SKANDALOZNA PRESUDA

Presuda: Oslobađamo sve napadače jer su ga tukli iz osvete

Pred sudom u Strasbourgu nalazi se tužba protiv Hrvatske jer je omogućila da grupa mladića izađe iz sudskog postupka oslobođena odgovornosti iako su sudovi ustanovili da su pretukli maloljetnika

ZAGREB - Hrvatsko sudstvo je dalo legitimitet osveti, dopustilo je svakome tko smisli bilo koji razlog kao opravdanje da slobodno i nesmetano napada druge na ulici i ugrožava im živote - ogorčena je Ana Gregović, bivša sutkinja zagrebačkog Općinskog suda, nakon što su napadači na njenog sina oslobođeni presudom Županijskog suda. Zbog toga je njena obitelj, točnije njen sin pokrenuo postupak pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Čekali pravomoćnost

Odluci da se pokrene taj postupak, da se optuži Hrvatska i pred cijelom Europom kaže kako izgleda pravda u ovoj zemlji, prethodila je pravomoćna presuda zagrebačkog Županijskog suda.

Taj je sud, kao drugostupanjsko tijelo, potvrdio prvostupanjsku presudu zagrebačkog Općinskog suda i oslobodio petoricu mladića koji su teško pretukli njena sina, Filipa Gregovića, i dva prijatelja.

Bili su optuženi za nasilničko ponašanje, ali su na sudu tvrdili da nisu bezrazložno napali, ponižavali i tukli njena sina, nego da su za to imali razlog - bili su u osvetničkom pohodu. Sudovima je to bilo dovoljno da ustanove kako se napad nije dogodio na način na koji je to davno pretpostavio zakon pa samim time i da nije došlo do kršenja zakona.

Veseli nakon presude

Stoga su suci činovnički zaključili da nema razloga da se napadači kazne. Nakon dva suđenja peteročlana ekipa koja je teško pretukla njenog sina, pri čemu ni jedan od napadača nije ni ogreben, izašla je iz sudnice smijući se.

Suci su im omogućili da se nekažnjeno izvuku samo zato što su mislili da su osvetnici, dakle da imaju neki povod. Možda se sličan argument pojavi i na suđenju napadačima na Luku Ritza.

Sve je počelo na tulumu koji se održavao u kući na Krležinu Gvozdu, usputnom banalnom opaskom koja čak nije ni bila prepirka koja bi dovela do tučnjave.

Na tulumu je Filip reagirao na riječi jednog mladića kojega nije poznavao. Netko je htio svirati na bubnjevima i tražile su se palice za bubnjeve.

- Ma, odnijeli su ih neki majmuni - rekao je mladić čije je ime Filip tek kasnije doznao, kada je podnosio prijavu protiv njega i njegova brata. Bio je to Marko O.

- Ne možeš tako reći za ljude koje ne poznaješ - opomenuo ga je Filip poučavajući nepoznatoga dobrom odgoju, što je za tada maloljetnog Marka O. bilo dovoljno da izazove gnjev i potrebu da tuđom krvlju ispere dobivenu lekciju iz bontona. Odlazeći doma s tuluma, Filipa na ulici, pred kućom, dočekuje taj isti mladić, Marko O., s društvom i pokušava ga napasti. Međutim, vjerojatno pod utjecajem alkohola, nespretno pada i umjesto da trijumfalno napadne, ispadne nespretan.

Horda u akciji

Filip se povlači u kuću i čeka da mladić ode sa svojim društvom. Kasnije, misleći da je Marko O. otišao, izlazi iz kuće s dvojicom prijatelja, sjeda na stražnje sjedalo Forda namjeravajući otići kući. Pri izlasku s Krležina Gvozda put im prepriječi drugi automobil, Golf. U njemu se nalazi Mate O., stariji brat Marka O., s još četiri prijatelja; izlaze iz automobila i počnu udarati po autu u kojem je Filip.

