Igraonica Malo kraljevstvo hit je među mališanima, ali osobito među njihovim roditeljima

Kad uđete u rođendaonicu i igraonicu Malo kraljevstvo, uistinu ste ušli u - malo kraljevstvo. Skinete cipele, to je obavezno, i uđete u čarobnu šumu, jedan veliki dvorac. Elza, Ana, Olaf, Fiona, Maša, Palčica, Zlatokosa, Pepeljuga, Shrek, Hulk, Spiderman... Cijela ekipa iz popularnih crtića i filmova je tu - gleda vas sa šarenih zidova. Pomalo i poblesavite u tom bajkovitom svijetu pa se svojim ponašanjem vratite u djetinjstvo. To je, uzgred rečeno, potpuno legitimno. Jer, ako je i malo djeteta ostalo u nama, kako se drugačije ponašati kad si okružen lutkama, bazenom loptica, velikim tatami puzzlama i PlayStation konzolama nego - blesavo. Kako djeci ne bi onda bilo lijepo na takvom mjestu ako i odrasle čini infantilnima?!

Proslava rođendana u igraonici kao što je Malo kraljevstvo posljednjih je godina hit među djecom. Ali i njihovim roditeljima. Jednostavnije im je, kako neki od njih sami kažu, jer netko umjesto njih sve organizira i, još bolje, nakon proslave i sve pospremi. Ne moraju se ni brinuti da će im ionako premaleni stan za 20-ak djece biti demoliran. Nije ni čudo onda što prostora za proslavu dječjih rođendana ima sve više, barem po zagrebačkim kvartovima, i što ta niša ima velik potencijal. To je ujedno bio i jedan od razloga zašto smo ušli u Malo kraljevstvo, puno brojnih sadržaja za djecu od tri do 13 godina, u kojem mogu istraživati na velikom globusu cijeli svijet, tražiti izgubljeno blago, pjevati karaoke, zaigrati nogomet s najpoznatijim igračima svijeta, voziti uzbudljivim cestama... Iza tih ideja stoje Mario Žerjavić i partnerica Bernarda Mačar, ujedno i glavna animatorica, uz kolege animatore Natašu, Helenu i Željana. Uz stalni posao koji imaju, ušli su i u poduzetništvo, koje im trenutačno donosi dodatni prihod. Dobili su kredit, konkretnije povratna sredstva u iznosu od 150.000 kuna, unajmili prostor od 136 kvadrata, opremili ga igračkama i u rujnu će im biti dvije godine otkako djeci omogućuju najljepše uspomene, a roditelje spašavaju od brige oko slavlja.

Iskustvo animatorice

- Razgovarali smo o kompletnoj situaciji u Hrvatskoj, o plaćama, troškovima života, djeci koja su nam već velika i idu u srednju školi pa kako sve to podmiriti i ujedno napraviti nešto sa životom da budemo zadovoljni. Odgoj djece je važan, moramo se boriti i zak­ljučili smo da tu nešto moramo napraviti da nas prilike ne odnesu van - odgovara Mario na naše pitanje kako su izgledali počeci i kako su uopće došli na ideju igraonice.

Oboje jako vole djecu, dodaje, no otkriva nam da je Bernarda radila kao animatorica u dvije igraonice i ima četverogodišnje iskustvo pa je to zapravo presudilo kod otvaranje vlastite igraonice.

- Dugo godina sam trčala nakon svoga stalnog posla u igraonicu na dva sata. Mislili smo pa zašto bih se ja mučila negdje drugdje, zašto ne bismo otvorili svoju rođendaonicu?! - dodaje Bernarda.

To su na kraju i učinili. Pitamo ih, stoga, kao iskusne u tom poslu, je li to isplativ posao, kao što se čini običnom nedovoljno upućenom promatraču? Trebaju li nam tolika ulaganja - 150.000 kuna, koliko rođendana moramo mjesečno organizirati da bismo od toga mogli živjeti...? Pitamo ih svašta.

- Pa treba barem između 100.000 i 150.000 kuna ulaganja. Ovo je nama sada dodatna zarada, ali nas je šestero. Dvoje bi moglo od toga živjeti, i to bez problema. Još je bolje, naravno, da imaju vlastiti prostor i da nemaju kredit. Svakako se može, ima ljudi koji su sebi s igraonicom vratili i tri kredita u četiri godine. Nama je bitno da poplaćamo sve troškove, a nekad nam i nešto ostane. Sve ovisi o mjesecu. No, moj je savjet da ako netko misli zaraditi velik novac, neka ne ide u ovaj posao. Jedino se s ljubavlju to može raditi. Jedino tako - napominje Mario.

