Imao je možda tri ili četiri godine kada je prvi put vidio more. Danas točno više ne zna. Sjeća se da je odmah uskočio u duboko te da ispod površine nije imao straha. Kao da je gledao milijardu ribica, u nekoj posebnoj tišini. Bestežinsko stanje, onakvo kakvo astronauti opisuju kad govore o svemiru. Zadnje čega se sjeća su te ribice. Roditelji su mu rekli da su ga izvlačili i oživljavali. Još nije znao plivati, a još važnije, nije ni znao da ne zna plivati.
- Naravno da sam bio kažnjen, nakon što je sve prošlo - priča nam sa smiješkom Velimir Vrzić (55), umirovljeni policajac koji je danas poznatiji kao ronilac, gotovo 50 godina kasnije. Netko tko je prošao kroz to iskustvo možda bi zazirao od mora, ali Vrzić je u njemu pronašao svoj svijet i u njemu ostao.
Vrzić provodi pod morem i po četiri sata u jednom uronu, roni svih dvanaest mjeseci u godini i rijetko ima dva ista tjedna. Fizički zahtjevan život koji ne ostavlja puno prostora za kompromise, ni kad je oprema u pitanju, ni kad je hrana.
Dugi uroni nose sa sobom i praktičan problem koji ne pada na pamet sve dok se ne bude pod morem par sati: treba nešto i pojesti. Vrzić za to koristi O‘Plant voćno-žitne snackove. Vrećica se ne otvara, ne mrvi, a sadržaj izađe bez da progutaš morsku vodu — idealno za onoga tko ne može i ne želi izroniti samo zbog obroka.
- Kad si pod morem četiri sata, moraš nešto jesti, a s tim nije baš jednostavno. Ovo se praktično popije - kaže kratko.
Mnogi ga na internetu prepoznaju kao čovjeka iza stranice Velimir Vrzić Underwater Explorer, koja je na Facebooku skupila više od 120.000 pratitelja. Na toj stranici Vrzić redovito objavljuje zarone i eko akcije, poput one koju je imao tog jutra na Dan planeta Zemlje kada smo se susreli u Lovranu. Bio je gost projekta „Čuvajmo naše more" Osnovne škole Viktora Cara Emina, a uz njega su stigli i Zdravko Harauzek, instruktor udruge Bespilotnih sustava u kriznim situacijama iz Kutine koji je prešao 260 kilometara u jednom smjeru da bi bio dio ove akcije, i hoteljerski menadžer Marin Morić. Pred šezdesetak učenika trećeg, četvrtog i petog razreda demonstrirali su opremu, objasnili kako funkcionira ronjenje, a potom zaronili i počistili dno.
Učenički projekt nastao je iz ideje učenika tadašnjeg trećeg razreda koji su htjeli nešto učiniti za plažu do koje hodaju svaki dan. Kako nam priča učiteljica Arnela Bahović, projekt se iz te skromne ideje godinama razvijao i njemu su se priključivali novi razredi sa svojim učiteljicama – Ticijanom Padovan i Olenom Maksimov.
Edukacija u krugu djece
Klinci su ubrzo formirali krug oko trojice ronilaca. Harauzek je objasnio zašto boce nisu punjene čistim kisikom nego običnim zrakom, i zašto ta razlika nije sitnica. Morić je djeci pokazao kako ronilac pod morem mora pronaći ravnotežu. Ne smije tonuti prebrzo ni iskočiti na površinu bez kontrole. Negdje između mora ostati, kao astronaut u bestežinskom stanju, nadovezao se Vrzić.
Na kraju je ostala maska, koju su djeca odmah prepoznala. Vrzić je rekao kako je njegova posebna — ima dioptriju.
- Naravno, to mi je olakšalo život jer mi sada ribe izgledaju malo veće - nasmijao je Vrzić učenike.
Uslijedilo je more pitanja. Koliko duboko mogu zaroniti? Što se događa kad ponestane zraka? Ima li hobotnica na dnu blizu Lovrana? Vrzić je odgovarao bez žurbe. Vidjelo se da mu je stalo da djeca razumiju, a ne da ga samo čuju. Nije to, doznajemo poslije, ništa neobično. Svaki mjesec, osim praznika, Vrzić negdje drži predavanje. Ponekad pred tridesetero djece, ponekad pred gotovo tisuću, kao nedavno u Viškovu.
- Najviše volim raditi s djecom. Oni još uvijek postavljaju prava pitanja — kaže jednostavno.
Ulov dana: prastare auto-moto gume
Dok su djeca krenula prema gumenim rukavicama i vrećama za smeće, ronioci su se počeli oblačiti, mirno i metodično. Naša fotografkinja Ivana Grgić pratila je svaki detalj opreme, a potom i sama obukla ronilačko odijelo kako bi uhvatila kadrove i pod morem.
