Kapetan Vatrenih jasno poručio Hrvatskoj: 'Pa ne igram ja ni za Šukera ni za Mamića!

Darijo Srna, kapetan hrvatske reprezentacije i ukrajinskog Šahtara, po svojem životnom opusu zaista je nogometni velikan. Rekorder po broju nastupa za Hrvatsku (129 utakmica) i za ukrajinski klub Šahtar (486) predstavlja pravu nogometnu ikonu. Čujte, ma da je samo odigrao toliko utakmica za nacionalnu i klupsku momčad zaslužuje naklon, a kamo li što je tijekom svih godina karijere bio glavni igrač, istinski lider. Začudo, Srna nije zadovoljan…

- Ma, muči me spoznaja da su hrvatski nogometaši omiljeniji pa i priznatiji u stranom svijetu nego kod kuće. Nije da mi trebaju aplauzi, ne patim od komplimenata, ali ne mogu shvatiti one koji me podbadaju, podmeću mi, iskrivljuju neke moje izjave.

Srna je uvijek raspoložen, djeluje optimistički, vedro, otvoreno, iskreno, ali u biti itekako mjeri riječi, reklo bi se da je u škakljivim temama vrlo suzdržan, čak sračunat. Na onim kratkim press-konferencijama ostavlja sjajan dojam, jer su to uglavnom rutinske najave utakmica, ocjene okupljanja reprezentacije, kratki komentari odrađenog posla. I kad se sa Srnom razgovara duže, kao sad kad mi se javio iz Kijeva, on odgovara rafalno, na dah, uvijek s jednom mišlju i djelom:

Nacionalni interesi

- Reprezentacija je iznad svih nas, nitko ne smije biti iznad nacionalne momčadi. Znači, najvažniji su nacionalni interesi, to da služimo Hrvatskoj, dokazujemo se, radujemo nogometni narod. Ali i sve druge. Jer, to da smo u prošlih sedam velikih događanja, otkako igram za reprezentaciju od 2002. do danas, sudjelovali u pet završnih natjecanja i sad nas čeka šesti finalni turnir, što znači da smo propustili samo jednu završnicu, onu 2010., to jest Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, služi na čast svim igračima, izbornicima, rukovodstvu HNS-a, uopće Hrvatskoj.

To su poznate činjenice, lijepo je to da ste se toliko puta domogli finalnih turnira, ali osim na Euru 2008. niti jednom nismo prošli u drugu rundu?

- Evo sada ćemo proći. Na ljeto u Francuskoj idemo dalje iako nam je skupina teška, vrlo zahtjevna, ali mi ćemo se plasirati u drugu rundu, među 16 najboljih.

Držim da to i neće biti neki podvig s obzirom da mnogi Hrvatsku, u odnosu na igrački kadar, ubrajaju među favorite?

- To je tako na papiru, da smo među četiri-pet najboljih reprezentacija u Europi. No, ne trebaju nam neka velika obećanja, još manje euforija. Nama je bitna atmosfera, unutar reprezentacije smo kompaktni, svjesni smo svojih mogućnosti.

A slučaj Dejana Lovrena?

- Njih dvoje, kao i svi drugi moraju biti svjesni da je reprezentacija kao cjelina najvažnija. Tu nema razlike ni kad bi bio u pitanju Srna, Modrić ili bilo tko treći.

Jeste li razgovarali s Lovrenom, jeste li mu rekli da bi bez obzira na sve što se događalo, bilo lijepo da se sagne, prikloni, pa ako hoćete i pokloni, pretrpi?

- Čuli smo se, razgovarali, ne želim iznositi detalje, ono što je bitno je da svatko odgovara za sebe.

A i izbornik baš nije trebao pustiti Lovrena da se cijelo poluvrijeme zagrijava pa ga ne uvesti u momčad. Taj štos je već izveo i s Olićem u Rostovu, mogao je pretpostaviti, čak i znati da će se dogoditi skandal?

- Izbornik ima svoje odgovornosti i ja ne želim ulaziti u njegove odluke. Kao kapetan sam tu da mu pomognem. Prema svakom izborniku sam bio lojalan, iskren u suradnji. Jednoga dana kad budem izbornik onda ću odgovarati i polagati račune…

Zar se pripremate za trenera, jednoga dana i za izbornika?

- Polako, završio sam u Ukrajini A i B stupanj za trenera, sad trebam proći stupanj dalje, onaj najviši, profi rang. Pripremam se za budućnost, ali još je daleko kraj moje igračke karijere.

Šikaniran od navijača

Od reprezentacije se opraštate, tako ste najavili, u Francuskoj?

- Tako je, poslije Francuske se stavljam na raspolaganje svojem Šahtaru. To je klub kojemu mnogo, čak ću kazati, sve dugujem. Računam da ću još dvije godine igrati na pravoj razini, to mi garantira moj osobni trener i prijatelj Andrija Milutinović iz Beograda, s kojim radim već četiri godine.

Raduje kad tvrdite da su odnosi u reprezentaciji izvanredni dok vanjski nisu, ta prijetnja bojkotom od strane dijela navijača potpuno je besmislena, slažete se?

- Svakako, bojkot reprezentacije je po meni neshvatljiv, doslovno apsurdan. To ako netko ima nešto protiv Davora Šukera ili Zdravka Mamića nikako se ne bi smjelo iskazivati bojkotom. Ne igram ni za Šukera, ni Mamića. Za naš nogomet je bitna reprezentacija, njezin učinak, koji itekako afirmira našu državu.

Ipak, složit ćete se da je baš besramno kako se dugi niz godina izbjegavao nastup u Splitu?

- To pitanje se mora riješiti, ljudi koji vode HNS i Hajduk trebaju sjesti, dogovoriti se… Još prije dvije godine sam zagovarao naše utakmice u Splitu, onda sam bez ikakva razloga bio izložen šikaniranju od strane dijela navijača Hajduka. Govorio sam i ponovit ću, Hajduk mi je u srcu, nema većeg navijača i prijatelja splitskog kluba od mene. Ali ja to ne izražavam bakljama, još manje vrijeđanjima s tribina. Ne mogu prihvatiti da se u Splitu odjednom poslije toliko vremena ne osjećam ugodno, jer to je u biti moj grad.