ZAGREB - Nekoliko je puta pobijedila Hrvatsku pred sudom u Strasbourgu. Dokazala je da Hrvatska ne poštuje ljudska prava svojih građana i time promijenila dijelove sustava koji čine državu, a sve to izvela je iz obične odvjetničke kancelarije u malom gradu.
Zastupala je ljude koji ne privlače medijsku pozornost, tvrdoglavo dokazujući kroz sve instance hrvatskog pravnog sustava da je država, odnosno da su njeni predstavnici grubo povrijedili prava nekih njenih pojedinaca. Lovorka Kušan (42) borila se za jednog čovjeka, a pobijedila za cijelu Hrvatsku.
Odluke koje je Sud donosio, pak, obvezuju puno više država nego što je Hrvatska jer znače novi standard kojega se svi moraju pridržavati. Promijenila je svijet, povećala prostor ljudskih prava i sloboda.
Praznici u Londonu
Sve je počelo, zapravo, nimalo slučajno, ali možda baš u trenutku kada je kao 19-godišnja djevojčica 1980. ušla u londonski Amnesty International. Odveo ju je stric, poznati emigrant Jakša, a Lovorka Kušan imala je, na način i u okvirima svojstvenim djeci, prilično jasnu predodžbu o razlikama između zemlje u kojoj je živjela i odrasla, tadašnje Jugoslavije, i one u koju je došla na ljetne praznike, Veliku Britaniju.
Pa ipak, Lovorku Kušan je u tom trenutku iznenadila žena koju je upoznala, a koja joj je rekla da se bavi slučajem Dobroslava Parage. Paraga je, iz engleske perspektive, ipak bio nepoznati student koji je zaglavio u zatvoru kao protivnik režima koji je vladao u maloj, komunističkoj državi na početku Balkana.
- Bilo je to fascinantno - opisuje danas odvjetnica Lovorka Kušan osjećaje koje je ponijela iz tog događaja. - Shvatiš da postoje ljudi koji se bave nečim što će imati utjecaj na društvo, koji se trude promijeniti, poboljšati svijet - bila je njena impresija Londona.
Segregacija Roma
Sasvim sigurno je da je i ta epizoda odredila njene životne interese, a dosadašnji rad je pokazao da u sveme tome postoji dobar smisao. I rezultati.
- Svatko treba pridonositi zajednici, društvu. Ako je netko liječnik, treba liječiti, ako je odvjetnik, treba kroz svoj posao davati društvu, i to je jedini način da društvo napreduje, a ne da se dogodi, kao nama, da kada je zemlja u ratu, onda je dodatno opljačkaju - govori.
Zbog segregacije Roma u obrazovnom sustavu, poznatiji kao slučaj Oršuš, Hrvatskoj je zabranjeno da u školama ima razrede u kojima će biti samo romska djeca. Zbog tog je slučaja Hrvatska uvela predškolski odgoj za romsku djecu, puno veću skrb i brigu o romskoj populaciji u procesu obrazovanja kako bi se smanjio običaj da djeca sa 15 godina jednostavno prekinu i završe svoje školovanje.
U drugom slučaju, Šečić, raspravljalo se o postupanju policije u slučaju rasno motiviranog nasilja. Sud je utvrdio da je nepostupanje policije također iskaz rasne diskriminacije, a da je hrvatska policija umjesto da izbjegava zaštiti čovjeka napadnutog iz rasnih pobuda, trebala biti posebno aktivna i osjetljiva, puno više nego da je riječ o impulzivnom nasilju. Jedna od posljedica ove presude jest da je Hrvatska, zbog obaveza koje donose ovakve presude, morala dopunjavati službe MUP-a.
Naime, presude, osim što donose neku odštetu, a nije riječ o velikim iznosima, pojedincima kojima su povrijeđena ljudska prava, obavezuju državu da pred Ministarskim vijećem koje čine ministri vanjskih poslova članica EU svakih šest mjeseci dostavljaju izvještaje kojima dokazuju u kojoj mjeri i na koji način je popravljena situacija radi koje je donesena presuda protiv države.
Bolje društvo
Zbog slučaja Šečić Hrvatska je osnovala poseban odjel u MUP-u koji se bavi zločinima iz mržnje, a presude, osim što su bitne za države zbog kojih su donesene, imaju utjecaja i na druge države jer postaju pravilo prema kojem se postupa.
- Nema tu velikog oduševljenja - mirno komentira Lovorka Kušan perspektivu da je pobijedila cijelu državu.
- Jer od trenutka kada čovjek pokuca na vrata pa do presude u Strasbourgu prođe i deset godina u kojima se predmet nalazi na svim pravosudnim instancama da bi mogao do Suda za ljudska prava - objašnjava.
No, činjenica da te odluke imaju utjecaja na cijeli sustav je ono što ju nadahnjuje - da, to je čarolija koja se osjeća, kada društvo postane bolje, za djelić. A znaš da si tome pridonio, govori dok ispija kavu na prvom proljetnom suncu.
Iako odrasla u obitelji u kojoj je mogla imati udoban život baz problema, Lovorka Kušan je baš na primjerima svoje obitelji upoznavala kao izgleda kada država, sustav odluči ljude proglasiti nepoželjnima i zbog toga ih kažnjavati. Jedan djed joj je kao civil nestao na Bleiburgu, vjerojatno je ubijen iako nije pripadao ustaškom pokretu, stric Jakša je velik dio života proveo kao politički emigrant, pobjegavši nakon što je na kraju studiranja na Pravnom fakultetu branio kolegu studenta u postupku na fakultetu.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....