KOMENTAR ROBERTA BAJRUŠIJA Zajednička komemoracija u Jasenovcu ili trenutak kad se Hrvatska, barem nakratko, normalizirala

“Ipak se kreće”, rekao je Galileo.

Izgleda da će poslije punih pet godina službena Hrvatska napokon na dostojan način odati počast žrtvama ustaškog logora Jasenovac, gdje je, bez suda, a kamoli pravde, ubijeno više od osamdeset tisuća ljudi. Da bi se to dogodilo, trebalo je proteći pet dugih godina, a na Pantovčak doći Zoran Milanović.

U srijedu, 22. travnja, u Jasenovcu će se održati jedinstvena komemoracija za žrtve ustaškog logora na kojoj bi, i to nakon pune četiri godine, počast žrtvama zajednički dali predstavnici svih triju grana vlasti, te predstavnici žrtava stradalih u Jasenovcu. Ako se nešto ne dogodi, u Jasenovac stižu premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, predsjednik Republike Zoran Milanović, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, predstavnici Koordinacije židovskih općina, Saveza antifašista i antifašističkih boraca, kao i Roma, čija se žrtva koju su pretrpjeli u NDH jako često marginalizira.

Iste večeri 22. travnja Hrvatska televizija emitirat će višestruko nagrađivani film redateljice Dane Budisavljević o Diani Budisavljević koja je iz logora spasila više od deset tisuća srpske djece nakon njemačko-ustaške ofenzive na Kozari.

Iako se ne treba pretjerano veseliti jer duh endehazije i dalje živi u Hrvatskoj, pa na jednom katoličkom portalu već tjednima izlazi serijal u kojem se pokušava osporiti zločinački karakter Jasenovca, a na drugom, rado čitanom među ovdašnjim desničarima, komentator kuka zbog “virusa jugoslavenstva” koji hara među Hrvatima. Ili kada Miroslav Škoro kao neki seoski mudrijaš bunca da je ovih dana u Hrvatskoj “na djelu pokušaj rehabilitacije bivšeg odbačenog socijalističkog sustava”. Ova tri nasumce odabrana primjera pokazuju kako su se Zlo i Glupost nakratko pritajili, ali nipošto nisu zauvijek nestali.

Ali ova godina ostat će zabilježena kao trenutak kada se Hrvatska, barem nakratko, normalizirala, a vlast odlučila odati počast na najstrašnijem mjestu ustaških pokolja. Netko će reći da su predstavnici HDZ-ove Vlade i prijašnjih godina dolazili u Jasenovac, ali to je polovična istina. Jer punih pet godina svjedočilo se sramotnom ponašanju bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je poluilegalno posjećivala jasenovački spomenik, tako da bi bilo poštenije da uopće nije. Isto tako, zbog toleriranja neoustaških eskapada diljem ove zemlje, predstavnici Židova, Srba i antifašista s punim su pravom odbijali biti dio Vladinih kolona. Jer, ta ista HDZ-ova Vlada i dalje dopušta spomenike na kojima je poklič “Za dom spremni”, a onaj tko dopušta pojavljivanje ZDS-a u javnom životu, teško se može oprati tako što će jednom godišnje hodočastiti na omiljenu destinaciju Maksovih mesara.

Dakle, najavu zajedničke komemoracije državnog vrha i predstavnika žrtava ne treba doživljavati kao definitivnu prekretnicu koja će vratiti Hrvatsku njezinim antifašističkim korijenima. I dalje će se sukobljavati pobornici ustaša i partizana, Glas Koncila objavljivati sramotne revizionističke papazjanije, a razni Škore širiti fejknjuzove o “virusu jugoslavenstva”. Ukratko, crnila će biti napretek, kao i do sad.

Ali od nečega se mora početi. Zato je strahovito važan dogovor Milanovića i Plenkovića da zajedno izraze poštovanje jasenovačkim i inim žrtvama ustaškog režima. Kada se to isto još uvijek ne može očekivati od hrvatskih biskupa, s izuzetkom Antona Škvorčevića.