STIJN THOOLEN

‘Trinaest mjeseci proveo sam na najudaljenijem mjestu na svijetu. Ovako je izgledao moj raspored‘

Stijn Thoolen

 Privatni album
Liječnik i fiziolog pri NASA-i te autor niza znanstvenih članaka govorit će o svom nekonvencionalnom karijernom putu na konferenciji u Zagrebu

Peti D Business Leadership Summit, koji je utemeljio stručnjak za osobnu i profesionalnu transformaciju Siniša Drobnjak, održat će se od 21. do 23. studenoga 2024. u Zagrebu. Jedan od govornika bit će suradnik NASA-e Stijn Thoolen, liječnik i fiziolog, te autor niza znanstvenih članaka.

Na konferenciji u Zagrebu sa svoja dva brata, Jasperom i Robertom, održat će govor o obiteljskim vrijednostima, rušenju granica i kako odvažno skrenuti s unaprijed definiranih staza kako biste slijedili vlastitu strast.

Stavovi ili mišljenja izražena u ovoj elektroničkoj poruci isključivo su stavovi i mišljenja doktora Stijna Thoolena i ne odražavaju stavove NASA-e.

Proveli ste 13 mjeseci u istraživačkoj stanici Concordia na Antarktici. Recite nam nešto o tom iskustvu.

- Europska svemirska agencija odabrala me za provedbu istraživanja o tome kako se ljudi prilagođavaju ekstremnim životnim uvjetima Antarktike. To je jedna od najudaljenijih lokacija na Zemlji, a posada od 12 ljudi bilo je izolirana od ostatka svijeta 13 mjeseci. Uz ekstremnu hladnoću i tri mjeseca bez sunčeve svjetlosti osjećao sam se gotovo kao da živim na drugom planetu. Ali upravo to je i bilo toliko intrigantno u tom iskustvu. Bilo je vrlo posebno i svaki dan, samim pogledom kroz prozor, podsjetio sam se na taj privilegij.

Baš kao u svakodnevnom životu, imali smo radni tjedan na stanici. Kad ne bi radio, išao bih u teretanu, da ostanem fizički aktivan, ili bih čitao i učio nešto novo, da bih ostao mentalno aktivan. Također sam uživao u fotografiji i povezao se s tom posebnom okolinom. Zajedno s posadom imali smo svakodnevne ručkove i večere koje je pripremala naša kuharica, a dosta vremena posvetili smo organiziranju manjih društvenih događaja.

Gledali bismo filmove, igrali igrice (Mario Kart bio je apsolutni favorit) ili ponekad pretvarali različite lokacije na stanici u scenu za zabavu (volio sam misliti da je to najekskluzivnija diskoteka na svijetu). Postoji čak i godišnji antarktički filmski festival na kojem postaje diljem kontinenta, iz zemalja diljem svijeta, dijele svoje videokreacije. Meni su ta druženja bila možda i najvažnija jer su, osim stvaranja lijepih uspomena, pomogla u održavanju zdravog timskog duha.

image

Stijn Thoolen

Privatni album

Život na postaji bio je zanimljiv u smislu da smo bili izazvani stresnim okruženjem i morali smo raditi u maloj grupi ljudi s vrlo različitim pozadinama. Trebalo je uložiti određeni napor da ostanemo zdravi kao pojedinci, ali i da zadržimo čvrstu koheziju unutar posade. S druge strane, život u postaji bio je jednostavan. Jer osim nas samih kao posade i brige o tome da budemo sigurni, nije bilo puno toga o čemu smo morali razmišljati. Nisam čak morao trošiti novac.

U tom smislu, život na Antarktici djelovao je oslobađajuće i definitivno je pripremio pozornicu za mnogo zabave! Sve u svemu, osjećao sam da je moja godina na Antarktici prošla nevjerojatno brzo. Bila je to vrlo zanimljiva i uzbudljiva.

Koja je najvrednija lekcija ili znanje koje ste stekli radeći za NASA-u?

