Godina 1998. iznimno je značajna u povijesti hrvatskog nogometa. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj stvoren je mit o "vatrenima". No generacija Bobana, Šukera, Prosinečkog i ostalih svojevrsni je relikt prošlosti, nogometna ostavština bivše države, čija je mlada reprezentacija 1987. u Čileu postala prvak svijeta. Ipak, francuska je bronca učvrstila kult hrvatske reprezentacije i stvorila temelje za buduće nogometne naraštaje.
Hrvatska na SP-u U17 pobijedila i prvaka Nigeriju
A 1998. se u hrvatskom nogometu dugo spominjala i kao godina u kojoj je rođena najtalentiranija generacija. Na Svjetskom prvenstvu 2015. u Čileu (očita je simbolika s "vatrenima") hrvatska je kadetska reprezentacija (U17) ostvarila zapažen uspjeh plasmanom u četvrtfinale, gdje ju je zaustavila fizički dominantnija momčad Malija, kasnijeg finalista. Pobjednik natjecanja bila je Nigerija, koja je u Južnoj Americi obranila titulu osvojenu četiri godine ranije. Momčad svjetskog prvaka predvodili su Osimhen, Chukwueze, Madueke...
No u prvoj fazi natjecanja Hrvatska je pobijedila Nigeriju 2:1, a u igri ju je posve izdominirala: 23:8 u udarcima prema vratima, 59:41 posto posjeda lopte, 13 kornera... Nekoliko dana kasnije, pobjeda protiv Njemačke (2:0), europskog viceprvaka, u osmini finala sugerirala je da Hrvatska ima momčad koja pripada svjetskom vrhu.
- Velik broj igrača ove bogomdane generacije 1998. činit će hrvatsku A reprezentaciju na SP 2022. godine. Kao 24-godišnjaci bit u će najboljim godinama - ustvrdio je tada Romeo Jozak, tehnički direktor HNS-a.
Hrvatsku su u Čileu predstavljali Adrian Šemper, Bruno Šutalo, Ivan Nevistić, Matej Hudeček, Borna Sosa, Martin Erlić, Branimir Kalaica, Vinko Soldo, Josip Brekalo, Neven Đurasek, Karlo Majić, Nikola Moro, Davor Lovren, Luka Ivanušec, Marin Karamarko, Marin Šverko, Marko Đira, Matko Babić, Luka Pasariček, Ivan Delić i Dino Halilović. Pri odabiru kandidata, izbornik Dario Bašić posve se oslonio na igrače zagrebačkog Dinama.
Čak 12 ih je uvrstio u konkurenciju (Šemper, Hudeček, Sosa, Kalaica, Soldo, Brekalo, Đurasek, Majić, Moro, Lovren, Pasariček, Halilović). Broj bi vjerojatno bio i veći da zbog ozljede nije izostao najperspektivniji igrač te generacije Borna Borovec.
- Izbor je logičan. Dinamo je imao 30 pobjeda iz 30 utakmica i ogromnu bodovnu prednost pred ostalim klubovima - pojašnjavao je Bašić svoj odabir.
Na koncu je prisnažio:
- Ova momčad ima i kvalitetu i karakter, a ako tri-četiri igrača budu standardni u A reprezentaciji, onda će uspjeh u Čileu biti na razini osvajanja SP-a.
Mamić: Takva se generacija rađa jednom u stotinu godina
Čileanski Mundijal bio je de facto svojevrsna nadogradnja uspjehu Dinama, koji je 2013. u Manchesteru osvojio Nike Premier Cup u kadetskom uzrastu (pobijedivši dvaput Milan, Arsenal, Boca Juniorse...). Radi se o najjačem svjetskom turniru za mlađe kategorije. Momčad koju je vodio Krešimir Gojun proglašena je "zlatnom generacijom", koja će godinama drmati hrvatskim i svjetskim nogometom.
- Ovakva se generacija rađa jednom u sto godina - ushićeno je konstatirao Zdravko Mamić.
A gdje je deset godina kasnije maksimirska "zlatna mladež", gdje su znameniti "Čileanci" hrvatskog nogometa? Od igrača Dinama koji su bili u Manchesteru, ali ne i u Čileu, jedino još Bruno Goda igra profesionalni nogomet. Ovoljetnim transferom napravio je puni krug, ali još nije debitirao za "modre" u službenoj utakmici. Sudbinu ostalih sublimirao je usud spomenutog Borovca, koji je zbog ozljeda karijeru prekinuo u ranim dvadesetima. Dinamo je neke primjerke iz "zlatne generacije" uspio dobro unovčiti: za Brekala je dobio deset milijuna eura, za Moru 8,5, za Sosu šest, Šempera 1,5... No HNS-ovi "Čileanci" nikada nisu dosegli razinu Bobanove generacije. Tek rijetki imaju definirane i stabilne karijere.
Poput vratara Pise Adriana Šempera, koji je prema Transfermarktu dosegao vrijednost od 3,5 milijuna eura. Ili pak njegova konkurenta Ivana Nevistića, prvog vratara Dinama. Treći iz te generacije Bruno Šutalo vratar je Župe Dubrovačke. Matej Hudeček prošle je sezone nastupio u dvije utakmice za Mladost iz Ždralova, Branimir Kalaica igra u Kazahstanu (Astana), Neven Đurasek u mađarskom Debrecenu, Marin Karamarko u sarajevskom Željezničaru, Marin Šverko igra za Veneziju, Marko Đira za ciparski Paralimniou, Matko Babić za rumunjski Voluntari, Ivan Delić za slovenski Bravo. Nekolicina čileanskih aduta trenutačno nema klupsku adresu - Vinko Soldo (prošle sezone je igrao za Sarajevo), Dino Halilović (Velež), Luka Pasariček (Rudeš)... Karlo Igor Majić (posljednja stanica Trnje) i Davor Lovren (Kustošija) izvan su nogometa.
Jedan igrač strši
Nikola Moro (Bologna) i Josip Brekalo (Fiorentina) igraju Serie A i bore se za mjesto u momčadi, kao i reprezentativni status. Trojica su pretendenata na Dalićev poziv tijekom ovog prijelaznog roka promijenili klubove s ciljem oživljavanja karijere: Luka Ivanušec je iz Feyenoorda prešao u PAOK (posudba), Borna Sosa je potpisao za premierligaša Crystal Palace, a Martin Erlić čeka poziv da napusti Bolognu. A upravo je on jedini igrač koji je iz "čileanske vrste" putovao na Svjetsko prvenstvo 2022. u Katar...
A ondje je bio još jedan igrač rođen 1998., Lovro Majer! Kuriozitet je da za njega nije bilo mjesta u ekspediciji za Čile (tada je bio igrač Lokomotive). Premda igra u 11-plasiranom klubu njemačke Bundeslige (Wolfsburg), Majer je kao pridruženi član "zlatne generacije" de facto ostvario najveću karijeru: na tržištu je dosegao vrijednost 27 milijuna eura (trenutačno 17) i najstandardniji je u taktičkim projekcijama izbornika Dalića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....