Camino je zaista posebno putovanje, drukčije od bilo kojeg drugog. Jedan dan na Putu sv. Jakova toliko je ispunjen doživljajima i razgovorima kao barem tjedan dana u "običnom" životu.
Započinje tako priču Ivan Bengeri, bloger i putopisac koji je ovog ljeta drugi put prehodao rutu dugu 800 kilometara od francuskog mjestašca Saint Jean Pied de Port do španjolskog grada Santiago de Copostela. Oba se puta odlučio za francusku rutu i vratio se pun dojmova. Iskoristili smo zato priliku da iz prve ruke od Ivana saznamo sve detalje puta, osobne doživljaje, ali i praktične savjete za buduće pelegrinose, hodočasnike i putnike koji razmišljaju o ovom pothvatu. Njegove avanture i sami možete pratiti na www.bengeri.com, Facebook stranici Idemo putovati, jesti i piti i Instagram stranici idemo_putovati.
Zanimalo nas je za početak zašto se odlučio ponoviti rutu koju je već prošao 2018. godine.
- Najveći luksuz u Camino priči, posebno ako se želi u komadu prijeći francuska ruta od SJPP-a do Santiaga, nije novac, nego vrijeme. Zbog vrste posla mogu si priuštiti taj luksuz, a sada, nakon četiri godine, sam ponovno osjetio potrebu da zahvalim za neke stvari u životu. Put svetog Jakova je i vrlo osobno putovanje pa postoji čitav spektar razloga zašto se ljudi odluče za taj pothvat. Put te jednostavno ‘pozove‘ te se nakon toga teško oduprijeti - kaže Ivan. Intenzivno putuje raznim prijevoznim sredstvima zadnjih desetak godina, no hodanje je nešto što ga, kaže, najviše ispunjava i veseli.
- Hodanjem, tim najsporijim načinom putovanja, najbrže stižemo do svog autentičnog bića. Dok hodamo, um je na jednoj razini usredotočen na teren i zbivanja oko nas. Međutim, ništa od toga ne zauzima mnogo prostora u mozgu. Imamo sasvim dovoljno vremena za promišljanje - objašnjava Ivan kako on vidi ljepotu kretanja.
Za slične misli i eventualnu motivaciju za hodanje preporučuje knjige "Filozofija hodanja" Frederica Grosa i "Sokrat express" Erica Weinera. Neizostavan je, kaže, i film koji je mnoge potaknuo da krenu na put do Santiaga, "Put" s Martinom Sheenom u glavnoj ulozi.
Kako izgleda samo putovanje, koliko je ono fizički zahtjevno i je li ga teško organizirati? Ivan nam je pojasnio kako to izgleda na licu mjesta.
- Kako bi se od SJPP-a do Santiaga de Compostele stiglo u roku od mjesec dana, potrebno je dnevno hodati između 20 i 30 kilometara. Već prvi dan, kad stignete u ured za hodočasnike u SJPP-u, gdje dobivate i prvi žig u hodočasničkoj putovnici, volonteri će vas uputiti u sve dionice puta, s posebnim naglaskom na prvu - koja može biti zahtjevna jer ima dosta uspona. Dobit ćete i papir na kojem su ucrtane sve predložene dionice do Santiaga s označenim mjestima kroz koja se prolazi, prijedlozima gdje noćiti, razdaljinama i razlikama u nadmorskim visinama - govori Ivan, kojem je ove godine za 800 kilometara trebao 31 dan. Držao se uglavnom preporučenog dnevnog prosjeka, ali je, primjerice, jedan dan prehodao 45 kilometara. Dan prije je hodao manje, pa je "potegnuo" da nadoknadi.
- Na prošlom Caminu dobio sam divan savjet od jednog hospitalera (volontera u smještaju): ‘Nikad ne hodaj brže od svoje duše‘. I toga sam se držao - kaže Ivan te napominje da je Put jako dobro označen i da nema straha da ćete se izgubiti.
- Potrebno je samo pratiti žute strelice. Također je bitno naglasiti kako Camino nije put kroz divljinu, već civilizaciju i lijepu prirodu. Svakih nekoliko kilometara naići ćete na naseljena mjesta, sela i gradiće u kojima ima trgovina i kafića, a često i restorana te smještaja. Najduža dionica između dva nenaseljena mjesta je 18 kilometara, no to je iznimka. Obično svakih 2-8 kilometara ima naseljeno mjesto. Doduše, moguće je i gotovo se svakom dogodi da tijekom puta barem jednom, zadubljen u vlastite misli, produži ravno. No, ubrzo ćete shvatiti da nema markacija ili će vas još i ranije netko dozvati te vam skrenuti pozornost da ste malo odlutali - objašnjava naš sugovornik. Ako pak u vrevi nekog većeg grada, poput Burgosa ili Leona, izgubite žute strelice, dodaje, ljubazni stanovnici će vam skrenuti pozornost i usmjeriti vas na pravi put.
