Prije nekoliko dana dugo sam sjedio u Grazu s Ivicom Osimom. Bili smo u kineskom restoranu Konfucije i s divljenjem sam gledao starog majstora kako vješto hvata hranu štapićima. U nogometnom smislu prevrnuli smo nebo i zemlju i osim na Mourinhu, Messiju, Oliću i Ćiri Blaževiću, najdulje smo se zadržali na - Balkanu. Na brdovitom Balkanu, gdje nema poštenog nogometnog igrališta, gdje su stadioni ruševine, gdje treneri u omladinskim školama jedva zarade za kruh, a igrači dobivaju plaće triput godišnje. Ali, Europa je puna legionara s brdovitog Balkana, u koji je Ivica Osim još mladenački zaljubljen. U trenutku lucidnosti, a kunem se, popili smo samo jedan špricer, jedan od najvećih trenera s ovih prostora kaže:
- Ne mogu shvatiti zašto Dinamo ne bi postao - Barcelona!
Začuđeno sam ga pogledao jer već 34 godine očekujem da Dinamo postane nekakav FC Basel, PSV Eindhoven ili, u najboljem slučaju, Tottenham i da napokon izgubi luzerski predznak. Nikad se nisam usudio ni pomisliti ono što je Osim izrekao, a bit ću iskren, u prvi čas sam pomislio: “Možda mu stvarno nije dobro...” Ali, Osim je obrazložio:
- Zagreb je bogat grad, pravi nogometni grad, a Dinamo je nacionalni klub. Kao i Barcelona. Klub je izuzetne tradicije, osvrnite se u prošlost i vidjet ćete koliko je velikih igrača nosilo Dinamov dres. Od Dražana Jerkovića, do Šukera i Bobana. Klub ima odlično organiziranu omladinsku školu, koja svake godine daruje Europi jednog Messija, ima pravo prvokupa najboljih hrvatskih i bosanskih igrača, jer - tko ne bi želio igrati u Dinamu i živjeti u Zagrebu. Negdje je sam pročitao da 1,600.000 Hrvata navija za Dinamo, Maksimir je kultni stadion (Osim, očito, već dugo nije bio na Maksimiru, pa ne zna da je od kulta ostala samo hrpa betona koji se raspada, nap. a.), klub vodi zanesenjak Zdravko Mamić, koji je život posvetio Dinamu. Što još treba - pita se “upitnik” Osim.
Nakon što još samo teorija dijeli Dinamo od petog uzastopnog naslova prvaka, Zdravko Mamić je pobjegao na oporavak u Rogašku Slatinu. U društvu je starih prijatelja, Darka Alegića i Miće Vujanića, žive po posebnom programu. Zašto Rogaška? Dinamov generalni menadžer želi “očistiti glavu” od lošeg nogometa, protestira protiv slabe igre svojih preplaćenih zvijezda, zatvara oči pred novinskim kritikama i svakojakim špekulacijama i skandalima, koji mu nagrizaju život. Kune se da nijednom nije nazvao Zagreb.
I neće putovati u Vinkovce, makar će tamo Dinamo najvjerojatnije proslaviti petu titulu, a u ponedjeljak će Kruno Jurčić sa strahom otvarati novine i umjesto čaše šampanjca naručiti gorki pelinkovac. Iako nije zadovoljan igrom, o eventualnoj Jurčićevoj smjeni Mamić ne želi razgovarati, odluku sasvim sigurno još nije donio.
No, vratimo se Ivici Osimu i njegovoj teoriji o Dinamu kao balkanskoj Barceloni. Šteta što taj stručnjak osebujne nogometne filozofije nije mlađi i što mu zdravlje ne dopušta uzrujavanje zbog nogometa, znam da bi ga Mamić platio suhim zlatom. Samo da sjedi u Maksimiru. Ali, Dinamo neće biti niti “b” od Barcelone dok ne izmisli i odgoji svog Mourinha.
Zapravo Dinamu treba jedan “Cruyff”, koji je prije 20 godina osmislio igru Barcelone i svih ovih godina Barca odgaja generacije igrača po Cruyffovu modelu i svijet, osim Mourinha, još nije smislio protuotrov za tu igru. Dinamo mora učiniti sve da Hrvatska nogometna liga ne bude trening-kamp Dinama i Hajduka za europske utakmice, u kojima im je inače vijek trajanja kraći nego jogurtu. Dinamovi činovnici moraju vratiti dostojanstvo klubu i ne smiju trčati za svakim skautom ili menadžerom, koji dolazi u Maksimir u ime Ajaxa, Werdera ili Arsenala.
