Rusija i Iran usklađuju napore kako bi se suprotstavili novoj američkoj operaciji usmjerenoj na pošiljke oružja prema Teheranu, dok je Iran službeno odustao od vlastitog ograničenja dometa projektila, što bi potencijalno moglo proširiti prijetnju američkim vojnim objektima u Europi. To se navodi u analizi koju su u utorak objavili Institut za proučavanje rata (ISW) i Projekt Critical Threats (CTP).
U analizi se izdvaja nekoliko događaja povezanih s rusko-iranskom vojnom suradnjom, pomorskim opskrbnim pravcima, iranskim raketnim sposobnostima i prijetnjama američkim vojnim instalacijama.
Iranski zamjenik ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi objavio je u utorak da se sastao s ruskim veleposlanikom u Teheranu kako bi razgovarali o suprotstavljanju operativnoj skupini Iron Gate (Željezna vrata), novoj američkoj vojnoj inicijativi osmišljenoj radi ometanja pošiljki oružja prema Iranu.
Središnje zapovjedništvo američke vojske (CENTCOM) osnovalo je tu operativnu skupinu u subotu s ciljem sprječavanja Teherana da preko Kaspijskog jezera/Kaspijskog mora i kopnenih prometnih pravaca uvozi napredno naoružanje i druge materijale. Prema analitičarima ISW-a i CTP-a, Rusija je koristila Kaspijsko jezero za isporuke oružja u Iran, pa i tijekom američko-izraelskog rata protiv Irana tijekom ove godine.
Američki pritisak na opskrbni pravac preko Kaspijskog mora
Analitičari su objavili kartu na kojoj su zabilježeni posjeti lukama ruskih brodova pod ruskom zastavom, koje je sankcionirao Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog ministarstva financija, u razdoblju od 1. travnja do utorka, 10. studenoga. Karta prikazuje intenzivan pomorski promet između ruskih i iranskih luka, kako prenosi Kyiv Post.
Kaspijsko jezero postalo je strateški opskrbni pravac između Moskve i Teherana, koji dvjema zemljama omogućuje prijevoz vojnog tereta unutarnjim plovnim putem, nedostupnim zapadnim pomorskim snagama. Taj je pravac dobio na važnosti usporedno s produbljivanjem vojne suradnje Rusije i Irana. Teheran je prethodno Moskvi isporučivao bespilotne letjelice i tehnologiju korištenu za izgradnju pogona za proizvodnju dronova Shahed u Rusiji. Moskva je, s druge strane, navodno isporučivala vojnu opremu Iranu, dok Teheran nastoji obnoviti svoje vojne kapacitete oštećene tijekom rata sa SAD-om i Izraelom.
Za razliku od Crnog mora, slano Kaspijsko jezero, odnosno zatvoreno more, nema izlaz na svjetska mora, ali ruskim brodovima omogućuje plovidbu od luka poput Astrahana i Olje do iranskih luka, bez prolaska kroz uske pomorske prolaze pod nadzorom zapadnih zemalja. Taj koridor objema zemljama pruža alternativu izloženijim pomorskim rutama, iako je sadržaj pojedinačnih pošiljki teško provjeriti.
Ta mreža pomorskog prometa već je postala metom ukrajinskih vojnih operacija. Ukrajinska sigurnosna služba (SBU) je 25. srpnja pokrenula napade bespilotnim letjelicama velikog dometa na rusku vojnu i logističku infrastrukturu u Kaspijskom jezeru. Na meti su bila dva sankcionirana teretna broda, Port Olja 2 i Begej, za koja je Kijev tvrdio da prevoze vojnu opremu između Rusije i Irana. U operaciji su pogođeni i ruski raketni čamac te platforma za eksploataciju nafte na pučini, na naftnom polju Filanovski.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potvrdio je operaciju, opisavši njezine rezultate kao uspješne i istaknuvši ukrajinske napore usmjerene na ometanje vojnih pošiljki povezanih s Iranom.
Ukrajinci razotkrili ranjivost opskrbne mreže
Napadi su izazvali oštru reakciju Teherana. Iran je pozvao na razgovor otpravnika poslova ukrajinskog veleposlanstva u Teheranu, osudio napad kao čin agresije i zaprijetio protumjerama. Kako je tada izvijestio Kyiv Post, Teheran je upozorio da zadržava pravo braniti svoje nacionalne interese i sigurnost.
