Zelena tranzicija

Ulaganjima u mrežu Europa može sniziti cijene struje i srezati uvoz plina

Investicijom 120 milijardi eura godišnje u elektroenergetsku mrežu do 2050. Europa može sniziti cijene električne energije za 40 posto i smanjiti uvoz nafte i plina za 80 posto

Piše:

Vedran Marjanović

Objavljeno: 28. svibnja 2026. 12:31

Analiza CIP-a: Glavni izazov predstavlja podjela investicijskog rizika između privatnog i javnog sektora

Bozidar Vukicevic/Cropix

Ulaganjem 120 milijardi eura godišnje u elektroenergetsku mrežu do 2050. godine Europa može sniziti cijene električne energije za 40 posto i smanjiti uvoz nafte i plina iz ostalih dijelova svijeta za 80 posto, izračunala je danska kompanija Copehnagen Infrastructure Partners u analizi "Plan puta za elektrificiran, konkurentan i otporan europski energetski sustav".

Tri dimenzije

- Europa je strukturno izložena uvozu fosilnih goriva i, stoga, geopolitičkoj volatilnosti. Danas uvezena fosilna goriva čine oko 40 posto europske potražnje za energijom, a koštaju procijenjenih 250 milijardi eura godišnje. U EU uvoz fosilnih goriva iznosi 400 milijardi eura godišnje. To Europi pruža priliku života - navodi se, među ostalim, u uvodu spomenute analize CIP-a, jednog od najvećih ‘developera‘ obnovljivaca na Starom kontinentu. Prema istome izvoru, pred Europom stoje tri izazova: isporučiti pristupačnu energiju za kućanstva i industriju, ojačati otpornost energetskog sustava smanjenjem vanjske ovisnosti i postići primjenu čiste energije u velikim razmjerima.

- Rješavanje tih izazova zahtijeva rješenja na razini cijelog sustava kojeg se istodobno tiču sve tri dimenzije. Ovo izvješće napisano je za kreatore politika i investitore koji će oblikovati tu putanju - poručuje CIP-a, skicirajući uloge dionika kojima je namijenjeno njihovo istraživanje. Kreatori politika, navode danski developeri, postavljaju okvire koji određuju tempo i rizik te osiguravaju javno financiranje za izvršenje projekata i privlačenje privatnog kapitala, dok investitori pomažu u osiguravanju kapitala koji planove pretvara u stvarne izgradnje.

Kada su u pitanju ulaganja u elektroenergetsku mrežu, spomenuta analiza ocjenjuje kako trenutne kapacitete mreže na Starom kontinentu odlikuju rastuća potražnja, starenje imovine, dugi rokovi isporuke za ključne komponente i regulatorni modeli koji često ne nagrađuju dovoljno potrebna ulaganja.

- Europa treba ubrzati ulaganja u energetsku infrastrukturu od 2,9 bilijuna eura do 2050. godine, što odgovara godišnjim investicijskim potrebama od 120 milijardi eura, kako bi se osiguralo da elektrifikacija, proizvodnja i integracija sustava mogu teći istodobno - apelira CIP. Pod elektroenergetskom infrastrukturom u potonjoj analizi podrazumijevaju se, osim dalekovoda, vodova, trafostanica i ostale opreme u prijenosnoj mreži, i baterijski sustavi. Prema najambicioznijem od scenarija koje su razradili danski developeri, europski kapacitet skladištenja električne energije trebao bi se povećati sa sadašnjih deset gigavata na 350 gigavata u 2050.

Draghijevo izvješće

Iako ne spore da su spomenuti potrebni iznosi ulaganja u obnovljivce i mrežu od ukupnih pet bilijuna eura do 2050. veliki izazov, u CIP-u upozoravaju kako glavni izazov predstavlja podjela investicijskog rizika između privatnog i javnog sektora. Tu su, dodaju, rizici isporuke, ograničenja u lancu opskrbe i inflaciji troškova koji, napominje se u analizi, mogu potkopati ekonomiku projekta i odgoditi izgradnju ako se rizik ne dijeli na bankabilan način između javnih i privatnih igrača. Kao jedan od izvora koji podupiru njihove nalaze u CIP-u navode vrlo utjecajno izvješće bivšeg predsjednika Europske središnje banke i negdašnjeg talijanskog premijera Marija Draghija o europskoj konkurentnosti. I Draghijevo izvješće, podsjećaju, u izravnu vezu s dugoročnom europskom konkurentnošću dovodi sposobnost Starog kontinenta da osigura vlastitu energiju po povoljnim cijenama.

Trenutačna situacija: Burzovne cijene električne energije većinom ovise o cijeni plina

U raščlambi trenutne energetske situacije na Starom kontinentu CIP, među ostalim, polazi od uloge plina u održavanju stabilnosti elektroenergetskog sustava, podsjećajući kako burzovne cijene električne energije u 60 posto razdoblja u kojem se te cijene utvrđuju ovise o cijeni plina. Uloga plina, dodaje se, nameće značajan izazov troškova za Europu jer su cijene plina dva do tri puta veće nego, primjerice, u SAD-u. U CIP-u ne spore da se potrebna energetska tranzicija već događa, ali je ocjenjuju neravnomjernom.

- Vjetroelektrane na kopnu i solarni fotonaponski sustavi rastu, a skladištenje u baterijama se ubrzava, dok priobalne vjetroelektrane i novi lanci vrijednosti vodika zahtijevaju snažniju političku podršku kako bi se dosegnule količine implicirane dugoročnim ciljevima i potrebama sustava Europe. Postizanje elektrifikacije ostaje usko grlo u odnosu na razine potrebne za postizanje cilja udjela električne energije u ukupnoj energetskoj potrošnji Europe od 32 posto do 2030. i razine elektrifikacije koje model implicira prema ciljevima za 2050. - komentira se u analizi CIP-a koja razrađuje tri scenarija postizanja spomenutih ciljeva pristupačnih cijena, otpornosti i primjene čiste energije. Prema trećem, ujedno i najambicioznijem scenariju, cijene električne energije mogle bi se smanjiti za 40 posto u odnosu na sadašnje cijene. Kao jednu od poluga za potonji scenarij CIP navodi ubrzanje ulaganja u obnovljivce.

- Kopnene tehnologije poput vjetra i solarne energije ostaju ključni stupovi tranzicije, a model pretpostavlja značajan i stabilan rast prema 2050. na 570 gigavata kapaciteta u vjetroelektranama i 1680 gigavata u solarnim fotonaponskim kapacitetima. Europa mora mobilizirati ulaganja u proizvodnju energije od 2,1 bilijun eura do 2050., što odgovara godišnjim investicijskim potrebama od 85 milijardi eura - izračunao je CIP.

Sadržaj nastao u suradnji s JANAF-om