“Ipak se kreće”, rekao je Galileo.
Izgleda da će poslije punih pet godina službena Hrvatska napokon na dostojan način odati počast žrtvama ustaškog logora Jasenovac, gdje je, bez suda, a kamoli pravde, ubijeno više od osamdeset tisuća ljudi. Da bi se to dogodilo, trebalo je proteći pet dugih godina, a na Pantovčak doći Zoran Milanović.
U srijedu, 22. travnja, u Jasenovcu će se održati jedinstvena komemoracija za žrtve ustaškog logora na kojoj bi, i to nakon pune četiri godine, počast žrtvama zajednički dali predstavnici svih triju grana vlasti, te predstavnici žrtava stradalih u Jasenovcu. Ako se nešto ne dogodi, u Jasenovac stižu premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, predsjednik Republike Zoran Milanović, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, predstavnici Koordinacije židovskih općina, Saveza antifašista i antifašističkih boraca, kao i Roma, čija se žrtva koju su pretrpjeli u NDH jako često marginalizira.
Iste večeri 22. travnja Hrvatska televizija emitirat će višestruko nagrađivani film redateljice Dane Budisavljević o Diani Budisavljević koja je iz logora spasila više od deset tisuća srpske djece nakon njemačko-ustaške ofenzive na Kozari.
Iako se ne treba pretjerano veseliti jer duh endehazije i dalje živi u Hrvatskoj, pa na jednom katoličkom portalu već tjednima izlazi serijal u kojem se pokušava osporiti zločinački karakter Jasenovca, a na drugom, rado čitanom među ovdašnjim desničarima, komentator kuka zbog “virusa jugoslavenstva” koji hara među Hrvatima. Ili kada Miroslav Škoro kao neki seoski mudrijaš bunca da je ovih dana u Hrvatskoj “na djelu pokušaj rehabilitacije bivšeg odbačenog socijalističkog sustava”. Ova tri nasumce odabrana primjera pokazuju kako su se Zlo i Glupost nakratko pritajili, ali nipošto nisu zauvijek nestali.
Ali ova godina ostat će zabilježena kao trenutak kada se Hrvatska, barem nakratko, normalizirala, a vlast odlučila odati počast na najstrašnijem mjestu ustaških pokolja. Netko će reći da su predstavnici HDZ-ove Vlade i prijašnjih godina dolazili u Jasenovac, ali to je polovična istina. Jer punih pet godina svjedočilo se sramotnom ponašanju bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je poluilegalno posjećivala jasenovački spomenik, tako da bi bilo poštenije da uopće nije. Isto tako, zbog toleriranja neoustaških eskapada diljem ove zemlje, predstavnici Židova, Srba i antifašista s punim su pravom odbijali biti dio Vladinih kolona. Jer, ta ista HDZ-ova Vlada i dalje dopušta spomenike na kojima je poklič “Za dom spremni”, a onaj tko dopušta pojavljivanje ZDS-a u javnom životu, teško se može oprati tako što će jednom godišnje hodočastiti na omiljenu destinaciju Maksovih mesara.
Dakle, najavu zajedničke komemoracije državnog vrha i predstavnika žrtava ne treba doživljavati kao definitivnu prekretnicu koja će vratiti Hrvatsku njezinim antifašističkim korijenima. I dalje će se sukobljavati pobornici ustaša i partizana, Glas Koncila objavljivati sramotne revizionističke papazjanije, a razni Škore širiti fejknjuzove o “virusu jugoslavenstva”. Ukratko, crnila će biti napretek, kao i do sad.
Ali od nečega se mora početi. Zato je strahovito važan dogovor Milanovića i Plenkovića da zajedno izraze poštovanje jasenovačkim i inim žrtvama ustaškog režima. Kada se to isto još uvijek ne može očekivati od hrvatskih biskupa, s izuzetkom Antona Škvorčevića.