'Štiklice broj 24 prodaju se tako dobro da je to milina'

Djevojčice su uvijek voljele rozu boju, lak, svjetlucavo, šljokice i plesne kičaste haljine. To je jednostavno neodvojivo od bajki o Snjeguljici, Pepeljugi, princezama, za kojima uzdiše većina djevojčica i koje su sastavni dio djetinjstva generacija curica. No, ono što je nekada bilo samo igra, u koju je spadalo i navlačenje maminih štikli, danas je način života. Štikle broj 24 postale su obuća za dvogodišnjakinje, a uske traper suknjice sa štrasom, čipkaste čarape i uske majice nose se u park i u vrtić.

U istim dućanima mogu se obući majka i kći, pa tako, ako niste tip za uske traperice, zakovice, kožne jakne i otkačene majce, već za klasičniji stil, trogodišnju kćer možete obući i kao decentnu 30-godišnjakinju. Glavni modni dodaci koji se nude su crno-bijela torbica s lancem a la Chanel i biserne perle. I to u jednom poznatom i inače jako korektnom dječjem dućanu, koji je među zadnjima poklekao pred nevjerojatnom potražnjom odrasle odjeće za malu djecu.

Naša ekspedicija

Simpatične male gospođice, za kojima se okreću ljudi po cesti, neki zadivljeni, a neki pak začuđeni, za desetak godina vrlo lako mogu postati hiperseksualizirane tinejdžerke, koje ne mogu živjeti bez ogledala, pogleda, dobacivanja, pretjerivanja i afektiranja, kako s oblačenjem, tako i s načinom života.

Naravno da petogodišnjakinje ne kupuju odjeću, već njihovi roditelji, od kojih su neki zaista “nabrijani” da im dijete bude lijepo i poznato i kojima je ogledni primjer mala Suri Cruise , kći Toma Cruisea, koja je s dvije godine prvi put stala na štikle, drugi se teško mogu oduprijeti dječjem navaljivanju na blještave komade odjeće. Pokazala je to i ekspedicija po dječjim dućanima, a pogotovo onima s raznoraznim nakitom i dodacima koji se prodaju, zajedno za odrasle i djecu.

Samo ‘za kod kuće’

- Štikle sa šljokicama, jupiii... - uletjela je u jedan poznati dućan u strogom središtu četverogodišnja djevojčica i nosom se gotovo zabila u policu s poslaganim cipelicama zlatnim, srebrnim i ružičastim.

Nije ni pogledala majku koja je sa sumnjičavim izrazom lica gledala tu obuću, identičnu onoj u kojoj je prošle sezone slikana mala Suri i koju je zajedno s prijateljicama žalila i zgražavala se.

Zar će sada kupiti djetetu iste te cipele s petom, zvane štikle?

- Pa što će ti to, to nije za tebe, samo možeš slomiti nogu. U tome se ne ide van - mudro je odgovarala djevojčicu, pokušavajući je na bilo koji način odvući iz spomenute trgovine u samom središtu metropole.

- Molim te mama, takvu staklenu cipelicu ima Pepeljuga. Samo ću se igrati, kada obučem svoju princeza haljinu - reklo je dijete, a uključil se i prodavačica:

- Ma ne brinite, to vam je mala petica, svi kupuju. Od broja 24 imamo. Tako se dobro prodaju da je to čudo. Normalni ljudi kupuju, neki samo za igru, a ovi malo uvrnutiji i za van, pa vuku djecu tu po Ilici, vidim ih ja iz dućana - objašnjava informirana prodavačica. U istom dućanu ima hrpa nakita i ukrasa za djecu.

‘Vidim ja kroz izlog’

Budući da za roditeljstvo ne postoji škola, čak ni tečaj, žena se oslonila na instinkt i iskustvo. Sjetila se komentara svoje majke, inače modno osviještene žene, kako je negodovala nad uskom dječjom tunikom s crnim pojasom: “Preozbiljna je, izgleda zrelo u njoj, daj joj kupi nešto lepršavo.” I štikle je vratila na policu, a djevojčicu uvjerila kako su joj velike i da za njih mora još narasti.

Nemoguću misiju imala je pak majka koja je 10-godišnjakinju u dućanu je jednom trgovačkom centru u Zagrebu pokušavala uvjeriti da ne može za prvu pričest obući majicu s jednim golim ramenom. Vadila je vješalice s čednim haljinama, a djevojčica je prezrivo frktala i zaključila kako onda neće ni ići na pričest. I dok se mala 4-godišnjakinja pozivala na Pepeljugu, 10-godišnjakinja je razgledavajući odjeću, uskliknula:

- Ovdje nema skoro ničega za mene. Ja bih onu haljinu s perjem, koju sam vidjela u izlogu, to ima Paris Hilton - izjavila je.

- Ali ono je na odjelu za odrasle, pa nije to za tebe, tek ćeš sada 11 godina - kazala je majka.

- Ti si staromodna, pa svi to nose - odgovorila je djevojčica.

Na kraju joj je majka kupila i majicu s jednim ramenom i čipkaste tajice i lakiranu jaknu, ipak na dječjem odjelu, samo da bi odustala od haljine s perjem i pristala na jednostavnu haljinu za pričest.

Većina hrvatskih dječjih dućana zaista pokušava još uvijek biti za djecu, iako u svima ima poneki dodatak ili odjevni predmet koji bi komotno prošao na djevojci od 20 godina. No, budući da se u svima prodaje odjeća do 14 godina, koja ipak izgleda drugačije od odjeće za pet, izuzetaka je tamo puno više i na tom odjelu bi se komotno mogle odijevati i vitkije žene.

I ‘slučaj Primark’ koji je nedavno zgrozio prvo europsku, a potpom i čitavu europsku javnost, čini se, nije usamljen slučaj. Iako su njihove push up grudnjak i tanga gaćice za djevojčice, koji su nedavno na sveopće zgražanje povučeni iz britanskih dućana, za sada ipak samo eksces, vrlo je izgledno da se jeftinije marke bace na proizvodnju “zabranjene” odjeće koja će ultimativno od djevojčica napraviti hiperseksualizirane simbole. ž

Budući brojni poznati brendovi rade gotovo identičnu odjeću za odrasle i djecu i taj dio je već pokriven, “no name” bi mogao otići korak dalje, a interes očito postoji, jer sve više djevojčica kroz odjeću pokušava izgledati odraslije, kako bi bile što sličnije takozvanim. poznatim djevojkama koje entertaiment industrija promovira.