Hrvatska je suverenom igrom osvojila šest očekivanih bodova, potvrdila najave igrača da će se ovaj put potruditi kako ne bi bilo iskakanja iz tračnica koje vode na veliko natjecanje i dala jake naznake da bi to mogle biti najlakše kvalifikacije ikad. Naša skupina u utrci za Euro 2024. nije najjača, ali niti izbliza najslabija, no u odnosu na ranije cikluse Vatrenih ipak je jedna od najpovoljnijih. Osim toga, većinom je samo pobjednik išao izravno. Međutim, to što će danas u Hrvatskoj reći da je grupa plitak potok, prvenstveno je rezultat snage srebrno-brončane momčadi.

Više puta krenuli smo u ciklus s deset bodova u prva četiri nastupa, aktualan rezultat nije nikakva senzacija, međutim, nikad Hrvatska nije bila toliko dominantna nad kompletnom konkurencijom i četiri kola prije kraja toliko blizu cilju. Pobjedama nad Turskom i Walesom sigurno bi potvrdila Euro dvije runde do svršetka, što se još nije dogodilo. U tri navrata Hrvatska je u posljednjih 90 minuta ušla rasterećena brige o plasmanu, a sad bi mogla u čak 180. Ranije je uoči zadnjeg kola čekirala vizu za završni turnir za Euro 1996., SP 2006. i Euro 2008. godine i od tada već 16 godina, jer izlučni susreti su zaključeni 2007, čekamo poravnanje ili nadmašenje toga dometa.

Kao da su aterirali ‘mali zeleni‘

Nećemo se ovdje baviti kalkulacijama što nam minimalno treba za Njemačku jer ovu reprezentacije zanima samo maksimum. Osim kvalitete koja je uvijek temelj, najjača joj je snaga što su najstariji igrači najgladniji novih uspjeha. Zlatko Dalić danas se ne trese na kupi i ne mora toliko čvrsto stiskati krunicu kao nekad, Hrvatska je moćna, posložena, podmazan stroj. izbornik se ima pravo smješkati i uživati u svojem djelu. Dojam je da postruska momčad upravo doseže vrhunac zrelosti i po klasi izvedbe spremna je otići korak dalje nego u Kataru. Ima najbolji ili jedan od najboljih veznih redova, odlične stopere i kompletno vrlo dobru obranu, dva kandidata za Zlatnu loptu i golmana među deset "Jašina", te dobar napad.

Ne treba se opterećivati s ganjanjem pozicije nositelja u ždrijebu skupina za Euro, ma koliko je to realan cilj i trenutačno ga imamo

Ima Luku Modrića kao lidera, koji zna kako se osvajaju najveći trofeji, a po nogometu koji igra i dalje je poput 25-godišnjaka, pobočnike Perišića, Brozovića, Kovačića, Vidu i Kramarića, taj Senat koji s izbornikom i njegovim asistentima drži sve. Posljednjih godina vodila je brojne mitske i teške bitke s elitom svjetskog nogometa da je sad kad se spustila na Latviju i Armeniju izgledala poput gostiju s drugog planeta. Kao da su mali zeleni aterirali u Erevan. To smo znali doživjeti kad bi najbolji svjetski klubovi došli kod nas u Ligi prvaka, to je Hrvatska u reprezentativnom nogometu. Krema "Lige prvaka". Zato kad Dalić kaže da je veća od Manchester Citya samo malo pretjeruje.

Cilj je lov na zlato

No kako bi bila stroj koji će uzimati zlata nedostaje samo nešto napadačkog modernizma i realizacije. Na SofaScoreu stoji da je Hrvatska u Armeniji imala osam velikih prilika, točno koliko i prije toga s Latvijom. Samo što je u Rijeci zabila pet golova, a na Kavkazu tek jedan...

Kako je dominantno odrađen rujan, tako treba i listopad da se zaokruži priča, iako se ne treba opterećivati s ganjanjem mjesta među prvih pet najboljih u kvalifikacijama koje donosi poziciju nositelja u ždrijebu skupina za Euro, ma koliko je to realan cilj i trenutačno ga imamo. U konačnici prva ili druga jakosna kategorije, nije presudno. Bitnije će biti kako će se odvijati sam turnir. Hrvatska će u Njemačku, bude li zdravlja i ovakvih Modrića, Brozovića i Perišića, ići sa samo jednim ciljem - po zlato! Što je teško i daleko, te nije naodmet i malo sreće.

Primjerice, da u osmini finala ne dođu odmah za nas najgori suparnici kao što je bilo na zadnja dva Eura s Portugalom i Španjolskom. Nakon plasmana izbornik i stožer imat će samo jedan zadatak - učiniti sve kako bi Hrvatska u Njemačkoj bila još bolja nego u Kataru i Nizozemskoj, te sposobna učiniti i taj završni korak. Jasno da to nije imperativ nego želja.

Može li što poći po zlu jer mi kad mislimo da smo najbolji znamo najviše stradati? Jedino ako dečkima padne sustav, a to bi bilo čudo. Senzacija bi se morala dogoditi da Vatreni ne vide Euro, no svejedno neka to obave što prije. Za svaki slučaj.