MATPUTIN

Ruski genij bez posla i odjeće: Hvala, ali imam sve što mi treba

Ravnodušan je prema nagradi, povukao se iz javnosti, ne želi da ga maltretiraju. I 2006. je odbio primiti glasovitu Fieldsovu medalju, neku vrstu matematičkog Nobela

Hoće li ruski genij Grigorij Perelman , prozvan Matputin zbog sličnosti s kontroverznim mistikom Grigorijem Rasputinom, ostati pri svojoj odluci da odbije nagradu od milijun dolara za rješenje više od 100 godina starog matematičkog problema? Otkako je prošli tjedan matematički Institut Clay iz Bostona objavio da je Perelman dobitnik vrijednog priznanja Millennium Prize, ekscentrični je matematičar u središtu pozornosti svjetskih medija zbog svoje ravnodušnosti prema nagradi.

- Imam sve što mi treba - kratko je komentirao Perelman kada mu je James Carlson, direktor Instituta Clay, priopćio da je prvi dobitnik nagrade od milijun dolara za rješenje Poincaréove slutnje, jednog od sedam matematičkih milenijskih problema. Naime, Institut Clay 2000. godine objavio je listu sedam dosad nesavladivih matematičkih zagonetki za čije se rješenje dodjeljuje Millennium Prize u iznosu od milijun dolara.

Darovit već kao dijete

Jedan od sedam milenijskih problema jest i glasovita Poincaréova slutnja, koju je 1904. postavio glasoviti francuski matematičar Henry Poincaré (1854. - 1912.). Mnogi su matematičari pokušali riješiti tu slavnu enigmu iz topologije, a neki su čak najavljivali rješenje. Tijekom kasnijih analiza uvijek je uočena pogreška.

No, otkako je dr. Grigorij Perelman 2002. godine postavio na internetu svoje rješenje glasovitog problema, analitičari su bezuspješno pokušali pronaći pogrešku. Naposljetku, Institut Clay objavio je da je Perelman riješio Poincaréovu slutnju, za što mu pripada nagrada od milijun dolara koja bi mu trebala biti uručena na proslavi u Parizu u lipnju ove godine.

Grigorij Griša Perelman (44) rođen je u St. Peterburgu (tada Lenjingrad) u obitelji ruskih židova. Talent za matematiku počeo je iskazivati u djetinjstvu kada mu je otac, po zanimanju elektroinženjer, zadavao različite matematičke i logičke probleme. Pred kraj osnovne škole već je slovio kao matematički genij, a sa 16 godina pobijedio je na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi u Budimpešti. Istodobno, počeo je studirati matematiku na Državnom sveučilištu u St. Peterburgu, gdje je doktorirao potkraj osamdesetih godina. Njegovi profesori opisali su ga kao duboko misaonoga i povučenog mladića koji je u slobodno vrijeme svirao violinu i slušao talijanske opere.





Matematički Nobel

Početkom devedesetih Perelman je počeo raditi u Institutu Steklov u St. Peterburgu, koji je dio Ruske akademije znanosti. Zatim se nekoliko godina znanstveno usavršavao u SAD-u, gdje je surađivao s poznatim američkim matematičarima. Iako je dobio nekoliko ponuda za posao, 1995. godine vratio se u St. Peterburg, gdje je živjela njegova majka jer se otac u međuvremenu odselio u Izrael. Perelman je tada priznao da je u SAD-u uštedio dovoljno novca za ostatak života u Rusiji. Njegovi prijatelji tvrde da je Griša u Americi počeo ispoljavati svoju ekscentričnost. - Kada se vratio, imao je dugu kosu i duge nokte. Kad smo ga pitali zašto ima tako duge nokte, odgovorio je: ‘Kako bih mogao otvarati knjige na pravim stranicama’, prisjetio se jedan Perelmanov prijatelj.

Grigorij je nastavio raditi na Institutu Steklov, a svjetsku je pozornost privukao u studenome 2002., kada je na web portalu “arXiv” postavio rješenje Poincaréove slutnje. Novinari su ga odmah počeli opsjedati, no on je uglavnom odbijao svaki kontakt s medijima. Povukao se iz javnosti, a 2006. godine našao se u središtu medijske pozornosti jer je odbio primiti glasovitu Fieldsovu medalju, neku vrstu matematičkog Nobela koji se dodjeljuje svake četiri godine.

“Ne zanimaju me ni novac ni slava. Ne želim da me pokazuju kao životinju u zoološkom vrtu. Nisam matematički junak, nisam čak ni uspješan čovjek”, rekao je tada Perelman londonskom Guardianu.

Novinarska opsada

Prije četiri godine Perelman je napustio poziciju u Institutu Steklov i sada je bez posla. Živi u malom stanu s majkom i sestrom Elenom, također matematičarkom. - Uvijek nosi isti kaput i hlače. Ne podrezuje bradu ni nokte - ispričala je jedna susjeda novinarima koji su proteklih dana kampirali oko zgrade u kojoj je Perelmanov stan. Ekscentrični matematičar, pak, preko zatvorenih vrata svoga stana poručio je novinarima da ga prestanu uznemiravati.

Ipak, posljednjih dana pojavile su se kalkulacije da bi Perelman ipak mogao primiti Millennium Prize i darovati novac u dobrotvorne svrhe.





Zahtjev ruskih komunista

Naime, jedna humanitarna organizacija iz St. Petreburgu, koja se skrbi o nezbrinutoj djeci, uputila je matematičaru otvoreno pismo s molbom da prihvati milijun dolara kako bi ih darovao u karitativne svrhe. Komunistički aktivisti u St. Peterburgu bili su mnogo agresivniji, pa su Perelmanu predložili da uzme nagradu kako bi utemeljio vlastiti institut i dao prilog za Lenjinov mauzolej u Moskvi. - Ako on ne uzme novac, potrošit će ih američki znanstvenici koji rade na nuklearnom programu - poručili su ruski komunisti.

Sam Grigorij Perelman sada je pokoleban. “Još nisam donio odluku, no kad odlučim, to će prvi saznati Institut Clay”, izjavio je Perelman za jedan ruski portal.





Tko je sve odbio visoko priznanje

Francuski filozof i književnik Jean-Paul Sartre odbio je 1964. primiti Nobelovu nagradu za književnost. - Nije ista stvar ako se potpisujem kao Jean-Paul Sartre ili nobelovac Jean-Paul Sartre. Pisac se mora oduprijeti tome da ga pretvore u instituciju, makar se to događalo u najčasnijem obliku - objasnio je Sartre.

Švedski pjesnik Erik Axel Karlfeldt odbio je primiti Nobelovu nagradu za književnost 1918. On je, naime, bio tajnik Švedske akademije koja dodjeljuje Nobela. Nagrada mu je dodijeljena posthumno.

Vijetnamski političar Le Duc Tho odbio je 1973. primiti Nobelovu nagradu za mir koja mu je dodijeljena istodobno kad i tadašnjem američkom državnom tajniku Henryju Kissingeru za napore u postizanju mira u Vijetnamu. Tho je odbio nagradu obrazloživši to čijenicom da u Vijetnamu nije zavladao mir.

Boris Pasternak odbio je 1958. primiti Nobelovu nagradu za književnost jer ga je na to primorao Staljinov režim. Njegov sin Jevgenij je 1989. godine primio nagradu u ime pokojnog oca.

Roker David Bowie odbio je vitešku titulu Sir koju mu je 2000. trebala dodijeliti kraljica Elizabeta II. Vitešku titulu odbili su i glumac John Cleese te redatelj i glumac Kenneth Branagh.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 22:42