Rich" koju je napisao Napoleon Hill, a Ken Norton u svojoj autobiografiji otkrio je kako su ga taj citat, ali i kompletna knjiga, inspirirali i doveli njegov um do stanja u kojem je vjerovao da zaista može poraziti šampiona poput Alija.
Rivalstvo koje je izraslo u trilogiju
Ken Norton, osim što je bio vrhunski boksač, bio je i oličenje uzornog sportaša i borca. Alija je posjetio u bolnici nakon meča, iskazao mu je poštovanje te su verbalno dogovorili revanš. Pet i pol mjeseci kasnije Ali je podijeljenom sudačkom odlukom svladao Nortona, a trilogiju su zaključili u devetom mjesecu 1976. godine. Ali je tada nakon 15 rundi došao do pobjede jednoglasnom odlukom sudaca, a meč je i dan-danas predmet brojnih rasprava među fanovima i analitičarima.
Norton se osjećao "pokradenim", mnogi će se i složiti s tom konstatacijom, ali službeno je Ali pobjednik ovog rivalstva. Ono što je neporecivo jest činjenica da je Norton bio jedan od najtežih Alijevih protivnika, a Kenu su mečevi s Alijem zaista promijenili život.
Nakon onih 50 tisuća dolara u prvom meču, Norton je u revanšu zaradio između 200 i 300 tisuća dolara, a u trećem meču imao je zagarantiranih milijun dolara plus pet posto od ukupne zarade koju je generirao meč. Kenu je pobjeda nad Alijem otvorila brojna vrata, odradio je mnoštvo velikih mečeva, a 1978. godine okitio se i titulom WBC-ova svjetskog prvaka. Karijeru je okončao 1981. godine, a 1992. godine primljen je u Međunarodnu boksačku kuću slavnih.
Norton je imao i svojevrsnu filmsku karijeru (ne naročito uspješnu) do koje je došao na temelju svoje boksačke karijere i slave koju je stekao u tom sportu. Iza Kena je ostalo četvero djece, a Los Angeles Times i Los Angeles Sentinel proglasili su ga "Najboljim ocem godine" (1977. godine).
"Od svih titula koje sam imao priliku osvojiti, titula ‘oca‘ uvijek je bila najbolja.", napisao je Norton u svojoj autobiografiji "Believe: Journey From Jacksonville".
Ken Norton preminuo je 18. rujna 2013. godine. Imao je 70 godina, a u kasnijim godinama života pretrpio je višestruke moždane udare. Brojni boksački velikani ostavljali su lijepe oproštajne poruke. George Foreman opisao je Nortona "najpoštenijim među svima nama", a Ken će vječno ostati upamćen kao kriptonit Muhammada Alija, sjajan otac, predani profesionalac, svjetski šampion i, na kraju krajeva - istinski boksač.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....