Bruno Šimleša: Loš brak? Ne mirite se s tim

U prošloj sam kolumni iznio tezu da je radi dobrobiti djece mudro izaći iz lošeg braka. Svjestan sam da to nikad nije jednostavna odluka. Mnogo je jednostavnije ostati u poznatom košmaru, nego otisnuti se u nepoznatom smjeru. Bez obzira na nelagodu koju uzrokuje neizvjesnost, želimo li dati sebi i svojoj djeci najbolju moguću priliku za sretan život, u ovoj je situaciji nužno okrenuti novu stranicu.

Nažalost, djeca nisu jedini izgovor za ostanak u lošem braku. Iako mi je mnogo uzbudljivije pisati kako stvoriti uspješan brak, nego zašto ostajemo u neuspješnom, odlučio sam da ću sljedeće dvije kolumne posvetiti preostalim izgovorima jer su toliko sveprisutni da ih je jednostavno nemoguće ignorirati.

Jedan od najbesmislenijih razloga ostanka u lošem braku je briga za ono što će reći selo ili gospoda u haljinama. Selo inzistira na varijaciji nerazumnog argumenta “Kakav je, takav je, tvoj je!”, što je naravno suludo ako vas taj odnos guši. A gospoda u haljinama brak doživljavaju kao svetinju, pa je razvod dopušten tek ako žena ostane bez oba oka ili ako je muž vara s tri različite osobe, od koje barem jedna mora biti transvestit.

Odmah moram pohvaliti rijetke svećenike koji su spremni sadržaj staviti ispred forme, a potragu za srećom svojih župljana ispred neupitne ideje svetosti braka. Uglavnom, brak nije sveta, a ni društveno korisna institucija ako se oba člana te zajednice ne odnose jedno prema drugom i prema životu s poštovanjem. Ako je takva situacija, i ako smo iscrpili sve mogućnosti poboljšavanja kvalitete braka, onda bi nam trebalo biti svejedno što će reći susjeda Marica ili hoće li neka institucija biti blagonaklona prema tom činu. Odgovorni ste samo sebi!

Vjerujem da će mnogi previdjeti jednu ključnu ideju pa ću je ponoviti. Kada donosimo velike odluke koje će nam radikalno promijeniti život, doista je nužno iscrpiti sve mogućnosti poboljšavanja stanja, bilo da je riječ o braku ili poslu ili nečem trećem. Nije mudro izaći iz braka koji niste niti pokušali spasiti. Čak i ako ste pokušali, a nije uspjelo, svejedno je nužno izvući pouke.

Nužno je naučiti nešto o sebi, o ljubavi, o međuljudskim odnosima i onda s tim novim iskustvom stvorili uspješniji sljedeći odnos. Isto se odnosi i na bijeg od nezadovoljavajućeg posla ili bilo čega drugog. Prije okretanja nove stranice, nužno je dobro iščitati staru i shvatiti zašto smo je tako ispisali. Koja su to naša uvjerenja o sebi ili životu stvorila takva iskustva. No, vratimo se mi ostanku u lošem braku…

Često ostajemo zbog ekonomskih razloga. Smatramo da si sami nećemo moći osigurati egzistenciju. Naravno, kao i prethodni razlozi, ni ovaj nije potpuno besmislen, ali ako smo u toj situaciji, onda je mudro poduzeti barem dvije stvari. Jedna je emocionalno napustiti brak tako da nas ne bole svakodnevne povrede i razočarenja, a druga je pobrinuti se osigurati uvjete za bolju egzistenciju. Ili kroz dodatno školovanje ili kroz nalaženje honorarnog posla ili… Bitno je pokrenuti se i ne pomiriti sa situacijom.

Još jedan čest razlog je strah od samoće. Ljudi često kažu da se ne žele razvesti jer ne žele ostati sami, ali, dragi moji, onako iskreno, nije li mnogo bolnije biti sam, iako ste u braku? Ako imate nekvalitetan brak, onda se sigurno često osjećate neshvaćeno i neprihvaćeno, nepoštivano i nevoljeno, a mora se priznati da taj vid samoće mnogo otrovnije boli kad jesi u odnosu s nekim, a svejedno si sam.

Osim svih navedenih i izuzetno šturo objašnjenih razloga, često si prodajemo još jeftinije i banalnije razloge ostanka: prava ljubav ionako ne postoji (pa to kao objašnjava zašto trpimo pravi pakao); pa ipak smo bolji od naših roditelja (kao da su oni postavili neki vrijedan standard); pa barem ne pije (a nije bitno što nemamo kvalitetan odnos ni kad je trijezan); pa ipak smo bolji od Kovačevića (a oni su zadnji iskreni razgovor imali prije 26 godina)…

Uglavnom, ne govorim vam što da radite sa svojim životom, samo razmislite želite li ga provesti žaleći za prilikama koje niste iskoristili? Iako vjerujem da jedan dio nas živi vječno, više nikada nećete postojati ovakvi kakvi sada jeste. I nije li onda žalosno prodavati si jeftine fore, umjesto potruditi se izgraditi kvalitetan život!