Diplomatski sukob dodatno se zaoštrio nakon što su proruski iranski kanali počeli objavljivati karte koje sugeriraju da bi iranski balistički projektili mogli dosegnuti ukrajinski teritorij, iako ta upozorenja nisu potvrđena kao službene vojne prijetnje. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha odbacio je iranske optužbe, opisujući Teheran kao izravnog sudionika ruske agresije na Ukrajinu zbog njegove vojne potpore Moskvi. Ipak, Kijev je naknadno dao do znanja da želi izbjeći daljnju eskalaciju sukoba s Iranom.
Operacija u srpnju pokazala je da koridor preko Kaspijskog jezera, iako nedostupan zapadnim pomorskim snagama, nije izvan dosega ukrajinskih napada velikog dometa. Napadi su razotkrili ranjivosti pomorske opskrbne mreže na koju se Moskva i Teheran sve više oslanjaju u vojnoj suradnji.
Sada nova američka inicijativa stvara dodatni pritisak na iste te pravce, dok Washington nastoji omesti ruske isporuke oružja Iranu pomorskim i kopnenim rutama.
U zasebnom razvoju događaja, ISW i CTP izvijestili su da je Iran službeno odustao od samonametnutog ograničenja dometa balističkih projektila na 2000 kilometara, što bi potencijalno moglo proširiti prijetnju europskim zemljama na čijem se teritoriju nalaze američki i NATO-ovi vojni objekti.
Glasnogovornik Iranske revolucionarne garde (IRGC), brigadni general Hossein Mohebbi, objavio je tu odluku u subotu, nakon što je vrhovni vođa Mojtaba Hamenei 30. listopada izdao direktivu kojom se poziva na maksimalno odvraćanje i odgovor na prijetnje "bez geografskih ograničenja".
Ta odluka znači da Teheran više ne smatra obvezujućim dosadašnje ograničenje dometa svojih balističkih projektila, čime se otvara mogućnost razvoja ili raspoređivanja oružja sposobnog pogoditi ciljeve dublje unutar Europe.
Proširenje iranske prijetnje Europi
No, čak i uz dosadašnje ograničenje od 2000 kilometara, iranski projektili mogli su dosegnuti dijelove jugoistočne Europe, uključujući Grčku, Bugarsku, Rumunjsku i nekoliko balkanskih zemalja. Projektili većeg dometa mogli bi proširiti taj doseg na srednju i zapadnu Europu, čime bi se potencijalno dodatne instalacije NATO-a, zračne baze i drugi vojni objekti našli u dometu iranskog naoružanja.
Taj je razvoj događaja osobito značajan za europske zemlje koje na svojem teritoriju ugošćuju američke snage. U slučaju budućeg sukoba između Irana i SAD-a, vojne instalacije na europskom teritoriju mogle bi postati potencijalne mete iranske odmazde, čak i ako te zemlje ne bi bile izravno uključene u početni napad.
ISW i CTP navode da je Teheran već pokazao spremnost pokušati izvesti napade na udaljenostima većima od ranije deklariranog dometa svojih projektila. U ožujku je Iran navodno lansirao dva balistička projektila prema Diegu Garciji, zajedničkoj američko-britanskoj vojnoj bazi u Indijskom oceanu, udaljenoj približno 3800 kilometara od južne iranske obale.
Jedan projektil otkazao je tijekom leta, dok je drugi presretnut na nepoznatoj lokaciji. Stvarna udaljenost koju su projektili prešli nije poznata, a Iran je zanijekao odgovornost za pokušaj napada.
Prema procjeni ISW-a i CTP-a, Iran bi mogao povećati domet nekih postojećih projektila bez razvoja potpuno novog naoružanja, smanjenjem mase bojne glave i prilagodbom drugih tehničkih parametara. Ipak, ukidanje ograničenja ne znači da je Iran već rasporedio projektile sposobne dosegnuti sve dijelove Europe. Opseg njegovih operativnih sposobnosti u pogledu projektila većeg dometa i dalje je neizvjestan.
Unatoč tome, prema ISW-u i CTP-u, nekoliko američkih vojnih baza u Europi već se nalazi u dometu postojećih iranskih raketnih sustava. Ukidanje ograničenja dometa iranskih projektila otvara mogućnost šire prijetnje europskoj sigurnosti i potencijalno izlaže veći dio teritorija NATO-a i američke vojne instalacije iranskim napadima u slučaju nekog budućeg sukoba s Washingtonom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....