Za Camino nije potrebna neka vrhunska tjelesna forma, ali nije loše ipak biti naviknut na svakodnevno duže hodanje.
- Muskulfiber nestaje nakon prvog tjedna, no umor i opterećenje se kumuliraju. Kroz dva Camina vidio sam dosta toga - od mladih, sportskih tipova koji moraju odustati zbog preforsiranja, istegnutih tetiva, bolnih koljena ili gnojnih žuljeva do starijih ili punašnijih ljudi koji marširaju do cilja kao lokomotive. Osluškujte što vam govore duša i tijelo. Ako je ikako moguće, prilikom planiranja puta uzmite par dana više u slučaju da će vam biti potreban koji dan odmora. Samo jedan dan pauze može učiniti čuda - preporučuje Ivan. Savjetuje da se uoči putovanja pripremite uz duge šetnje od desetak kilometara dnevno, ali i povremeno planinarenje kako biste bili spremni za uspone. I to sve u obući i čarapama u kojima mislite ići na Camino.
- Prvi dan Camino odmah udara jako, zbog napornog uspona, ali i predivne prirode. Pirineji očaravaju svojim zelenim pašnjacima i pogledima na brežuljke u daljini. Ponekad je zadovoljstvo okrenuti se i gledati što ste od jutra sve pregazili. Nakon toga slijedi Rioja, poznata po beskrajnim vinogradima i odličnom vinu. Ugodno je s vremena na vrijeme otrgnuti grozd putem i grickati, a navečer popiti koju čašu crnog vina.
Meseta je visoravan od Burgosa do Leona koju mnogi opisuju kao izuzetno dosadnu, napornu i - pakleno vruću. Meni su oba puta ta žitna polja bila izuzetno oku, ali i umu ugodna. Pravi poligon za vrludanje misli. Iako sam ove godine tih desetak dana bio u žiži ljeta, vrijeme me je pomazilo - temperature su bile podnošljive. Nastupila je neka hladna fronta i temperature su umjesto očekivanih 35-40 stupnjeva bile 25!
Od većih gradova na ruti, Burgos i Leon vrijedni su posjeta i više dana. Svakako prošetajte centrom i obiđite tamošnje katedrale, kao i onu u Pamploni. Galicija je također zanimljiva regija, zelena, brežuljci se spuštaju do oceana. Jutra su vlažnija i maglovitija, no i to ima svojih čari - opisao nam je Ivan pojedine dionice rute, na kojoj se izmjenjuju različiti pejzaži, sela, gradovi i krajolici.
Ali Camino nisu samo krajolici i kilometri, svi koji se vrate naglašavaju - Camino su ljudi!
- Putem upoznaješ druge hodočasnike koje ćeš sretati tijekom cijelog Camina. Većina ljudi ima sličan tempo i ne juri. Svatko tamo ima vlastite razloge i porive zašto se odlučio na ovo putovanje, ali cilj je svima zajednički. Za vrijeme Camina većinom komunicirate s drugim hodočasnicima, a manje s prijateljima kod kuće. Zajedno prolazite kroz poteškoće, uspone i padove, žuljeve, krize... Dijelite flastere, vodu, hranu, priče, iskustva, intimu koliko želite... Neki ljudi kao da preticajnom trakom ulaze u vaš život. Rađaju se istinska prijateljstva. Na kraju ćete s nekima od njih možda ući ili se barem susresti u Santiagu te ćete imati osjećaj kao da se poznajete već godinama. Nevjerojatno - pun je dojmova Ivan, kojem je i prošli i ovaj put ostao krug od 4, 5 ljudi s kojima se izrazito povezao i ostao u kontaktu.
Dani na Caminu počinju rano, pogotovo ako poput Ivana hodate ljeti i cilj vam je izbjeći visoke temperature. Ove se godine budio već u 5, pola 6 ujutro kako bi do 6 ili najkasnije pola 7 bio na stazi.
- Dobar je osjećaj kad je tek 9 ujutro, a ti si već prošao desetak kilometara. U prenoćištu bih obično samo popio kavu i pojeo kakvu energetsku čokoladicu, a doručkovao bih putem kad se otvore kafići i barovi. Potom još hodanja pa pa snack ili piće u nekom od barova ili restorana u obližnjim mjestima. U mjesto gdje ćete noćiti nema smisla dolaziti puno prije podneva ili 13 sati jer se tada većina prenoćišta tek otvara. Ondje se prijavite, dobijete žig, možete oprati robu, eventualno sanirate žuljeve i popodne je vrijeme za odmor, druženje ili razgledavanje. Večera je u nekom od restorana koji nude pilgrim meni, zatim druženje i na počinak se ide već oko 22 sata. Privatni smještaji imaju nešto blaži režim pa se može zalomiti i kakva zabava do ponoći - prepričava Ivan.
Iskustvo od prije četiri godine uvelike mu je pomoglo u planiranju ovogodišnje avanture. U prvom redu ističe ruksak, ove je godine ponio manji nego prvi put, onaj od samo 20 litara, i hodao je sa štapovima.