Oni su ljubav evidentno imali, nedostajao je samo novac. Napravili su poslovni plan, javili se HAMAG-u i dobili kredit, koji moraju vratiti kroz pet godina, te sve uložili u prostor, koji je u najmu, i opremu.

- Bilo je tu dosta papirologije. Trebalo je točno navesti na što će se sve novac potrošiti. Za tehniku toliko, za igračke toliko... Kad sam išao tražiti novac, nisam očekivao da ću dobiti. No, ipak, na kraju smo dobili kredit, i to zato što smo napravili dobar poslovni plan - ističe Mario.

Problem prostora

Kad su radili plan, nadovezuje se Bernarda, išli su po dućanima, gledali što će im sve trebati pa “naletjeli” na Idu Didacta, koja nudi velik broj kvalitetnih igračaka i kod njih se opremili:

- No, prvo smo morali sve te ponude uzeti, staviti na papir i dobro izračunati na što ćemo sve i koliko potrošiti. Kad smo sve skupa zbrojili, došli smo do iznosa od 150.000 kuna i taj novac smo i dobili - napominje i dodaje da su sve igračke iz Njemačke, vrlo kvalitetne jer ih djeca već mjesecima natežu i imaju dugačak vijek trajanja.

Najskuplja je tatami podloga, koja ih je koštala osam tisuća kuna. Jedan blok tatamija je, uzgred, stotinjak kuna. Kad su tražili prostor gdje bi se mogli smjestiti, imali su nekoliko uvjeta. Tražili su, naime, prostor na kojem ne treba puno raditi i pronašli takav u zagrebačkom kvartu Kajzerica. Ušli su, postavili tepih i obojili zidove likovima, koje je oživjela mlada umjetnica Anita Husnjak iz Lepoglave. S obzirom na to da se nisu mogli odlučiti što će staviti na zidove, izbor su ostavili njoj. I kako sami zadovoljno ističu, nisu pogriješili. Uređeni je to podrumski prostor stambene zgrade s iscrtanim animiranim likovima, šumom i drvećem, na 136 kvadrata, koji je već imao WC i malu kuhinju. U njemu je prije bila igraonica i glazbena škola, a sada je mnoštvo igračaka, stol i stolice s posebnim kraljevskim stolicama za slavljenike, pa i odvojeni dio za dečke s “muškim” igračkama, kao što je stolni nogomet ili PlayStation.

- Mogao sam uzeti neki prostor u samom centru grada, ali kad sam ga tražio, jako su mi bila važna veličina prostora i parkirališna mjesta. Nije to mogao biti rascjepkan prostor u desetak manjih. Želio sam da bude otvoren, veći prostor i da ima pristupačan parking. To su bila dva najvažnija uvjeta - govori vlasnik Malog kraljevstva, za koje se brzo pročulo.

Dijelili su letke po školama, vrtićima, dio i po ulazima zgrada i napravili Facebook stranicu. No, kažu da se najviše pročulo za njih od usta do usta: netko ima nekog, on ima nekog, od njega netko ima nekog pa dođe prva grupa, onda i druga i tako krene. Kod njih sada rođendane slave i klinci iz kvarta, ali im dolaze i obitelji iz Sesveta, Dugog Sela... Čak žele otvoriti još jednu igraonicu pa su u potrazi za novim mjestom, sa sličnim uvjetima. No, kako je uočio Mario, traže od 130 do 150 kvadrata i problem je naći tako velik prostor. A u veću kvadraturu može stati i veći broj djece. Sada primaju do 30 djece, više ne mogu, i to je, govore nam, optimalno na 136 kvadrata. Na toliko djece idu četiri tete. Drže se onih vrtićkih zakonskih pravila: više od 20 djece tri tete, a više od 28 četiri. Naime, za rođendaonice nema propisa.

Najveća pohvala

- Raspitivao sam se za tehničke uvjete i u gradskom uredu, u ministarstvima, ali ništa to nije uređeno. Samo po NKD-u morate imati registriranu djelatnost za priređivanje sportskih susreta, rođendana, proslava. Zato smo mi samo napravili minimalne tehničke uvjete pa tako imamo dva vatrogasna aparata, što je obvezno na toliku kvadraturu, napravili smo atest vode, plina, struje... - nabraja vlasnik igraonice.

