Da nije sve u fizičkom izgledu je važna životna lekcija koju svaki muškarac nauči najkasnije do svoje dvadeset i neke, kada nakon tri mjeseca izlazaka na spojeve s nekom nevjerojatno lijepom plavušom dugih nogu i kratke pameti, oko koje se više od godinu dana manijakalno trudio, napokon shvati da mu s njom nije ni približno tako lijepo kao s onom malom, dosadnom štrebericom koja mu je pravila društvo tih godinu dana koliko je snubio lijepu plavušu, a kojoj do sada, barem ne u tom smislu, nije posvećivao preveliku pažnju.
S druge pak strane, svaka žena tu lekciju nauči i prije, kada s prirodno usađenim osjećajem za to, procijeni da ju onaj slatki momak kovrčave kose iz njezine seminarske grupe na fakultetu, druga klupa do prozora, bez da mu baka za to izdvoji nešto od svoje penzije, ne može počastiti ni sokom u lokalnom dućanu, ali joj zato onaj stari, debeli ljigavac iz separea noćnog kluba u koji mali kovrčavi ne može ni ući - a to je, kako se čini, postala najviša vrijednost u društvu - može kupiti i cijelu bocu!
Naravno, i kod jednog, i kod drugog slučaja postoje iznimke, a ja, Miro Par, iznimka sam od ovog prvog jer, koliko god ja to želio, s takvim djevojkom nikad nisam imao sreću provesti ni 6 minuta, koliko bi mi računajući i predigru bilo potrebno, a kamoli spomenuta 3 mjeseca.
Pa ipak, da ne ostanem uskraćen za to važno životno iskustvo, te da cijeli život ne ostanem u zabludi kako je sve u izgledu, pobrinuo se moj prvi susjed iz petokatnice u koju sam nedavno doselio, a koji fizički nevjerojatno podsjeća na - ni manje, ni više već - Papu Franju!(Dobar ti je novi Papa? Čitaj dalje da vidiš kako mi je pomogao u shvaćanju te bitne životne lekcije...)
---
Otprilike baš u to vrijeme - kada sam s 25 godina na grbači i u teškom stadiju krize srednjih dvadesetih (postao sam svjestan da sam bliži tridesetima, nego dvadesetima), odlučio napustiti obiteljsko gnijezdo i porodičnu idilu koju sam skupa sa svojim roditeljima, njihovim roditeljima, starijim bratom i jednim nevjerojatno sebičnim psom, marke Mops, dugi niz godina predano gradio - negdje sam pročitao da svaka osoba na svijetu ima svog dvojnika...
Ne povezuju ih ni geni, ni krvno srodstvo, piše u tom članku, te roditelji prve osobe mogu biti, recimo, Ivek i Ankica iz Čučerja, a druge Mario Jose i Regina Maria iz talijanske provincije, ali njih dvoje, unatoč svemu tome, mogu izgledati kao da su blizanci!
Tekst potkrepljuje dvadesetak fotografija koje je autor uspio prikupiti, pa tako osim one neizbježne između Georga Clooneya i Nadana Vidoševića, prikazuje i stvarno nevjerojatnu sličnosti između američkog glumca Andya Garcia-e i bugarskog driblera Sergeja Berbatova, malo nategnutu između Marylin Monroe i Scarlet Johanson, te očitu između Morgana Freemena i Kofi Annana, te Lionela Messija, najprecjenjenijeg igrača u povijesti nogometa, i Hobbit iz Gospodara prstenova...
"Ko jaje jajetu..", pomislio sam gledajući te primjere, a pogotovo ovaj posljednji, ali Papi Franji tamo nije bilo "brata blizanca" jer autor tog teksta, bit će, nije kao ja, nakon još jednog ljubavnog brodoloma u nizu, do četiri iza ponoći glasno slušao izvrsnog pravnog sljedbenika grupe "Ramirez", a meni možda još boljeg - "Pavel", te na taj način isprovocirao mog prvog susjeda, gospodina Brkića, da mu pozvoni na vrata.
Čičica od nekih sedamdesetak godina stajao je predamnom na vratima, na glavi bijela kosa ko snijeg, bijeli kućni ogrtač ispod kojeg se nazirala besprijekorna bolnička pidžama, također bijela, uglancane smeđe cipele koje je obuo da pređe hodnik i, što je najvažnije, crte lica gotovo identične onim Franjinim.
"Jel bi bilo sada dosta?" rekao je, i zaprijetio zvanjem policije.
U jednom trenutku, prije no što sam mu se ispričao i poniženo ugasio muziku, a on se ponovno povukao u svoj stan, pomislio sam da ga zamolim da mi pozira za fotografiju koju bih naknadno obradio i u pozadinu dodao neku Papinu, poslovično mudru rečenicu, ali kako se ovaj moj Papa, za razliku od pravog, nije činio pretjerano raspoloženim za to, odustao sam...
Nakon toga, naša međusobna komunikacija svodila se na kratke susjedske pozdrave, pri kojima bi on čak i kratko mahnuo poput Pape.
Mislio sam, skoro pa svaki put kad bih ga ugledao: "Jebote, nevjerovatna sličnost - i to s jednim Papom!"
Sve do prije neki dan...
---
Istrčao sam rano ujutro ispred zgrade kako bih ulovio smetljare pa da pokupe i moje smeće koje se već poprilično nakupilo, a susjed se upravo tada vraćao iz obližnjeg dućana s dva polubijela u rukama.
Dok smo se mimoilazili nekoliko metara od ulaznih vrata zgrade, a kako sam ja bio u strci, slučajno sam ga malo očešao prljavom vrećom za smeće po bijelim hlačama...
"A u P.M.!", uzviknuo je susjed veoma vulgarno, ne koristeći pritome ovu kraticu od dva slova kao ja.
Hajd', pomislim ne želeći se razočarati, vjerovatno ni pravom Papi Franji ne bi bilo drago da mu neki susjed koji je nemaran oko iznošenja smeća uprlja bijele pantalone.
"Jebi ga, to su standardni uzvici u ovakvim situacijama!", pomislih.
Počeo sam mu se ispričavati i objašnjavati da ga u žurbi nisam vidio, da se hlače i nisu baš puno uprljale, te da ću, ako treba, platiti i kemijsko čišćenje, a on, slušajući te moje riječi, dođe do haustorskih vrata, uhvati za kvaku i zastade.
Vrata je s druge strane otvorila osamnaestogodišnja susjeda sa petog kata, popriličnog plućnog kapaciteta i, naravno, vrlo raspoložena da to prikaže široj publici.
Pozdravila se s nama dvojicom i, veoma svjesna u kojem predjelu njezinog tijela su se zadržali naši pogledi, otišla je svojim putem.
Susjed "Papa Franjo", koji se još uvijek držao za kvaku ulaznih vrata, tada reče:
"Joj, sused, jesi joj vidio balkone....", te nimalo produhovljeno, kako bi jednom Papi dolikovalo, nastavi, "ko li samo ima uporabnu dozvolu za njih?!"
Ostao sam šokiran, a osoba godine po izboru magazina "Time" se nije dala smesti...
"Uffff, da sam tvojih godina...", rekao je, "što bih joj radio..."
Nakon toga, moj Papa Franjo iz ulaza do, ušao je u haustor, a ja, i dalje nepomičan i skamenjen, shvatio sam važnu životnu lekciju da ipak - nije sve u izgledu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....