Nije ih bilo više od 30 minuta, sve dok na površinu nisu izbacili staru reklamu za sladoled, cjenik još u kunama, što je jasni indikator starosti. Potom naslon s ležaljke za plažu, sav zelen od algi. Zatim je uslijedio najveći ulov — dvije gume. Jedna toliko nagrižena da se datum nije vidio, no njezina veličina sugerira da potječe s auta iz 80-ih. Druga, vjerojatno s nekog skutera, imala je jasno otisnut datum: 1999. godinu.
Ronioci su potom izašli iz mora, s vrećicama u kakvima se prodaju krumpir i luk, punima smeća. Na obali su ih dočekali učenici s vrećama skupljenog otpada. Uslijedio je završni dio akcije, bacanje EM bio kugli u more, razvijenih na Okinawi, koje razgrađuju teške metale i bakterije na dnu.
Tipičan radni dan ne postoji
Sat vremena poslije, u kafiću uz plažu, Vrzić nam je otkrio što zapravo čini jedan radni dan. Problem je bio u premisi pitanja. Vrzić je u mirovini, ali radi svaki dan. To što radi pak ne doživljava kao posao. Uz akcije poput lovranskih, vodi i tvrtku Argobela, nazvanu po dvama psima belgijancima, koja se bavi prijevozom kontejnera i opasnog tereta.
Cijeli radni vijek proveo je u pomorskoj policiji, kao istražitelj za prekogranični kriminalitet. Tamo je pohađao i šestomjesečni protueksplozivni tečaj na kojem je učio prepoznavati i klasificirati minsko-eksplozivna sredstva.
- Obučen sam za pronalazak minskih eksplozivnih sredstava. S tim sam radio svjestan cijeli život. Eksplozivi me jako zanimaju, u smislu da znam što s njima - kaže Vrzić.
Od mina smo i počeli razgovor jer smo ga pitali koji je najopasniji trenutak koji je doživio pod vodom. Mine, rekao je, ali dodao da zapravo nisu najopasniji dio. Pronašao ih je pet, brodskih, iz Drugog svjetskog rata. Zna ih prepoznati i fotografirati na način koji stručnjacima otkriva vrstu i pristup neutralizacije. Pritom ih ne smije dirati.
- Ja im kažem da sam pronašao metalni predmet koji nalikuje mini, pa tu prestaje i moja uloga. MUP šalje specijalne jedinice, utvrđuju vrstu, mine se tegle na otvoreno more i neutraliziraju - objašnjava Vrzić.
Najopasniji trenutak, opasniji od mina, bio je sasvim drugačiji. Jednom je bio pod morem četiri sata i kada je izronio, dočekalo ga je olujno jugo. Nije mogao doći do broda. Zaroniti je morao ponovno i kilometar je plivao ispod mora tražeći sklonište odakle može izaći na kopno. Negdje na tom putu izgubio je dvije DSLR kamere s podmorskim kućištima. Trideset tisuća eura uništeno u jednom popodnevu.
Svjestan je i opasnosti hipoksije, gubitka kisika bez prethodnih znakova, i zato uvijek nastoji imati uz sebe provjerene ljude.
- Kad krenem glavom dolje, želim znati da je netko od mojih blizu. Ne radi njega, možda radi mene. S obzirom na količinu urona, na deset ili dvadeset godina, u teoriji vjerojatnosti, prije ili poslije će se nešto dogoditi. Onda hoću da u taj trenutak netko bude blizu – nastavlja Vrzić.
Jedan alat mu je promijenio sve
Podmorski skuter posebna je tema. Vrzić je ambasador marke ronilačkih skutera za profesionalnu upotrebu i ne krije da mu je taj alat promijenio život. S njim pod morem može prijeći kilometre, pratiti GPS, markirati točke po dnu i krstariti s oko 60 metara u minuti. Nije mu se, kaže, još dogodilo da pri uronu s njim ne pronađe nešto zanimljivo.
Svaki tjedan je drugačiji, ali logika godišnjeg ciklusa postoji. Zima je za servis opreme i arhive, muzeje, knjige, pomorske karte. Proljeće za planiranje lokacija i plinskih mješavina. Ljeto i jesen za more. Roni svih dvanaest mjeseci, minimalni uron mu je sat vremena, tipičan dva do četiri sata. Na dubini od 10 do 14 metara temperatura Jadrana pada na 9 do 12 stupnjeva Celzija. Nosi suho odijelo s termozaštitom, pa mu se moče samo lice i prsti.
U dvije godine je s kolegama iz Ghost Diving Adriatic i međunarodne organizacije Healthy Seas izvukao oko 150 tona starih ribarskih mreža iz Jadrana. Predaje ih slovenskoj tvrtki koja ih reciklira u granulate za Hyundaijeva sjedala u električnim automobilima. Sve ostalo, amfore i potopljene brodove Ministarstvu kulture, mine MUP-u.
Na mulu smo ga ostavili dok mu je zvonio mobitel. Sutradan stiže matica s tisućama kontejnera. Prekosutra su zaroni. Negdje između toga, vjerojatno, još jedna škola.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Podravke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....