Znao je što ga čeka, ali mu nipošto nije bilo dosadno.
- Volim ponavljati putovanja i ponovo posjećivati ista mjesta. Mijenjaju se mjesta, mijenjam se i ja. Uvijek otkrijem nešto novo. Tako je i svaki Camino drugačiji. Nakon četiri godine savršeno mi je sjeo ovaj Camino. Možda se još koji put zaputim jer me zanimaju i druge rute, no siguran sam da koju godinu neću putem Santiaga de Compostele. Barem ne pješice - kaže hodočasnik iz Varaždina.
Vrhunac putovanja dugog 800 kilometara svakom je pelegrinosu ulazak u Santiago de Compostelu i dolazak pred katedralu sv. Jakova.
- To je vrlo osoban i iščekivan trenutak pa vjerujem da ga svatko treba sam proživjeti. Misa za hodočasnike lijepo je iskustvo, posebno kada zrak katedrale njišući se s kraja na kraj para kadionica za tamjan teška šezdesetak kilograma - opisuje Bengeri.
- Santiago de Compostela grad je od nekih 100.000 stanovnika, a izuzetno je lijep stari dio grada oko katedrale. Na trgu ispred i u okolnim kamenim ulicama uvijek je živo jer neprestano dolaze hodočasnici. Ako je moguće, ostanite još dan, dva nakon hodočašća kako biste upili dobru energiju koja se šiti trgom i centrom grada - predlaže naš sugovornik, koji se ovom prilikom nakon hodočašća ipak uputio do osamdesetak kilometara udaljene A Coruñe. Nekoliko dana do leta iskoristio je za sređivanje dojmova, odmor, šetnje uz ocean i uživanje u odličnoj galicijskoj hrani.
IVANOVI SAVJETI IZ PRVE RUKE
- skinite aplikacije Camino Pilgrim i Camino Ninja i imat ćete na dlanu sve informacije koje su vam potrebne: udaljenosti, usponi, izvori vode, fontane, znamenitosti, informacije o prenoćištima (kontakti, kapacitet, opremljenost), trgovinama i apotekama na ruti
- ponesite ili na početku hodočašća kupite štapove. Preporučio bih ih i onima koji nisu navikli s njima hodati. Najviše će vam od pomoći biti pri nizbrdicama. Koljena će vam biti zahvalna. Ne zaboravite, svaka pripomoć i rasterećenje koljena dobro dođu kada s ruksakom na leđima trebate proći 800 kilometara
- ako vam bilo što zatreba, možete kupiti u trgovinama i ljekarnama usput
- skidajte obuću i prozračujte čarape na svakoj pauzi
- mala Camino ljekarna: ponesite magnezij za mišiće i tablete protiv bolova, za svaki slučaj
- ponesite kapu ili šešir, sunce zna pržiti opako, te čepiće za uši ako imate lak san
- vodite dnevnik - svaki dan na Caminu je izuzetno intenzivan te ćete ubrzo početi zaboravljati kada se točno što dogodilo, s kim ste razgovarali, gdje ste prije tri noći spavali i sl.
- moja je prtljaga već godinama minimalistička pa nisam imao nekih problema s pakiranjem. Ukratko: tri majice, troje bokserice, jedni dugi rukavi, dvoje kratke hlače, jedne duge, kupaće, najosnovnija kozmetika i lijekovi, tehnika (mobitel i punjač, naglavna svjetiljka), kabanica, mala vreća za spavanje, ručnik od mikrofibre, japanke
- robu uglavnom perete svakog dana nakon hodanja pa nema potrebe za više stvari. U svim prenoćištima imate opciju ručnog, a u velikoj većini i strojnog pranja. Pranje robe u mašini stoji 3, 4 eura, što možete podijeliti s drugim hodočasnicima pa ispadne euro po pranju
- tenisice za trekking ili gojzerice? Idite u onom u čemu se najbolje osjećate i u čemu možete puno hodati. Ne zaboravite da su i čarape uz obuću bitan faktor, zato odaberite kvalitetne te i njih svakako razgazite. Primijetit ćete da mnogi putem kupe sandale za hodanje, najviše zbog žuljeva
- preporučio bih ruksak od 25 do 35 litara i nemojte ga pretrpati. Nepisano je pravilo da ne bude puno teži od 10 posto vaše težine. Ove godine uzeo sam ruksak od 20 litara i bilo je sasvim dovoljno. Neka ruksak svakako ima pojaseve na prsima i oko struka te ga pravilno nosite, čvrsto stegnutih pojaseva
- ove godine nije bilo gužve sve do Sarrije, tj. posljednjih 100 kilometara. Nakon Sarrije preporučujem da smještaj rezervirate tijekom dana ili dan ranije, da vas baš ne zadesi sudbina da nakon prijeđenih tridesetak kilometara smještaj morate tražiti u idućem albergueu ili čak selu. Možete rezervirati privatni albergue preko Bookinga ili telefonski.