Možda će vam ove rečenice zazvučati bizarno, pa čak i morbidno, ali - svakog jutra u novinama najprije prelistam stranice s osmrtnicama. Živo me zanima kako “kotiraju” moji vršnjaci, kandidati za onaj svijet i je li netko možda “iznenada” kihnuo u 96. godini.
Mnogi to neće doživjeti
Jučer sam se nešto dulje i pozornije zadržao na crnim okvirima, zbrajajući koliko je onih “koje su pozvali gore” bilo svjedokom Dinamovog proljeća i velikih Dinamovih godina, kada su ovdje padali Juventus, Eintracht i Leeds United. Bilo je i nekih nesretnika koji nisu svjedočili Dinamovim slavnim trenucima, ali i onih koji neće doživjeti božićnu jelku s plavim kuglicama. Na žalost, ostale su nam samo uspomene na neka prašnjava vremena, na sadašnjost se ne možemo osloniti.
Umrlo je još jedno Dinamovo proljeće, još jedan Dinamov euro-pokušaj završio je u crnom okviru i sad ćemo bjesomučno tražiti krivce. Na meti će biti Zdravko Mamić, Vaha Halilhodžić, Sammir, Igor Bišćan, prozivat ćemo “legionare”, koji su ionako jedva čekali da se to zimsko mučenje napokon okonča i da pobjegnu u brazilsko ili argentinsko ljeto, koje upravo počinje.
A zapravo, nitko nije kriv. Zdravko Mamić je potrošio milijune i živce da bi stvorio atmosferu velike europske utakmice, Vaha Halilhodžić je skrpao momčad kako je najbolje mogao, iako su mu se potkrale sitne pogreške, jer je zapostavio Rukavinu i podcijenio Dimitrisa Salpingidisa, uz Karagounisa i Samarasa najboljeg grčkog nogometaša. Sammir je neobjašnjivo pao u formi, nije ni sjena jesenskog Sammira, kada smo svi agitirali da ga se pozove čak i u nacionalnu momčad. “Zimski” Sammir je daleko od Sammira koji je briljantno odigrao utakmicu protiv Villarreala, očito je i on umoran od svega, a ponajviše od skauta koji ga vabe u Valenciju, Atletico Madrid ili Sevillu. Igor Bišćan? Koga nema, bez njega se mora. Kao što se moralo i bez dinamit igrača Šime Vrsaljka...
Ne prodajte Vrsaljka!
Veliki klub u ovakvim trenucima ne kaže ništa. Šuti, ali, iza zatvorenih vrata gazda postrojava najodgovornije ljude u klubu. I najprije pita trenera - može li ovaj Dinamo više, ili mu treba svježe krvi? Preispitat će stručnu politiku i zaključiti je li pametnije obilaziti svijet, koji su bogati i veliki već poharali i opljačkali, ili se koncentrirati na domaće igrače. Jer, želi li Dinamo biti ozbiljan klub, ne smije si dopuštati kiks-rezultate protiv klubova druge europske kategorije, što PAOK, uz svo uvažavanje, jest.
Vahu Halilhodžića svakako treba zadržati, iako će u zimskom šopingu mnogi klubovi posegnuti i za Dinamovim trenerom. No, on je obećao da će u Dinamu dočekati Ligu prvaka, i ako je čovjek od riječi, a uvjeren sam da jest, ostat će ovdje. U prvi plan treba gurnuti najdarovitijeg mladog Dinamovog igrača Matea Kovačića, jer danas mladi nogometaši brže sazrijevaju i impuls su svakoj momčadi. Ma kako se Dinamo teško borio s novcem, Vrsaljka se ne smije prodati, jer u suprotnom cijeli projekt nema smisla. I svakako se već zimus mora riješiti balasta, ma kako to bolno bilo.
I Godot bi već stigao
To su samo neki od poteza koje mora povući Dinamovo vodstvo. Bez obzira na 7 europskih bodova, ovaj rezultat se ne može proglasiti uspjehom, jer u finalu je Dinamo, ipak, poražen. Ali, Dinamo nije na koljenima, pogotovo ne uz ovakve navijače, uz ovakvu organizaciju kluba, ovakvog trenera i nekoliko iznimno darovitih igrača, koji moraju igrati za Dinamov dres, a ne samo za vlastitu promociju. Inače, sve ovo nema nikakvog smisla, inače ćemo i idućeg prosinca biti umorni, razočarani i deprimirani. A možda će se i ovaj autor, koji već godinama uzalud čeka svog “Godota”, naći u crnom okviru, u rubrici “iznenada u 59. godini”. Na stadionu od srčane kapi...