Britanski pustolov Karl Bushby proputovao je četiri kontinenta, prešao zaleđeni Beringov prolaz, preplivao Kaspijsko more i La Manche. Na putovanju je proveo gotovo polovicu života.
Nakon 28 godina, približno 50.000 prijeđenih kilometara i prolaska kroz četiri kontinenta, 57-godišnji bivši padobranac napokon se vratio u rodni Hull na sjeveroistoku Engleske, gdje ga je u obiteljskoj kući čekala majka Angela.
Kada se pojavio na njezinim vratima, žena koja sina nije uopće ni vidjela punih deset godina dočekala ga je pitanjem koje je izazvalo smijeh okupljenih novinara.
"Gdje si dosad bio?", upitala ga je.
Bushby, koji je u studenome 1998. krenuo iz čileanskog grada Punta Arenasa, jedva je pronalazio riječi.
"Lijepo je biti kod kuće. Sve djeluje nestvarno. Završilo je putovanje koje je trajalo 28 godina", rekao je za BBC neposredno nakon susreta.
Njegova majka bila je znatno suzdržanija.
"Lijepo je što se vratio. Osjećam olakšanje", kazala je.
Dva pravila kojih se držao gotovo tri desetljeća
Bushby je imao 29 godina kada je odlučio ostvariti naizgled neizvediv pothvat: vratiti se iz Južne Amerike u rodnu Englesku neprekinutom rutom, bez korištenja prijevoznih sredstava.
Sam sebi postavio je dva pravila. Prvo, neće se vratiti u Veliku Britaniju dok ne završi putovanje. Drugo, nijednim prijevoznim sredstvom neće skratiti put do kuće.
Tako je u studenome 1998. napustio Punta Arenas, na krajnjem jugu Čilea, i krenuo prema sjeveru.
Sljedećih 28 godina pretvorilo se u pustolovinu koja ga je vodila kroz južnoameričke prašume, Srednju i Sjevernu Ameriku, preko Beringova prolaza do Rusije, a potom kroz Aziju i Europu.
Među najzahtjevnijim dijelovima putovanja bio je prolazak kroz Darién, opasno i teško prohodno područje tropske prašume između Kolumbije i Paname, poznato po iznimno zahtjevnim prirodnim uvjetima i prisutnosti kriminalnih skupina.
Godine 2006. uspio je prijeći Beringov prolaz između Aljaske i Rusije, krećući se preko leda i plivajući kroz ledenu vodu.
Gotovo dva desetljeća poslije, u listopadu 2024., preplivao je približno 300 kilometara Kaspijskog jezera, od Kazahstana do Azerbajdžana.
Posljednja velika prepreka bio je La Manche, koji je preplivao u listopadu ove godine, čime je napokon stigao do britanske obale.
Na putu proveo polovicu života
Iako je njegova pustolovina trajala 28 godina, Bushby objašnjava da je samo oko 15 godina proveo u stvarnom hodanju.
Ostatak vremena izgubio je zbog administrativnih prepreka, problema s vizama, globalne financijske krize 2007. i 2008. godine te pandemije koronavirusa.
Tijekom dugotrajnih zastoja često je boravio u Meksiku, gdje su troškovi života bili razmjerno niski.
Zbog pravila koje je sam sebi nametnuo nije mogao jednostavno odletjeti kući i posjetiti obitelj. Sina i roditelje, koji su razvedeni, povremeno je viđao u drugim državama.
Na put je krenuo gotovo bez novca, oslanjajući se na pomoć nepoznatih ljudi. Priznao je da je u pojedinim razdobljima bio prisiljen jesti hranu koju bi pronašao odbačenu uz cestu.
Tek kasnije uspio je osigurati sponzore, ugovor za knjigu i interes filmskih producenata.
Ideja o putovanju rodila se nakon raspada njegova braka, kada se supruga sa sinom vratila u Sjevernu Irsku. Bushby kaže da je oduvijek osjećao snažnu potrebu za putovanjima, a životne okolnosti pružile su mu priliku da se upusti u pothvat o kojem je dugo razmišljao.
Upoznala ga je unuka koju nikada prije nije vidio
Završni kilometri putovanja bili su obilježeni emotivnim obiteljskim susretima.
U nedjelju, kada je prelazio most Humber i ulazio u istočni Yorkshire, dočekali su ga 36-godišnji sin Adam, otac, braća i 12-godišnja unuka koju dotad nikada nije upoznao.
"Bilo je predivno", rekao je Bushby opisujući susret.
U središtu Hulla okupilo se mnoštvo građana kako bi pozdravili čovjeka koji je gotovo tri desetljeća pokušavao pronaći put do vlastitog doma.
Dočekala ga je i gradonačelnica Maria Coward.
"Siguran sam da nikada nije bilo ovakvog dočeka. Ovo je ludnica. Neizmjerno vam hvala", poručio je okupljenima.
Zahvalio je i brojnim ljudima diljem svijeta koji su mu tijekom godina pomagali.
"Najveći tim na svijetu, cijeli planet Zemlja, pomogao mi je da se vratim", rekao je.
Nakon svečanog dočeka preostalo mu je još nekoliko kilometara do obiteljske kuće u Sutton Parku, gdje ga je, prema dogovoru sklopljenom godinama ranije, čekala majka.
Što ostaje čovjeku koji je ostvario životni san?
Bushby priznaje da mu povratak kući donosi i neočekivanu nelagodu. Čovjek koji je gotovo polovicu života proveo u neprekidnom kretanju sada se mora ponovno priviknuti na svakodnevicu.
"Sve što jesam i sve što znam o sebi sada će nestati. I to će biti problem. Suočit ću se s krizom identiteta jer Karl je pustolov, i to je bio polovicu svojeg života", objasnio je.
Posebno ga zaokuplja pitanje što se događa kada čovjek napokon ostvari cilj kojemu je posvetio gotovo tri desetljeća.
"Postoji ona stara izreka da je jedino gore od čovjeka koji ne može ostvariti svoje snove čovjek koji ih je ostvario. Jer što onda?", zapitao se.
Ipak, već ima planove za sljedeće životno poglavlje.
Potvrdio je da surađuje s proslavljenim njemačkim redateljem Wernerom Herzogom na dokumentarnom filmu o svojoj pustolovini te da priprema drugu knjigu o putovanjima.
Na pitanje što slijedi nakon povratka kući, kratko je odgovorio:
"Imam priču koju trebam ispričati."
Na konferenciji za novinare nakon susreta s majkom potvrdio je da je njegova dugogodišnja pustolovina završena.
"Vješam gojzerice o klin", rekao je.
Nakon 28 godina, četiri kontinenta i 50.000 kilometara, Karl Bushby napokon više nema kamo žuriti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....