Zašto je učinak u karijeri važniji svima osim boksačima?

ZAGREB - Boks i statistika nikad nisu bili posebno kompatibilni, ali dvije brojke neraskidivo su vezane za svakog boksača od njegova prvog ulaska u ring - pobjede i porazi. Počesto se samo na temelju tih znamenki naprečac ocjenjuju boksači, iako nije rijetkost da veteran sa pet-šest poraza vrijedi više nego neki neporaženi mladac.

Fascinacija naporaženima

Ipak, promotorima, menadžerima, sponzorima, TV producentima i gledateljima uvijek će za oko prije zapeti boksač bez ijednog neuspjeha u ringu. Fascinacija neporaženim borcima stara je koliko i moderni boks (iako se prije II. svj. rata porazi nisu shvaćali tako tragično kao danas), a spektakl je dvostruko veći ako su oba suparnika bez poraza.

Najveći trenutačno neporaženi profesionalni boksač nesumnjivo je američki velteraš Floyd Mayweather (41-0), koji će svoju seriju na kušnju uskoro staviti protiv famoznog Filipinca Mannyja Pacquiaoa (51-3-2). Iz njegovih riječi zaključujemo da je publika više opterećena učinkom nego sami boksači.

Sjajna karijera nakon robije

- Ni u ringu ni izvan njega nikad ne razmišljam o tome kako ostati neporažen do kraja karijere. Dok pobjeđuje, sportaš se ne zabrinjava porazima - kaže Mayweather, koji je posljednji meč izgubio još kao amater ‘96. na OI u Atlanti.

O tome da porazi ne moraju nužno upropastiti karijeru govore dva primjera iz nedavne prošlosti. Američki profesionalac Bernard Hopkins boksom se ozbiljno počeo baviti kao 23-godišnjak (nakon petogodišnjeg zatvorskog staža). Karijeru je započeo porazom, a kasnije je ostavio povijesni trag 10-godišnjom vladavinom srednjom kategorijom.

A što reći za Sugara Raya Robinsona, velikana srednje kategorije kojeg većina stručnjaka smatra najboljim borcem u povijesti? U 25-godišnjoj karijeri imao je čak 19 poraza (u 178 dvoboja).

- Možda je to samo pitanje taštine ili ega, ali neporaženi boksač osjeća se sasvim drukčije. Neporaženi svakako imaju teret više u ringu, no upravo činjenica da ih još nitko nije pobijedio daje im samopouzdanje. Znam to iz vlastitog iskustva, jer nakon prvog poraza u mene se uvukla neka podsvjesna nesigurnost - objašnjava hrvatski supersrednjaš Stjepan Božić.

Prekretnica s Alijem

- Naravno da je ljepše završiti karijeru s nulom u rubrici poraza, ali u konačnici to nije presudno. Ima i važnijih stvari, poput osvojenih naslova, sačuvanog zdravlja i zarađenog novca - nastavlja 36-godišnji Božić, koji je prvi neuspjeh pretrpio nakon samo 15 mjeseci profi karijere, već u sedmom meču.

Do uspona Muhammada Alija, početkom 60-ih godina, bilo je teže ostati neporažen iz vrlo jednostavnog razloga - postojala je samo jedna relevantna svjetska titula i svaki izazivač pikirao je samo na jednog istinskog šampiona. To je olakšalo i Velšaninu Joeu Calzagheu, odnedavno umirovljenom poluteškašu (među žrtvama mu je i Zagrepčanin Branko Šobot) završiti karijeru bez ijedne mrlje:

- Nisam se previše zamarao učinkom sve dok nisam shvatio da je kraj blizu i da bih zaista mogao otići iz boksa neporažen. Nakon oproštajnog meča osjetio sam olakšanje...

Najveću istinu ostavili smo za kraj, a autor joj je Božić:

- Neporaženi boksač više vrijedi na tržištu, lakše ga je marketinški prodati. Zato je učinak kudikamo važniji menadžerima i trenerima nego samim boksačima.