Točno je 50 dana do prve utakmice na Euru 2016. Hrvatska će u Francuskoj, 18 godina nakon osvajanja bronce na SP-u, krenuti na istom mjestu gdje je stečena povijesna medalja. Park prinčeva u Parizu ostao nam je u najljepšem sjećanju i zbog pobjede nad Nizozemskom, 2:1, u utakmici u kojoj je ondašnja Hrvatska imala možda najviše sreće. No, sreća prati hrabre i nagrađuje ih kad im najviše treba., pišu Sportske novosti.
Kao i 1996., na prvom Euru Hrvatske, kada smo se sučelili Turskoj, tako će biti i u Parizu. Isti izbornik koji nam je zagorčao život na EP 2008., Fatih Terim, slatkorječivo stvara atmosferu kako je Hrvatska veliki favorit i ima fantastične igrače, ali nema dvojbe da kuje planove kako nas odmah na početku srušiti. S kakvim zapravo nadanjima, situacijama i atmosferama ulazimo u posljednjih 50 dana do Pariza?
Čudni slučajevi
Prije svega treba kazati da je Hrvatska u dvije utakmice ožujka mjeseca, protiv Izraela i Mađarske, igrala ispod očekivanja. Kad bismo stvari gledali samo iz tog kuta onda bismo imali razloga za velike brige. Bili su to pomalo čudni ispiti za Vatrene, opterećeni nekim nejasnim izborima Ante Čačića, koji nije pozivao nove igrače nakon niske onih koji su ispadali iz konkurencije za ove dvoboje. Bilo je doista bizarno da u Budimpešti Vatreni imaju samo 13 zdravih igrača na raspolaganju, a da je kao kruna tog čudnog postupka bio slučaj ulaska viroznog i ozlijeđenog Srne te zapostavljanje Lovrena i Halilovića. Iz tog se izrodio još čudniji slučaj Lovren, koji neće, kako sada stvari izgledaju, biti dio francuske ekspedicije zbog neprimjerenog medijskog prozivanja izbornika i suigrača. Taj je slučaj pokrio detaljniju raspravu nelogičnih Čačićevih izbora, među inima onaj da izostavi i jednog lijevog beka iz konkurencije.
No dobro, uvertire odlasku na EP ili SP znale su u Hrvatskoj biti i gore, pa se pokazalo da njen talent i pravi pristup igrača mogu ispraviti krive tijekove. Događalo se i obrnuto, da se pričalo o velikim dometima i sjajnim pripremama i atmosferama, a Vatreni bi podbacili. Želimo kazati da iako neke gore spomenute situacije djeluju doista upitnim izborima, sve se to još može ispraviti logičnim igračkim izborima te kvalitetnom pripremom do puta u Francusku.lzvlačenje maksimuma Ono što je temelj svih logičkih optimizama naše nogometne javnosti to su reprezentativci. S normalnim usponima i padovima forme tijekom duge i naporne klupske sezone gotovo svi kandidati za Francusku imali su relativno uspješnu godinu. Točno je i to da po imenima odnosno reputaciji sredina u kojima zarađuju profesionalni kruh, Hrvatska ima odličnu reprezentaciju. Kad bi i bilo točno da je ona potencijalom spremna za vrhove, i onda bi bilo deplasirano i kontraproduktivno galamiti u medijima kako se ide ‘do kraja’.
Upravo je 1998. Blaževićeva reprezentacija otputovala u Francusku niskog garda, opterećene atmosfere i porazom u završnici pripremnog razdoblja, ali i nepovjerenjem šire javnosti. Epilog je bio gotovo kao u najljepšem snu... Hrvatska ima sjajne igrače i bazu iz koje izvlači klase i za najveće europske klubove. No, reprezentativni uspjeh nema temelje u tome igra li netko u Real Madridu, Barceloni ili Malagi, nego u činjenici s koliko će se uspjeha svaki pojedinačni reprezentativac uklopiti u kolektivni pristup, odnosno koliko će izbornik znati iz svakog igrača izvući maksimum. Zato izbornik Ante Čačić i svi oni koji skrbe o reprezentaciji prije svega moraju proraditi na učvršćivanju maksimalno homogene atmosfere te takav pristup promovirati i u medijima. Naši su reprezentativci, ma što tko govorio o tome, iznimno privrženi reprezentaciji i nema dvojbe da će svatko od njih dati maksimum da u Francuskoj Vatreni ostvare što viši doseg.
Koja je to razina da bi se tretiralo uspjehom? Sukladno onom što ima na raspolaganju Hrvatska minimalistički cilj, a to je prolaz skupine, može i mora ostvariti. Sve ispod toga je ipak veliki neuspjeh, sve iznad toga samo će uvećavati kriterij uspjeha.
Do početka priprema, oko 20. svibnja, najvažnije od svega je da one igrače koje Čačić bude stavio na popis za Francusku, dočeka u Zagrebu zdrave. Klupska sezona ulazi u sami finiš, veliki su napori, raste rizik od ozljeda. Zato više i ne treba puno razmišljati o formi, nego se moliti da reprezentativci bez fizičkih stresova zaključe sezonu. Ionako su gotovo svi imali puno utakmica.
Pedeset dana do Eura počinje rasti adrenalin, a što navijačkim pripremama i akcijama osiguranja ulaznica i putovanja dobiva na draži. Hrvatska ima što za reći i pokazati na kontinentalnoj smotri i u tom nadanju odbrojavati će se tih 1200 sati do početka na Parku prinčeva. Tamo gdje je prije 18 godina završila jedna druga priča i započela legenda...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....