'OPERACIJU ŽIVAGO' NADZIRALA JE CIA Kako je Pasternakov roman postao propagandno oružje u Hladnom ratu

Zna se, dakako, da hladni rat nije bio običan već specijalni rat, no tek se s vremenom otkrilo da je hladni rat zapravo bio i kulturni rat i da je CIA protiv komunističkih zemalja vodila pravu tajnu intelektualnu bitku.

CIA je iz svojih - uglavnom tajnih - izvora izdašno financirala mnoštvo paravanskih institucija od kojih su najpoznatiji bili Komitet za slobodnu Europu, Radio Slobodna Europa, Radio Europa i Free Europa Press. Manje je poznato da je CIA imala i vlastitu nakladničku kuću - Bedford Publishing Co. - i da je tiskala mnoštvo vlastitog propagandnog, ali i ne samo propagandnog materijala. CIA je zaista neshvatljivim visokim ciframa financirala zaklade, koncerte, izložbe, znanstvena istraživanaja – sve u fanatičnoj borbi protiv komunizma. CIA je rado angažirala razočarane ljevičare koje je ubrzanim tretmanom preobraćala u antikomuniste, a organizirani antikomunizam bio je pravi pravcati biznis i mnogi su disidenti lijepo živjeli od CIA-ine sise.

Moćno oružje

U pogovoru knjige “Afera Živago” Peter Finn i Petra Couvée pišu kako je CIA od početka hladnog rata u SSSR i istočnu Europu rasparčala više od deset milijuna knjiga i časopisa i da je knjiga tada bila tretirana kao moćno borbeno oružje: knjige je CIA krijumčarila na Istok brodovima i željeznicom, darovala sovjetskim turistima, dužnosnicima i studentima na proputovanju – i taj intelektualni rat potrajao je sve do kraja 1991.

Operacija Živago, po autorima ove knjige, poseban je slučaj jer se radilo o prvom pokušaju da se jedan nov – i to vrijedan naslov – pretvori u oružje u političkom ratu. Operaciju Živago nadzirala je vrhuška CIA-e na čelu sa Allenom Dullesom. Oni su naprosto odlučili iskoristiti bezrazložnu bezobzirnost sovjetske vlasti prema Pasternaku – “To je bio zlatni rudnik koji je trebalo iskoristiti”, zapisao je kasnije Dulles i CIA je dakle spretno iskoristila idiotsku paranoju sovjetskog birokratskog režima. Roman uopće nije bio antisovjetski, što je shvatio čak i Hruščov kad je mnogo godina kasnije pročitao roman. Pasternak je rukopis poslao talijanskom nakladniklu Feltrinelliju tek kad je izgubio svaku nadu da bi roman mogao u Rusiji biti objavljen.

Ilegalno rusko izdanje

Talijanski je prijevod objavljen 1957., no oprezni Pasternak nikako nije želio da rusko izdanje izađe prvo u Americi, niti je želio da roman financira američka vlada, a svakako je želio izbjeći dodir s ruskim emigrantskim klanovima. Poveselio se kad je saznao da će rusko izdanje objaviti neovisni nizozemski nakladnik, no tada se već u priču upetljala CIA i u dogovoru s nizozemskom tajnom službom objavila ilegalno rusko izdanja koje je dijelila u Vatikanskom paviljonu na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. na kojoj je SSSR bio jedan od glavnih izlagača i koju je posjetilo tisuće sovjetskih građana.

Kasnije je CIA dotiskala devet tisuća primjeraka minijaturnog izdanja koje su agenti dijelili gdje god su stigli. Pasternaku se 1958. nebo srušilo na glavu i u SSSR-u je doživio strahovit javni linč, no slomila ga je zapravo spoznaja da je “Doktor Živago” postao hladnoratovsko propagandno oružje. No to nije kraj priče: CIA je odigrala ključnu ulogu u dodjeli Nobelove nagrade Pasternaku 1958. Pasternak je naslućivao da bi mu Nobel mogao još samo zakomplicirati život i Švedskoj akademiji je slao apel da odgode dodjelu nagrade za barem godinu dana, no ni CIA ni Švedska akademija nisu imali sluha za njegove molbe, a linč koji je nastao nakon Nobela naprosto se nije dao izdržati i Pasternak se ubrzo razbolio i umro.

Temeljito istraženo

“Afera Živago” je intrigantno štivo, temeljito istraženo, s mnoštvom zanimljivih podataka o Pasternakovom privatnom i književnom životu, ali i divljoj sovjetskoj književnoj sceni koju krase bjesomučni međusobni progoni, cinkarenje, izdaje, laži i licemjerje. Malo je smiješno, doduše, što CIA u “Aferi Živago” ispada gotovo klubom ljubitelja lijepe književnosti čiji članovi obožavaju Joycea, Dostojevskog, Hemingwaya, Tolstoja i Nabokova i još se srčano bore za demokratske vrijednosti. Sumnjičavom čitatelju pak preporučujemo knjigu Francis Stonor Saunders “The Cultural Cold World - The CIA and the World of Arts and Letters” gdje je slika CIA-e potpuno drukčija. Sam Pasternak naposljetku ipak nije požalio što je za života objavio “Doktora Živaga”. Taj ga je roman pretvorio u bogataša, no to bogatstvo on nije vidio niti je doživio da u njemu barem malo uživa.