PIŠE DENIS KULJIŠ Bernardić je najveći luzer ako 1. veljače iz stranke ne isključi Zorana Milanovića

Ako Bernardić 1. veljače iz stranke ne isključi Zorana Milanovića, koji mu je obećao da će do tog datuma sam otići, novi predsjednik SDP-a bit će najveći luzer predstojećih lokalnih izbora.

Jer, poslije drame u svibnju, moglo bi se dogoditi da neuništivi Milanović opet zasjedne na čelno mjesto! Vrlo lukavo uspio je izbjeći da podnese konzekvence poraza i katastrofe svoje stranke. Dao je ostavku, ali zapravo nije, otišao je iz stranke, a zapravo nije, i ako još tri mjeseca uspije ostati između neba i zemlje, bit će opet legitimni kandidat, rezervni rukovodeći kadar, Godzilla koja se budi pobuđena sablasnim zračenjem.

Zapravo, SDP zaslužuje da im se Milanović vrati. Zoki u disfunkcionalnom vrhu stranke, uostalom, ima puno više pobornika od Bernija, kapo što u članstvu ima puno više onih koji ga obožavaju ili ga se boje. Ako ti spavači na Bernardića svale svu krivnju za mogući poraz, na konvenciji ga mogu preglasati i vratiti se izvornoj formuli vladanja, s kojom su lijepo živjeli četiri godine. Da mladi lider pobijedi staroga, ima samo jedan način, što je ritual temeljito opisan u antropologiji, a uključuje prinošenje ljudske žrtve.

Što će biti glavna “tema”, lajtmotiv idućih lokalnih izbora? Na prošlima parlamentarnima pokazalo se najvažnijim to što je Most postao Treća snaga. Sad su se i ostrančili, regulirali, a što će dalje biti, ne zna se, ali su u svakom slučaju postali politička trajnica, jer su čudo koje je izgledalo kao neočekivan rezultat “protestnog glasovanja” ponovili, što znači da posrijedi nije metafizika, nego neki stvaran politički fenomen. Dugoročno je to bilo važnije od uspjeha HDZ-a, te od debkla SDP-a, jer se promijenila konfiguracija političke scene. Što će biti “tema” predstojećih izbora?

Čini se da je SDP siguran gubitnik. Statistički, politički i dugoročno, a u ovom ciklusu, zato što nema kredibilne kandidate. Svoje poslušnike Milanović je ugurao u Sabor, i oni se neće dati istjerati na hladnoću, u agitaciju i predizborni fajt na terenu, gdje ionako možeš samo poginuti. Bolje je da postrada drugi ešalon, a time će se stranački dinosauri usput riješiti potencijalne konkurencije za vlastita mjesta.

U Rijeci SDP ima pouzdanu vrstu Komadina - Jovanović - Obersnel. Oni će, naravno, biti aktivni u svojoj sigurnoj izbornoj jedinici, gdje su utvrđeni od 1945. Doduše, ta tri lika, koja se međusobno mrze, držao je na okupu Linić, kojega su se u međuvremenu riješili. Sad su rasuti teret, ne raspolažu moći i novcem, što su dolazili iz Zagreba, preko Vlade. Nemaju više utjecajne novine jer je tvornički list riječke frakcije SDP-a usahnuo, a nemaju ni ilegalnu operativu, jer to nije bila stranačka, nego personalna mreža. Nema Ježića, nema Faggiana, nitko nije na usluzi i sve ide k vragu, a pritom im je to još najjača lokalna partijska organizacija.

U Zagrebu još nemaju kandidata - Bernardić je u konfliktu političkih interesa, Rajko Ostojić je već jednom izgubio, a nije kamikaza, dok su većina ostalih neprijatelji novog rukovodstva. Daš im kandidaturu i predao si im najveću partijsku organizaciju. U Splitu, SDP je pak izvršio samoubojstvo. Milanovićeva centrala ondje je za povjerenika postavila Baldasarova zamjenika sa zadatkom da otjera sve Baldasarove prijatelje, a kako je prije toga provedena čistka kadrova prethodnog partijskog bossa “Baje” Jurjevića - sve kao kod Staljina - nitko nije ostao, osim Ranka Ostojića, suparnika i neprijatelja. Ranko je odustao od kandidature u Splitu da ne stradaju oni koji mu javno i tajno daju podršku - trebat će mu poslije izbora, kad počne vendeta. Instruktor splitske organizacije, drugi Bračanin, Bauk, na vrijeme će mu se okrenuti, kao što se sad okrenuo Bernardiću i od najpouzdanijeg Milanovićeva savjetnika postao najlojaniji funkcioner novog rukovodstva. No, u Splitu će tako SDP ostati bez kandidata - od zastupnika izabranih u 10. izbornoj jedinici, Kotromanović je kompromitiran, Branko Grčić neće, nije lud, Arsen Bauk još manje, a Darko Parić, povjerenik koji je proveo sječu, postao je sekretar splitske partijske organizacije sa 190 glasova iako je prethodno u stranku učlanio oko 300 “svojih” ljudi. Na političkoj tržnici privlačan je kao lučki cipal na splitskoj ribarnici. Na kraju, SDP mora podržati gospođu iz ad hoc stranke Pametno, koja kaže da je liberalka, ali nije desničarka. Druga najjača stranka u zemlji u drugom najvećem gradu u zemlji nastupat će, dakle, iza osobe koja se jučer pojavila u politici, pa nitko ne zna tko je i što je, osim da smeta Mostu, jer je slična pojava, samo što puca iz lijevog kornera.