- Jedna od stvari koje sam primijetio otkako sam prije godinu dana počeo raditi u NASA-i jest jaka kultura sigurnosti i ublažavanja rizika. Naš tim provodi znanstvena istraživanja i pruža ekspertizu o ljudskom zdravlju i performansama u svemirskim odijelima, što uključuje misije Međunarodne svemirske postaje, ali i putovanja na Mjesec, i konačno na Mars. Zbog istraživačke prirode našeg rada u NASA-i, s mnogim stvarima se prvi put susrećemo. To može biti izazovno i često ne bez rizika. Ali to ne znači nužno da ne bismo trebali težiti takvim ciljevima.

Kritičkim razmišljanjem o rizicima i opasnostima možemo postaviti mjere zaštite koje nam daju samopouzdanje da nastavimo s istraživanjem i pomognemo astronautima da sigurnije obavljaju svoje misije. Volim o tome razmišljati kao o ciklusu rasta: kroz istraživanje ćemo učiti i steći nove uvide, a ti će nam uvidi zauzvrat pomoći da shvatimo kako se bolje nositi s rizicima, pa da možemo istraživati ​​još dalje.

Recite nam nešto o izlasku iz zone komfora. Što to znači za vas?

- Za mene je izlazak iz zone komfora poput istraživanja. Pruža vam priliku za učenje i rast. Bio sam u mnogo neugodnih situacija u svom životu - fizički, mentalno, društveno - i, gledajući unatrag, jako sam zahvalan na tim trenucima.

image

Stijn Thoolen na Antarktiku

ESA: IPV: PNRA

Volim razmišljati o svemirskim letovima na isti način: za mene je to najsnažnija verzija izlaska iz zone udobnosti. Doslovno idemo dalje od svijeta koji već poznajemo kako bismo stekli nove perspektive i naučili o sebi živeći na tom malom planetu. Zato toliko volim svemirske letove. A u svijetu fiziologije i medicine, proučavanje utjecaja ekstremnih okolišnih uvjeta ili bolesti, ako hoćete, često nam pomaže razumjeti kako tijelo funkcionira u normalnim uvjetima. Princip je sličan.

Što mislite o nadolazećim tehnologijama i njihovu utjecaju na ljudski um? Koje su, prema vašem mišljenju, pozitivne strane, a koje su opasnosti s kojima ćemo se susresti?

- Mislim da tehnologija ima ogroman potencijal da pomogne ili ukloni neugodan posao, omogućujući nam da živimo život koji smatramo ugodnim. Mislim, primjerice, o našem napretku u zdravstvu, transportu, navigaciji ili komunikaciji. I tko zna, možda bi takve tehnologije mogle osloboditi prethodno zauzet prostor u mozgu kako bismo mogli razviti nove vještine i sposobnosti te raditi stvari koje prije nismo mogli. Baš je uzbudljivo!

Ali s razvojem tehnologije čini se da smo sve više izloženi ogromnim količinama informacija, na načine s kojima se naši mozgovi i tijela još nisu naučili nositi. Volim misliti da smo još uvijek programirani živjeti više poput lovačko-sakupljačkog načina života, a promjene tijekom proteklih desetljeća događaju se tako brzo da se ne uspijevamo prilagoditi. Možda to pomaže u objašnjenju, barem djelomice, porasta problema s mentalnim zdravljem s kojima se naš svijet suočava.

Vjerujem da nam je velik dio informacija koje svakodnevno probavljamo puno manje relevantan nego što se čini. To doista može ometati čovjeka, a ponekad mi se čak čini da svi pokušavaju zgrabiti dio moje pažnje, vjerojatno iz razloga koji i nisu u mom interesu. Dakle, u ovom ‘dobu informacija‘, vjerujem da je to mjesto gdje leži naš najveći izazov: naučiti reći ‘ne‘ i biti selektivan u informacijama koje obrađujemo, tako da nam one zapravo koriste. Ako možemo smanjiti informacijsku buku, mislim da tehnologija ima mnogo više za ponuditi nego što trenutno nudi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 09:41