KOMENTAR Imamo igrače kakve svijet nije vidio, a kako mi se čini, neće ih vidjeti ni na SP-u u Brazilu

Netko tko je neupućen, to jest, netko tko o nogometu pojma nema, ko o toj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu blage veze nema, može vrlo lako pomisliti da se tu zapravo radi o dvadeset i dvije dangube koji sat i pol po livadi napucavaju i ganjaju loptu, dangubeći pritome to vrijeme ne samo sebi, već i svima ostalima koji to promatraju.

Doduše, to nikako nije bio slučaj s utakmicom od prije četiri dana odigrane između najslabije reprezentacije ovih dodatnih kvalifikacija i, naravno, domaćina Islanda.

Štoviše, bilo je potpuno suprotno.

Gore navedeni utisak je, naime, prošli petak imao svatko tko je makar malo upućen, to jest, ko ima mrvicu pojma i veze o ovom sportu...

---

Elem, u vrijeme kada ozbiljne reprezentacije i ozbiljni nogometaši spavaju, jer su se, bezbeli, već kvalificirali za Svjetsko Prvenstvo, Hrvatska reprezentacija je prije četiri dana, nešto prije 20h, istrčala na zaleđeni teren u Reykjaviku kako bi, pojačani novim izbornikom, samo odradili ono što je, zapravo, bilo riješeno već krajem listopada kada je u sjedištu Međunarodne nogometne federacije (FIFA) u Zürichu, neka stara i ljepljiva ruka jednog od njihovih visokih dužnosnika, zgrabila jednu od kuglicu iz bubnja i Hrvatskoj izvukla, kako se nekima tada učinilo, najlakšeg mogućeg protivnika!

"Mačiji kašalj!", prokomentirao je to, onako više za sebe, predsjednik saveza Šuker, a ni Niki Kovaču, tek instaliranom u očito preveliku izborničku fotelju (vidi sliku), to nije teško palo.

"Sehr schön!", rekao je on i zahvalno stisnuo tu ranije opisanu ruku.

PIŠE TOMISLAV ŽIDAK Možemo li barem na 90 minuta zaboraviti na 'HNS, pederi' i 'Mamiću, cigane'?

Uslijed toga, ali i s obzirom da je novi izbornik odmah krenuo odlučno, te najavio u reprezentaciju uvesti "njemačku disciplinu" koja se oduvijek vezala uz njega osobno, ali, nota bene, ne samo zbog činjenice da je za vrijeme tih svojih igračkih dana, dok bi ostali hrvatski reprezentativci na granici stali u red za "all passports", on, ali i njegov brat Robert također, izvadio svoju njemačku šaru i stao u red za "EU", već i zato što bi za vrijeme utakmice neumorno trčao, uklizavao i borio se sve do posljednjeg sudačkog zvižduka - protiv slabašnog Islanda očekivali smo pobjedu od najmanje dva gola razlike. Kad im je 40 minuta prije kraja isključen igrač, onda i od tri.

Ipak, iz nekog teško dokučivog razloga, do toga nije došlo i, par minuta prije kraja, bili smo sretni i s remijem...

---

Zapravo, kad čovjek malo bolje razmisli, kao što sam to za ova četiri dana između utakmica učinio ja, Miro Par, taj razlog možda ipak nije tako teško dokučiv, a zasigurno nije onaj koji je - sasvim trijezan i bez nekih vidljivih znakova lakšeg potresa mozga, a što bi ga barem donekle opravdalo - naveo po završetku utakmice naš kapetan Dario Srna.