Sigurnost djece i čistoća su mi najvažnije stvari, nadovezuje se njegova partnerica:

- Važno mi je da je čisto, kad se dolazi, kad se odlazi i kako se odlazi. Dakle, jedno po jedno dijete. Nije mi važno tko će kakav paket uzeti, mali ili veliki. Meni su djeca sve na svijetu i tome dajem sve. Ja sam autoritet i graknem, ali sve na zezanciju. Samo želim da djeca izađu s osmijehom na licu, da su zadovoljni i da se sjećaju. Naravno, i da dođu i iduće godine kod nas na rođendansku feštu. I vraćaju se, što nam je velika pohvala - govori Bernarda.

Cijene paketa u igraonicama su od, recimo, 500-tinjak kuna pa do više od 1000 kuna, ovisno o tome što je u paket uključeno. Grickalice su u svakom paketu pa nema potreba da roditelji donose svoje. Ima kokica, čipsa, smokija, keksa, štapića, kikirikija. Dakle, ako netko ne želi smoki, ima šest drugih vrsta. U Malom kraljevstvu paketi nose razna imena: Mini malo kraljevstvo, Malo kraljevstvo, Čarobno kraljevstvo, Veličanstveno kraljevstvo. Potonji je, primjerice, nešto skuplji. Cijena je 1150 kuna, a uključuje do 15 djece od tri godine pa na više, dvije tete animatorice, facepainting, neograničenu konzumaciju grickalica, diskoefekte, tortu, modeliranje balona i još štošta. Rođendane organiziraju od 18 sati do 20 sati radnim danom, i to bude na knap jer ljudi trče s posla da stignu, a vikendom od 10 sati ujutro do 20 sati, izuzev kućnog reda (od 15 do 17 sati).

Susjedi i buka

- Imamo svaki dan jedan rođendan i vikendom šest. Mogli bismo osam, ali ne možemo češće organizirati vikendom zbog kućnog reda. Zbog toga izgubimo osam rođendana mjesečno, što je barem pet tisuća kuna. Naime, najveći problem je ulaz u zgradu i susjedi se žale zbog buke koja traje niti 10 minuta dok djeca ne izađu, s obzirom na to da je zajednički ulaz. Mislim da je i glazbena škola, koja je prije bila ovdje, napravila svoje - žali se Bernarda, a Mario dodaje:

- Ja se ne mičem odavde barem sljedećih pet godina - jasan je.

Ne brine ih ni konkurencija.

- Ima jako puno rođendaonica i igraonica, čak je u kvartu još jedna igraonica, ali mene to uopće ne interesira. Ima i jako puno dućana, pa što?! - komentira Bernarda.

Stoga, kad bismo krenuli njihovim putem, trebalo bi nam, dakle, barem stotinjak tisuća kuna za opremiti prostor od 100 do 150 kvadrata. Pritom mislimo na prostor koji nije derutan. Ako nemamo svoj, preostaje nam najam. Ako, “odokativno”, prema računici Malog kraljevstva, zbrojimo najam, režije, kredit, tekuće mjesečne potrepštine i troškove animatora, koji su na studentske ugovore i ugovore o djelu (recimo da se plaćaju 30-ak kuna po satu), mjesečni troškovi bi bili oko 15.000 kuna.

Da bismo pokrili troškove od 15-ak tisuća kuna mjesečno, moramo imati između 20 i 25 paketa raznih sadržaja za djecu, s prosječnom cijenom od oko 800 kuna, što nije nemoguće. Mario i Bernarda organiziraju od 20 do 30 rođendana mjesečno. Netko ima svoj novac pa ne mora ići u kredit i već u startu ima barem 1000 eura manje troškova mjesečno. I treba imati na umu da rođendaonice u srpnju i kolovozu praktički ne rade. Roditelji ne žele tada organizirati rođendane jer su na godišnjem odmoru. Siječanj i veljača su isto malo teži mjeseci u kojima praktički radite samo da pokrivate troškove i da plivate, dok je ostatak godine dobar i rođendani se praktički organiziraju svakodnevno. Na kraju krajeva, nije to ni težak posao, odnosno ne naradi se čovjek fizički, nego se samo psihički umori. No, kako kažu Bernarda i Mario, nasmijano i sretno dijete sve to nadomjesti.