Hrvatska pred nezaboravnom sportskom godinom: Mundijal, medalje i povratak legendi

Čim se razbudimo od novogodišnje noći, odmah nakon što shvatimo lete li doista ljudi na skijama ili smo još uvijek mamurni, ispred nas će se ukazati 2026. godina. Parna je to godina, ona u kojoj nema Igara u ljetnim sportovima, ali su tu Mundijal preko ljeta i Igre u zimi, u veljači.

Kao prvo, super je da nam se nakon osam godina svjetska smotra u nogometu vraća u normalno vrijeme, u lipnju i srpnju, jer iako će vrućine u južnom dijelu Amerike ili Amerike biti nesnosne, igrat će se u tradicionalnom terminu.

U njemu će Hrvatska, još jednom, posljednji put pod vodstvom Luka Modrića na terenu, a možda i posljednji put pod vodstvom Zlatka Dalića kraj terena tražiti novu senzaciju. Za državu koja nema ni četiri milijuna stanovnika, od toga da je dva puta uzastopce na postoljima na SP-u, jedino bi luđe bilo popeti se na postolje treći put zaredom.

Ali, kolone naših navijača promijenit će ovoga ljeta kontinent, već sada se sklapaju putovanja, dižu krediti i skiciraju moguća križanja, jer trajat će ovaj Mundijal jako dugo, a Hrvatska će trebati svaki glas s tribina na novom putovanju u snove.

Naravno, kad nogomet traži novi svjetski poredak, onda će sve ostalo pasti nekako u drugi plan. Ali, Hrvatska je ozbiljna sportska nacija, barem se ona trudi takva biti, pa ćemo od samog početka 2026. godine drhtati za neke naše najjače adute.

Vaterpolisti će već 10. siječnja u akciju na europskoj smotri koja će se igrati u Beogradu. Ivica Tucak sprema našu reprezentaciju i kad je o vaterpolistima riječ, onda su tu očekivanja uvijek ista. Lov na medalje.

Pokušat će isto napraviti i rukometaši, koje upravo Dagur Sigurdsson sprema za europsko prvenstvo koje počinje 15. siječnja, a domaćini su Danska, Norveška i Švedska. Rukometaši su otprilike prije godinu dana bili vruća sportska priča, punili su zagrebačku Arenu i u jednom nevjerojatnom spoju energije na terenu s onom na tribinama ili ispred televizora uspjeli su stići i do finala. I to je, jasno, podiglo apetite, pa se sada opet mašta o medalji, iako je činjenica da su europske smotre uvijek teže od svjetskih, kao i da Sigurdsson sprema neku novu reprezentaciju, s novim nositeljima. Uostalom, nakon niza godina krenut ćemo u veliko natjecanje bez kapetana Domagoja Duvnjaka, a onaj koji ga je naslijedio i bit će tu u godinama koje slijede, jest Ivan Martinović.

ANTE CIZMIC Cropix

I tek nakon što se malo odmorimo od vaterpolskih i rukometnih uzbuđenja, krenut će Olimpijske igre u Italiji, a tu ćemo velike nade polagati prije svega u Zrinku Ljutić, ali s prikrajkom vjerovati da idealne linije mogu pronaći Filip Zubčić ili Samuel Kolega.

U kolovozu nas čekaju europske smotre u atletici (Birmingham) i plivanju (Pariz), a na obje ćemo imati svoje adute u lovu na postolja i naznaku zaleta za ono što bi se trebalo dogoditi za dvije i pol godine na Igrama u Los Angelesu.

I, naravno, to neće biti sve. Jer čeka nas niz natjecanja u kojima će Hrvati tražiti put do najvećih postolja u raznim sportovima i uspjeha tu neće nedostajati.

Ali, tu je, svakako, i klupski sport. Jer, nogometna polusezona zaključila se s samo bod razlike između Dinama i Hajduka, pa je vrlo jasno što nas čeka u zapaljivom proljetnom dijelu sezone, koji će krenuti već koncem siječnja, dakle u debeloj zimi. Usput, još uvijek su živi u europskim kup-natjecanjima Dinamo i Rijeka, pa će se s nestrpljenjem čekati i njihova europska sudbina. Dok ne krene ona nova, odmah čim se završi Svjetsko prvenstvo i krene se igrati nova sezona.

Na koncu smo, evo, stigli i do košarke. Reprezentacija je otvorila kvalifikacije za SP s dvije uvodne pobjede i time zagrabila šansu da se plasira na SP u Katar 2027., a na svjetskoj smotri košarkaša nije bila od 2014. godine. Za tako što, trebalo bi u 2026. godini uhvatiti što je moguće više pobjeda u osam utakmica koje će odigrati reprezentacija, po dvije u veljači, srpnju, kolovozu i studenom. Za sada znamo da nas u veljači čekaju dvaput Nijemci, u srpnju Izrael kod kuće i Cipar u gostima.

Usput, za popravak košarke bit će važno i što će se u sljedećih godinu dana dogoditi s hrvatskim klubovima. Cibonu čeka preoblikovanje i planira na temelju toga povećati proračun barem tri puta za novi europski iskorak, a konkurentniji bi izvan granica trebali biti i Zadar i Split.