Autsajderima šansa da uvjere da su dovoljno dobri

ZAGREB - “Lokalci se vesele... premda će gledati rezerve”. Naslov kojim Daily Mail u broju od četvrtka najavljuje subotnji dvoboj Engleske i Brazila u Dohi savršeno oslikava klimu u kojoj se hrvatska reprezentacija priprema za utakmicu s Lihtenštajnom. Vinkovci i cijela regija uzbuđeno dočekuju nacionalnu momčad, vijesti s terena kažu da će stadion biti rasprodan, premda ‘vatreni’ igraju meč bez naboja i u eksperimentalnom sastavu. Četiri dana boravka u Čatežu u tom smislu mogu se protumačiti kao idealna prilika za upoznavanje jer ova skupina igrača prvi i posljednji put nastupa zajedno.

Kakvi su onda ulozi u ovoj razvodnjenoj priči koje se u ponedjeljak više nitko neće sjećati? Rezultatskog imperativa nema, ugled ne možemo rasprodati, ali utakmica bi mogla poslužiti kao trampolin nekim dojučerašnjim autsajderima da iskorače i uvjere Slavena Bilić da ih nastavi pozivati ili barem aktivno pratiti u nastavku sezone. Kandidate za Lihtenštajn dopušteno je podijeliti u tri kategorije, tko u subotu uspije preskočiti jedan razred može računati na pozivnicu za akciju u ožujku.

U prvu kategoriju pod etiketom ‘make it or breake it’ ulaze Mate Bilić, Danijel Pranjić i Nikola Pokrivač. Napadač Sportinga iz Gijona je ovdje dugo bio zapostavljen, iako je u najspektakularnijoj svjetskoj ligi izgradio imidž zahvalnog klupskog centarfora. Predstavio se u vrlo solidnom izdanju protiv Kazahstana, sada ima priliku otići korak dalje i uvjeriti nas da je u stanju pohrvati se za mjesto u sastavu s Olićem ili Petrićem. Dojam je da je Bilić motiviran i oran, da u njegovim nogama ima dinamita.

Danijel Pranjić u sličnom je položaju zato što bi nakon muke na lijevom beku napokon trebao preseliti na svoju prirodnu poziciju. U veznom redu je Pranjić zabijao 20-ak golova po sezoni u Heerenveenu i Van Gaal je posegnuo za njim poznavajući ga kao motoričnog i efikasnog veznog igrača koji donosi opasnost kako s krila tako i s ‘perimetra’ kaznenog prostora. Dosad je, nažalost, Pranjić u kockastom dresu opasnost uglavnom sijao pred našim vratima.

Treći u ovom krugu je Nikola Pokrivač. On se nakon klasičnog harakirija na Wembleyju relativno brzo osovio na noge i u Red Bullu igra zapaženu ulogu. Odmjeren je na sredini terena, racionalan s loptom u nogama i posjeduje izbrušen udarac s distance. Statistika kaže i da je vrlo konkretan, četiri gola i tri asistencije njegov su učinak u novom klubu. Pokrivač u najboljem izdanju ulazi u najuži izbor defenzivnih vezista.

Drugu skupinu vinkovačkih kandidata čine Drago Gabrić, Tomislav Dujmović, Nikica Jelavić i Dario Knežević. Biti ‘zacementiran na klupi’ u nogometnom slengu ne zvuči kao kompliment, ali u njihovu slučaju klupa nacionalne momčadi predstavljat će karijerni vrhunac. Za ovu skupinu igrača u idealnim okolnostima neće biti mjesta u Bilićevim planovima, ali bit će počašćeni ulogama jokera ili back-up rješenja.

Najbolje čemu se u Vinkovcima mogu nadati Gordon Schildenfeld, Mladen Bartulović i Manuel Pamić jest da se u klupske domicile vrate bez ozljeda. Riječ je o igračima koji mukotrpno grade inozemne karijere i njihov trud ne treba podcjenjivati, ali u reprezentaciji su samo u prolazu...