- Nakon što su uspjeli strgati retrovizore i brisače automobila, napadaju Filipa i njegove prijatelje. Otvaraju vrata i počinju mlatiti Sarmu, Ištvana i Filipa - opisuje Ana Gregović događaj u kojem joj je stradao sin. Napadačima se pridružio i Marko O.

- Nisam imao pojma što se događa. Tek kada su se otvorila vrata auta, a bio sam na zadnjem sjedalu, skužio sam da smo napadnuti - sjeća se te noći Filip. Tada je prvi i jedini put u životu sudjelovao u tučnjavi, i bio pretučen.

Jedan je susjed kasnije rekao da je zvao policiju jer je gledajući s prozora na ulicu mislio da će mladić duge kose biti ubijen.

Elitni kvart - brza policija

Policija je brzo stigla, riječ je o kvartu u kojem se nalaze veleposlanstva i gdje se ne dopušta takav ulični nered. Policijski se automobil čak mimoišao s vozilom u kojem je bila petorka koja je došla “srediti stvari”.

Iza sebe su ostavili mladića na cesti koji je ležao u lokvi vlastite krvi dok su dvojica drugih mladića, koji su se zajedno s tada maloljetnim Filipom nalazila u automobilu, nakon nekoliko udaraca, spašavajući glavu, pobjegla. Policija nije krenula u potjeru, bavili su se ozlijeđenim mladićem.

Filip je danas, šest godina nakon što je pretučen kada je odlazio s tuluma iz kuće svog prijatelja na Tuškancu, apsolvent na Pravnom fakultetu i dobar džezist. Svira gitaru u jazz orkestru HGM-a.

- Ne znam na koga bih se ljutio, na tu grupu ili na sustav koji im je sve to odobrio - kaže. Gotovo da ne vjeruje da mu se to dogodilo. S druge strane, nakon slučaja Luke Ritza, shvaća koliko je sretan što je sve prošlo tako.

- Nejasno je, ako su sudovi ustanovili da je postojao motiv napada na Filipa, kako nema nasilničkog ponašanja? - pita se bivša sutkinja Ana Gregović zašto sudovi nisu sankcionirali bezrazložni napad i na njegove prijatelje, već to ignoriraju.

Nije bilo prijeloma

Prvostupanjski je sud, među ostalim, ustanovio, a to je potvrdio i drugostupanjski, da su mladići koji su napali Filipa došli zato jer je Marko O. nazvao svog brata Matu i rekao mu da mu je Filip slomio ruku. Na sudu se pojavio medicinski nalaz s pregleda koji je obavljen sljedeći dan poslijepodne. To bi značilo da je mladić dan proveo trpeći bolove zbog slomljene ruke, a rengen je pokazao da osim oguljotine nema nikakvih drugih ozljeda, a kamoli prijeloma ruke.

Na sudu je optužena ekipa napadača tvrdila da je napala Filipa i njegovo društvo jer su mislili da je Ford u kojem se nalazio Filip ogrebao i oštetio njihov Golf u kojem su došli iz diskokluba.

No, ustanovilo se da i ta tvrdnja nije istinita, da njihov automobil nije oštećen.

Dakle, napadači su u svoju obranu iznijeli dva izmišljena razloga, a to stoji i u sudskim presudama, no to sucima nije bilo sporno.

Dokazujući svoju nevinost, Mate O., stariji brat mladića zbog kojeg je sve počelo, na sudu je tvrdio da je išao po svog brata, tada maloljetnog Marka O. kojega je htio odvesti kući, a da su svi suputnici zapravo slučajno sjeli u njegov Golf jer su i oni išli kućama pa ih je on, iz usluge, povezao. I pritom napunio auto s četiri mladića tako da njegov brat ne bi ni stao u vozilo. No, sud je sve to uvažio i oslobodio napadače.

