MILANA VUKOVIĆ RUNJIĆ A što bismo sve znali kad bi Rolls-Royce mogao pričati

To što se mlada žena u bijelom provozala istim luksuznim automobilom kao i jednom davno starija žena u crnom uzbibalo je osjećaje ovoga tjedna. Naime, Meghan Markle je s majkom stigla na svoje vjenčanje u Rolls Royceu kojim se nikad prihvaćena Wallis Simpson dovezla na sprovod svojega supruga, nekoć Edvarda VIII., čije kraljevanje nije potrajalo ni godinu dana. I Wallis je, poput Meghan, bila razvedena Amerikanka, čak dva puta. Tu sve sličnosti prestaju. Wallis i Edvard protagonisti su možda najvećeg skandala u povijesti krune, kada je zaljubljeni Edvard abdicirao kako bi se oženio neprihvatljivom ženom. S Wallis je ostao do kraja života, ali ona definitivno nije bila jedini razlog njegove abdikacije.

Edward se, naime, više osjećao kao Nijemac, kao izvorni Sachsen-Coburg-Gotha, kako se njegova obitelj prezivala prije nego što je u Velikom ratu na brzinu usvojila prezime Windsor, i nije se smatrao dužnim nešto posebno osuđivati Hitlera i njegovu politiku. Edvardove simpatije prema nacizmu bile su tako neskrivene da je ubrzo nakon abdikacije i ženidbe s Wallis, sada već “degradiran” u vojvodu od Windsora, osobno posjetio Hitlera s kojim se dulje zadržao u ljubaznom razgovoru, nakon čega ga je Britanija sklonila na poziciju guvernera Bahama, gdje je ostao do kraja rata.

Nakon toga provodi život na kojem bi mu mnogi pozavidjeli, zabavlja se s kremom Pariza gdje živi u vili na rubu bulonjske šume, putuje sa svojom dragom po svijetu, rado je viđen gost u Bijeloj kući, dok s rodbinom na Otoku ima uglavnom hladne odnose. Majka mu nikad nije oprostila što se odrekao prijestolja, a ostala rodbina, poput mlađahne Elizabete, osjeća prema njemu mješavinu divljenja i gađenja. Ma koliko mu život bio lagodan, Edvard nije bio sretan čovjek jer vječno ga je proganjala sjena odbijene krune. Čak je u nekim trenucima, kad se njegov brat George razbolio, počeo fantazirati o svojem povratku na prijestolje.

Međutim, ti su se snovi prekinuli s Elizabetinom krunidbom koju je gledao u Parizu, na televiziji. Navodno je izjavio da “kao netko tko je bio kralj ipak ne može doći na krunjenje nekog drugog monarha”. Još kao dječaku gadio mu se protokol i sve što današnji članovi kraljevske obitelji obnašaju od jutra do sutra, praveći se, ili doista uživajući u tome da su non-stop fotografirani, nasmiješeni, na naslovnicama.

Stotine formalnih događaja, na kojima treba imati besprijekornu frizuru, odjeću i nakit. Sva ta rukovanja i osmijesi. Ukočeni, čak i loši odnosi među članovima najuže obitelji. Ne treba to biti sućuti vrijedno, ali Edvardu se činilo groznim. Nije se mogao zamisliti u mašini protokola i o tome je pisao čak i nekoj svojoj ljubavi koja je prethodila Wallis.

Premda je bio omiljen, dapače, bio je slavniji od bilo koje tadašnje filmske zvijezde. Zgodan, mladi princ uz kojega nitko nije ni primjećivao njegova mucavog mlađeg brata. Pa ipak, odbojnost prema kraljevskim dužnostima možda je više i od same Wallis natjerala Edvarda na abdikaciju. Ušuškan u luksuz i komfor pokraj Pariza, polako je venuo i blijedio bez ikakvog pametnijeg posla u životu. Wallis je uvijek bila uz njega, kao i njihovi ljubljeni psići. I tako to do kraja. Da nije bilo kratkotrajnog kralja, ne bi bilo ni najdugotrajnije kraljice. Da Edvard nije abdicirao, starija kći mlađeg brata danas bi sjedila pred nekom palačom u perivoju i pomišljala kako bi život bio zabavan da joj je ujak kojim slučajem abdicirao, a ona postala kraljicom.

Ovako, sve do crnog Rolls-Roycea i sprovoda vojvoda od Windsora imao je napete i tjeskobne odnose s Londonom. Sve dok ga udovica skupa s kraljicom i Kraljicom Majkom nije ispratila do posljednjeg počivališta u Frogmoreu, na imanju Windsor, nedaleko od Frogmore Housea, gdje su Meghan i Harry imali svečanu večeru za uži krug gostiju. Tamo je, u Frogmoreu, pokopana i Wallis. Pa ako Rolls-Royce predstavlja neki problem, mogli bismo se i zapitati zašto baš Frogmore za svadbeni party, na samo nekoliko koraka od nesretnog vojvode od Windsora i njegove američke supruge. Ili je i to još jedna neslana šala kraljevskog protokola?