U Sjeverozapadnoj Hrvatskoj SDP odavna ne izlazi s vlastitim kandidatima, nego se skriva pod skutima HNS-a, podržavajući njegove kandidate. U Karlovcu i Sisku nemaju šanse, kao ni u Slavonskom Brodu, u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku, dok će u Osijeku nesumnjivo pobijediti Vrkić, svima blizak, nikom neugodan. Gdje će pobijediti SDP? Možda po nekim zagorskim selendrama. U Bjelovaru, ako im ostane podrška iz Mršićeve Podravke. Ako ne dođe do privatizacije ovog poduzeća - ugovor s Atlanticom već je bila napisala Milanovićeva Vlada - ili tog esdepeovskog tehnokrata Vlada ne smijeni jer smeta u političkim operacijama na terenu.

Sve to pruža žalostan prizor. Milanović je SDP poharao gore od ebole. No, propadanje SDP-a nije nikakva vijest, to se događa već godinama i neće biti senzacija koja će obilježiti sljedeće izbore.

Hoće li se HDZ nametnuti? Proći će bolje nego što to misle Plenkovićevi unutarstranački neprijatelji jer taktički nastupa besprijekorno, žrtvujući svaku kvalitetu za stabilnost i beskonfliktnu konsolidaciju moći. Kako su Hrvati inherentno konzervativni, da ne kažemo reakcionarni, ali svakako protivni bilo kojoj reformi ili eksperimentu prelaska iz socijalizma u kapitalizam, na osnovi male ekonomske obnove, za koju je najzaslužniji Orešković, primjenom takve “politike stabilnosti” HDZ će skorirati. Koliko? Hoće li to dramatično promijeniti odnose i postati “tema” iduće izborne utakmice? Vjerojatno neće.

Što će biti s Mostom? Ako ne napreduje, nego stagnira, Most ostaje success-story, jer je toliko postigao u tako kratkom vremenu. Pokazao se neprobojan za medijske napade, oni ga jačaju kao što sjevernokorejskog Godzillu (zove se: Pulgasari) snaži neprijateljsko oružje koje guta pa postaje sve veći… Ni Most baš nema kandidate, ali to mu je prednost, kao što je bila i HDZ-u ranih 90-ih. Anonimci uvijek pridaju auru autentičnosti. Ako su anonimni, znači da nisu “političari”. Mogu biti totalni ekscentrici, ekonomisti opsjenari, poluludi polupismeni branitelji, sve to pokretu - stranci donosi poene.

Najviše izgleda da preraste u “temu” izbora ipak ima HNS. Ta stranka ne bi prešla prag na nacionalnim izborima, ali budući da raspolaže brojnijim članstvom od SDP-a, infrastrukturom i novcem, ide na izbore s optimizmom. Njihova Anka Mrak-Taritaš bit će, čini se, jedini ozbiljan izazivač Milanu Bandiću u Zagrebu. Tko će sve izaći protiv njega, još se ne zna, jedino je Sandra Švaljek objavila, ali ako nju podrži samo HSLS, a koalicijski HDZ izađe sa svojim kandidatom, teško će u drugi krug. U Rijeci HNS ima groundbreaking kandidata, rektora Sveučilišta Peru Lučina. On sigurno ulazi u drugi krug i ima dobre izglede da samelje Obersnela. U Splitu HNS ne postoji, a u Dubrovniku neće pobijediti jer je Vlahušić kompromitiran i administrativno odstranjen s izbornih lista. Što, dakle, ako krajnja bilanca pokaže ovakav poredak: HDZ, HNS, Most, SDP? U tom slučaju buduća nacionalna vladajuća koalicija ne mora biti čisto lijevo - desno grupiranje, nego liberalno - reakcionarno, što bi bila sjajna stvar za zemlju, samo što je to jako udaljena, višegodišnja perspektiva.