Loš odlazak dobrog ministra

Odlazak ministra Ivana Šimonovića na visoku dužnost pomoćnika glavnog tajnika UN-a veliki je udarac za Vladu Jadranke Kosor. Može njegov vjerojatni nasljednik, dosadašnji prvi suradnik Dražen Bošnjaković, biti upućen u sve tajne pokrenutih pravosudnih projekata, iz čega Šimonović izvlači alibi zaključak da “ne treba očekivati značajnih odstupanja od dogovorenih reformi”, ali situacija se za Vladu radikalno mijenja.

Bošnjaković, prvo, nije ime. Po stručnom i javnom ugledu dosadašnjem ministru nije ni do koljena. Nedostatak Šimonovićevih diplomatskih sposobnosti posebno će se teško osjetiti na međunarodnom planu, u zahtjevnim i za Hrvatsku izuzetno važnim relacijama s Bruxellesom. Drugo, za razliku od autoritativnog i nezavisnog Šimonovića, Bošnjaković je stranački čovjek, HDZ-ov prvoborac. Možda će mu zato kao ministru biti lakše jer će u stranci uvijek imati potporu - u čemu je dosadašnji ministar često oskudijevao - ali njegova će samostalnost biti manja.

Uključivanjem nestranačkih ljudi Vlada je u javnosti profitirala. Smanjivanjem njihova broja gubi. Treće, Bošnjaković slovi kao Šeksov čovjek, što može imati kobne posljedice na započetu reformu pravosuđa. Šeksov je upliv na pravosuđe golem. Neke sudove, poput Ustavnog suda, kadrovski potpuno kontrolira.

Ako se Bošnjaković bude dao kapacitirati njegovim utjecajem, Šimonovićeva zacrtana depolitizacija pravosuđa ostat će mrtvo slovo na papiru. Četvrto, Bošnjaković može zauzeti uskoro upražnjenu ministarsku poziciju, ali u Šimonovićeve cipele ne može uskočiti. Premijerka Kosor naslijedila je vladu patuljaka. S dva izuzetka. Uz Tomislava Karamarka, samo je dosadašnji ministar pravosuđa u javnosti dobro kotirao. Njih dvojica svojim su visokim rejtingom bitno popravljala i Vladin rezultat.

U tom će se pogledu posljedice Šimonovićeva odlaska najteže pokrpati. Peto, Vlada je na gubitku i zbog načina na koji ju je jedan od ključnih ministara odlučio napustiti. Premijerka se sada hvali da je njegov izbor u UN kompliment i njenoj Vladi. Ali, Šimonović na ministarskom položaju nije napunio ni dvije godine. Ostavlja započet, ali nezavršen posao. Odlazi, premda su glavni projekti u njegovom resoru još daleko od završetka. Povlači se u delikatnoj fazi pregovora s EU. Ozbiljni ljudi tako ne rade. Svatko ima pravo na osobne ambicije, ali Vladi je okrenuo leđa na način koji govori o manjku lojalnosti i prema poslu koji je obavljao i prema državnoj funkciji.

Vladu je tretirao kao usputnu stanicu. Njegovo preseljenje u New York može djelovati i poput bijega, što implicira neugodne zaključke o perspektivama i trajnosti Vlade. Jadranki Kosor ne odgovara ni to što će se povodom Šimonovićeva odlaska opet problematizirati sastav njena kabineta. Ni ona svojom popularnošću više ne može kompenzirati manjkove ministara. Najnovija istraživanja pokazuju da od početka godine stalno kopni podrška Vladi, ali i premijerkina osobna putanja u silaznom je trendu. Samovoljno odstupanje jednog važnog ministra samo pojačava dojam nestabilnosti.