Sud nema alat za grupno nasilje

Bitno obilježje inkriminiranog kaznenog djela nasilničkog ponašanja je iživljavanje, ničim izazvano, bezrazložno, nemotivirano, huligansko ponašanje, navodi se u drugostupanjskoj presudi kojom se potvrđuje oslobađajuća prvostupanjska presuda. Drugostupanjsku presudu donijelo je sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda kojem je predsjedala sutkinja Lepa Singer.

Obrazlažući dalje, sudsko je vijeće navelo kako u konkretnom slučaju, a imajući u vidu da su okrivljenici napali oštećenike zbog toga što su bili uvjereni da su oni ranije napali i ozlijedili brata prvookrivljenog, pravilno se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje su optuženi, napisano je u presudi kojom je ozakonjena osveta pred hrvatskim sudovima.

Dodatni komentar sutkinje nismo uspjeli dobiti. Lovorka Kušan, odvjetnica mladog Filipa, kaže kako se hrvatsko pravosuđe nalazi u vrlo nezgodnoj situaciji pred Sudom za ljudska prava zbog ovakvih slučajeva. Pred tim je sudom pokrenula postupak zbog napada na Filipa, a taj je isti sud u sličnim situacijama donio dvije odluke kojima je stao na stranu osoba koje su premlaćene u sličnim situacijama.

- Problem je u tome što naše pravosuđe nema alata za ovakve situacije - ističe Kušan i objašnjava kako je npr. u slučaju ozljede potrebno navesti tko je od počinitelja nanio koju ozljedu, a to je gotovo nemoguće. Nasilničko ponašanje stoga se koristi kao opis djela kada grupa napadne pojedinca, a to bi trebalo biti bezrazložno nasilje. Po sudskoj praksi - ako su napadači imali bilo kakav motiv, događaju se ovako apsurdne situacije da sudovi zaključe kako nije bilo kaznenog djela - tumači i postojeće odluke.

Tužbu u Strasbourgu za Filipa je podnijela jer hrvatsko pravosuđe ne pruža zaštitu od nasilja na ulici, rekla je odvjetnica Kušan i istaknula kako svaka presuda protiv države ide pred Vijeće ministara koje nadzire je li država učinila nešto da se to promijeni.

6 Godina borbe

4. travnja 2004.

tulum na Krležinu Gvozdu na kojem je pretučen Filip Gregović

25. rujna 2009.

sudac Marijan Bertalanič s Općinskog suda u Zagrebu nakon suđenja oslobađa napadače jer “je njihov napad bio motiviran osvetom zbog slomljene ruke Marka O., brata prvookriv-ljenog Mate O. Stoga je sud okrivljenike oslobodio optužbe”.

14. srpnja 2009.

Županijski sud u Zagrebu potvrdio oslobađajuću presudu za napadače

4. studenoga 2009.

Filip Gregović podnosi ustavnu tužbu, no ona je odbačena jer se protiv oslobađajućih presuda ne mogu podnijeti ustavne tužbe

6 pitanja koja su sudovi ignorirali oslobađajući napadače:

Zašto je Mate O. na putu do brata Marka O. kojega je htio odvesti kući povezao još četvoricu prijatelja pa je u autu bilo petero ljudi, te brat ne bi ni stao u auto

Zašto Mate O. na kraju nije povezao kući Marka O., to više ako je imao slomljenu ruku

Kako Marko O., mladić kojem je navodno slomljena ruka i koji je zvao starijeg brata Matu O., u svom iskazu ne govori ništa o slomljenoj ruci ni o dogovoru s bratom da ga poveze kući

Kako je Marko O. sa slomljenom rukom koja je visila te je nije mogao pomaknuti u takvom stanju udarao Filipa, a sudjelovanje je ustanovljeno i samim iskazom Mate O., starijeg brata

Zašto je Marko O. otišao liječniku tek sljedeći dan poslijepodne da mu sanira slomljenu ruku

Medicinska dokumentacija je pokazala da nije bilo prijeloma ruke

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 21:41