Per-Mathias Hogmo, bivši izbornik ženske reprezentacije Norveške, nije se dugo opirao šarmu elegantnog hrvatskog selektora, 'pao' je već nakon nekoliko 'fora' i predao se. A kako je mislio parirati jednoj od najjačih europskih reprezentacija? Martinom Odegaardom, djetetom iz dječjeg vrtića, koji se za utakmicu vjerojatno pripremao uz 'Baby TV'...
U jednoj doista ležernoj i opuštenoj utakmici, Hrvatska je visokim rezultatom pobijedila naoko opasnog suparnika, a da se igrači nisu ni oznojili. Ne želim nikoga podcijeniti, ali, do dva gola prednosti došli smo lakše nego svojedobno protiv Srbije. Nije to bila ni sjena Norveške, o kojoj je sa izuzetnim strahopoštovanjem govorio Niko Kovač, pa će na kraju novinari iz Osla postaviti pitanje – koga vraga su radili u Marbelli? Sunčali se, kupali, kvarcali. Prema onom što su sinoć pokazali, nogometom su se najmanje bavili...
Neću pretjerati ako kažem da bi se kap znoja naših igrača s ove utakmice trebao prodavati kao najskuplji Chanelov parfem. Toliko glatko nam nikad nije išlo, možda jedino protiv Srbije, iako smo se u finišu na toj utakmici namučili kao Kristuš na križu. Ovaj put ne, otresli smo jednog suparnika kao dosadnu muhu, Norveška je večeras već bivša zabrinutost Nike Kovača, a cilj je gotovo ispunjen; Hrvatska se već kvalificirala na Europsko prvenstvo. OK, trebalo bi još pobijediti Maltu, od Italije nikada nismo izgubili. A izlet u Baku, u Azerbajdžan ćemo shvatiti kao posjetu dragom rođaku Prosinečkom...
Sve bi to doista bilo tako da u našoj igri, ipak, nije bilo nekoliko pukotina. Neopreznost Ćorluke koji je skrivio jedanaesterac, a zna da su danas arbitri laki na okidaču, zatim i ležeran pristup kod drugog žutog kartona, zbog kojega je zaradio isključenje i doveo momčad u neugodan položaj, Mandžukićeva sebičnost, i kontra iz koje smo progutali gol. OK, reći ćete, nogomet nije savršena igra, u njoj se sve bazira na pogreškama. Možemo se složiti mi na tribinama, kojima 5-1 toliko dobro zvuči da ćemo „popiti još jednu“, ali, Niko Kovač je previše Nijemac da sve te detalje ne bi gurnuo igračima pod nos. Kao i činjenicu da Luka Modrić uklizava, a njegovi suigrači komotno šeću, kao da su na Ramblasu...
Ipak, ako postoji razlog za potpuno zadovoljstvo, osim tri poena, je podatak da je utakmicu gledalo 23.912 ljudi. Nakon Uefinih restrikcija, stadion je bio gotovo pun. Bez ijedne baklje, s ponekim uvredljivim sloganom na račun HNS (da se ne opuste). Kada se sve zbroji, jedna sasvim ugodna nogometna večer, nakon koje svim akterima možemo reći samo – hvala!