Taj razlog, uvjeren sam u to, ne leži u činjenici da smo igrali s igračem više, kako je dobri Dario naveo, već u tome da nam umjesto početne jedanaestorice, prepoznavanje trenutka za vađenje Perišića i ubacivanje Kranjčara, te razrada neke malo inovativnije taktičke zamisli od toga da se sa strane pokušava pogoditi Mandžina špicasta glava, u pripremama za tu utakmicu važnije nam je bilo to da se promijeni hotel u kojem igrači odsjedaju, da njihovi mobiteli za vrijeme ručka moraju biti stišani, da svi moraju doručkovati, pa makar i zobene pahuljice, te da na spavanje moraju odmah nakon večernjeg crtića. Sve redom stvari koje je novi izbornik ponosno istaknuo kao neke od svojih prvih poteza, a koje se valjda uče na pripremama za trenerski ispit u HNS-u...

"Kranjčar! Ulaziš!", bilo bi, zasigurno, bolje za krajnji rezultat da je izbornik, kojim slučajem, uzviknuo kad je vidio da Perišićevi udarci, umjesto u golu, završavaju na islandskim fjordovima, umjesto toga da se raspituje tko je, i što, doručkovao, ali bože moj - tko sam ja da kritiziram tu "njemačku disciplinu" koju mnogi, a nažalosti sam izbornik, smatraju garancijom za uspjeh i da je dovoljna sama po sebi.

Ovom prilikom bih napomenuo samo to da se ta disciplina nije nipošto očitovala, kao što je slučaj u njemačkoj reprezentaciji, u trci njegovih igrača, požrtvovanosti i željom za pobjedom, a što bi svakako bilo pohvalno, već samo u besmislenoj, pa rekao bih i nadrealnoj situaciji, kada je Niko Kovač na trening poslao igrače koji, zapravo, nisu izravno ni sudjelovali u toj sramoti. Tako dok je on držao intervju, tražeći pritome ne samo riječi da opravda loš rezultat, već općenito tražeći riječi ovog jezika, te dok se istovremeno stadion u Reykjaviku praznio, igrači s klupe koji za ovaj bijedni rezultat nisu ni krivi, a bogami ni dužni, morali su odrađivati trening.

Zašto je to tako, to mi nitko neće znati reći, ali zato će mnogi, puni oduševljenja, na to zaljubljeno uzviknuti : "Njemačka je to!"

Pritome uopće neće mariti za time što će ista ta Njemačka, samo nekoliko sati kasnije, dopustiti ispijanje, po navodima islandskih medija, preko 30 litara piva u hotelskim sobama...

Osobno bih još nekako i shvatio, da ne kažem podržao, da je poslije odigrane utakmice, kao neki oblik kazne, na trening poslao Mandžukića, koji u posljednjoj minuti iz igre izlazi ko neki kauboj, a u Bayernu bi, nema sumnje u to, istrčao ko konj. Ili da je, štajaznam, Olića poslao na trening zabijanja gola s dva metra kad sudac zažmiri na čisti ofsajd, a Pranjića na trening pucanja, pa da napokon, nakon više godina reprezentativnog igranja, pokuša s dvadeset metara dobaciti do gola, ali ova unaprijed pripremljena predstavica koja nam je održana nakon utakmice ne bi li nam, štajaznam, demonstrirali tu neku čvrstu njemačku ruku i disciplinu u koju valjda više ni Angela Merkel ne vjeruje, nije ništa bolje od ovih ranije spomenutih besmislenih pravila oko objeda i spavanja.

---

Upravo zato, ali i zbog činjenice da naši igrači, bez obzira na to tko im je izbornik i da li je ta crna izbornička fotelja ne samo fizički prevelika za njega (ponovno pogledaj sliku), u devedeset minuta ne mogu zabiti gol čovjek koji od 8h do 16h radi kao režiser na islandskoj državnoj televiziji, a nogometom se bavi samo u slobodno vrijeme - bojim se da sam bio u pravu kad sam još na početku kvalifikacijskog ciklusa, kada sam vidio kako nam se slaže reprezentacija i bira izbornik, rekao da imamo igrače kakve svijet nije vidio, ali da ih, nažalost, neće vidjeti ni na Svjetskom Prvenstvu u Brazilu!