Treba li od MOL-a otkupiti dionice Ine ili ulagati u obnovljive izvore energije

Sve glasnije se u domaćoj javnosti spekulira o mogućnosti da Hrvatska od mađarskog MOL-a otkupi dionice Ine, a nedavno je tu opciju kao realnu spomenuo i ministar državne imovine Goran Marić. Posve očekivano, takva je najava zainteresirala i domaće medije, ali i razne eksperte svih zamislivih profila i uvjerenja - koji sad nadugo i naširoko analiziraju kvalitetu te ideje. I tu - očekivano - ima vrlo oprečnih stavova, ali i u najmanju ruku ekscentričnih izjava. Tako se, primjerice, u Glasu Slavonije javio ekonomist Damir Novotny i čvrsto se usprotivio ideji ponovne nacionalizacije Ine, ustvrdivši da ta kompanija državi ne bi donijela ništa, pa ni energetsku sigurnost. - Imamo primjere pokrajina u Njemačkoj i Austriji koje su potpuno energetski neovisne, zahvaljujući obnovljivim izvorima energije.

Teško da bi nam energetsku sigurnost i neovisnost mogla pružiti Ina, kompanija koja je duboko povezana s ruskom naftom i ruskim plinom, s obzirom na to da vrlo malo nafte dolazi iz domaćih izvora - poručio je Novotny. Dakako, ti argumenti zvuče kao poprilično uvjerljivo. Zašto bismo povećavali svoju ovisnost o uvoznoj, ruskoj nafti i plinu kroz Inu, kad možemo osigurati energetsku neovisnost ulažući u obnovljive izvore energije poput naprednih Njemačke i Austrije. No, koliko su zapravo energetski neovisne te države? Prema službenim podacima Eurostata za 2014. godinu (zadnji dostupni) 'napredna' Njemačka iz uvoza zadovoljava 61,4 posto vlastitih potreba za energijom, dok u 'naprednoj' Austriji taj udjel doseže gotovo 66 posto. Istovremeno, u 'nazadnoj' Hrvatskoj ovisnost o uvozu iznosi 43,8 posto, dakle 20 postotnih poena manje. Nadalje, suprotno Novotnyjevim tvrdnjama o povezanosti Ine s ruskim plinom i naftom, kompanija već godinama nije uvezla ni kubik ruskog plina, uvoz ruske nafte kontinuirano se smanjuje prvenstveno zbog poslovne politike diversifikacije tipova nafte u nabavi, a rafinerija Sisak i dalje prerađuje samo domaću naftu - onu za koju Novotny tvrdi da je 'ima vrlo malo'.

Pritom valja znati da Njemačka - ona država na čiji primjer ukazuje Novotny - uvozi 97 posto nafte i 90 posto prirodnog plina koje troši, a gotovo polovica toga dolazi iz Rusije i taj udjel kontinuirano raste. Novotnyjeva preporuka stoga se zapravo svodi na sljedeće: smanjimo svoju energetsku neovisnost ugledavši se na primjer država koje su ovisnije od nas i reducirajmo svoj uvoz ruskih energenata po uzoru na države koje od Rusije uvoze sve više energenata. Ta argumentacija iz logičke zone sumraka, dakako, nije validan argument ni za tezu da Inu treba nacionalizirati, niti protiv nje. Ona je samo jedan primjer učestale prakse da javna rasprava oko jedne iznimno važne i ozbiljne teme u Hrvatskoj vrlo brzo biva derogirana estradnim istupima raznih tobožnjih stručnjaka, bez ikakve ograde i pardona za vlastite kompetencije i nekompetencije. Veliki irski književnik Oscar Wilde čuven je po svojem zaključku: 'Želim da se o meni priča, pa makar i dobro'. Čudi li stoga da cijeli niz domaćih univerzalnih instant eksperata svoj biznis model temelji na ideji da što češće govore javno, pa makar i o temama o kojima nemaju pojma.