Dinamo neće biti u nogometnom smislu nitko i ništa dok igra na ovoj podrtini od stadiona, dok klub ne dobije vlasnika i neće ovisiti o milostinji Bandićeve “škrabice” i prodaje najboljih igrača. Jer, proda li Dinamo Milana Badelja, opet je na početku, opet će biti miljama daleko od Eurolige, a na vrhu oštrice noža bit će Zdravko Mamić. Jer, Dinamov navijač ne podnosi prosječnost, makar se u njoj guši već 43 godine, od dana kada je Slaven Zambata u Maksimiru podigao pehar velesajamskih gradova.
Ima li Dinamo svog Cruyffa, ima li Mourinha, ima li Laportu? Ideologa, egzekutora i financijera? Naravno, navijač će se pitati - ima li Dinamo svog Messija? U ovom času nema, ali treneri iz omladinske škole se kunu da će Mateo Kovačić i Alen Halilović biti igrači najviše europske klase, a ako to ne postanu, za to nogometno “svetogrđe” krivi će biti treneri. Iako im je tek petnaest godina, za njih znaju i u Realu i Barceloni i Dinamo mora biti ponosan da u svojoj školi ima takve talente. Igrača će biti, novca će biti, samo trebaju “Cruyff i Mourinho”.
S njima će biti i igre, a bude li Dinamo igrao atraktivno, doći će i publika. I tada se predsjednik Barišić neće moći žaliti da “Dinamov proizvod nitko ne želi kupiti”. Nitko ne želi ovakav proizvod, bljutav i neukusan, loše zapakiran, osuđen na poraz i zato se sociolozi, koji su diplomirali na navijačkom gnjevu i huliganizmu, ne trebaju čuditi da je taj navijač frustriran, nabrijan, agresivan i sasvim sluđen od svega. A s druge strane jedan nogometni stručnjak, koji je sigurno stajao u prvom redu kad su dijelili nogometnu pamet, kaže: “Dinamo ima sve predispozicije da postane - Barcelona...”
Zašto je Stanko Poklepović uvrijedio Ćiru
U razgovoru s Ivicom Osimom, koji je duboko podržavao Ćiru Blaževića u njegovoj bosanskoj misiji, čuli smo i zaključak:
- Šteta što Ćiro nije ostao nakon svega što je napravio! Kako li je samo vješto pronalazio put kroz ‘minsko polje’ u najosjetljivijem dijelu Europe. Za sve što je napravo za ‘be-ha fudbal’, kapa mu do poda - rekao je Osim.
Istodobno, Stanko Poklepović, za koga sam bio uvjeren da je džentlmen i sportaš, da mu je fair play očenaš sportske kulture, ničim izazvan pljunuo je na Ćiru. Iako je to bilo rečeno off the record, Poklepović je zaboravio da su izjave “nije za tisak” najslađa novinarska roba. Pa je rekao da je Ćiro “samo obični trener”...
Taj “samo obični trener”, kojega su i u Zagrebu olajavali da se od nogometa jedino razumije u “motivaciju”, inače je najtrofejniji trener Dinama, bio je prvak Švicarske s Grasshopperom, i treći na svijetu. Na tom putu pobijedio je Njemačku (3-0) i Nizozemsku (2-1) i dobio epitet trener svih trenera. Pa ako ga poštuje Osim, i Poklepović bi trebao o Ćiri govoriti s više poštovanja.
Savjet Kasalu uoči Danske
Kasalove bebe, koje će nastupiti na europskom klupskom prvenstvu u Kopenhagenu, a ako izbore plasman među prvih pet i na svjetskom prvenstvu Manchesteru, gdje su Lovren i društvo bili treći, danas imaju vatreno krštenje u Kopru.
Dinamovi kadeti odigrat će utakmicu protiv vršnjaka iz C. zvezde i bit će to generalna proba za nadarenog Marka Kolara i društvo uoči odlaska u Dansku.
Željko Adžić, trener one čuvene generacije za koju je Bobby Charlton rekao da “još nije vidio djecu tog uzrasta da igraju bez straha kao mladi dinamovci”, otkrio je tajnu formulu i preporučio je Kasalu uoči puta u Dansku:
- Prije putovanja na Old Trafford, zamolili smo Zvonimira Bobana da ohrabri naše dečke. Očito im se njegov govor duboko urezao u svijest jer su u Manchesteru igrali bez straha i ostvarili povijesni rezultat - rekao je Željko Adžić.
Centarfor romskog tima
Tofko Dedić zvan Toti, utemeljitelj romske reprezentacije i osvjedočeni borac protiv rasizma na sportskim borilištima, u čemu uživa podršku i Uefe i Hrvatskog nogometnog saveza, poklonio je predsjedniku Republike Ivi Josipoviću dres romske reprezentacije s brojem devet.
Iako predsjednik više djeluje kao povučen, a ne agresivan centarfor, rado je prihvatio dar Roma.
Tom spektaklu prisustvovali su i tajnik Olimpijskog odbora Josip Čop i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i podržali borbu protiv rasizma - najveće sramote našeg doba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....