ZAGREB - Švedska spisateljica Liza Marklund nedavno je u intervju za Jutarnji, objašnjavajući razloge zašto su skandinavski autori, pisci iz zemalja koje se ostatku svijeta doimaju kao utopija, do te mjere fascinirani zločinom, ustvrdila kako je to zbog nekog balansa, podsjećanja na realnost.
“Na top-listama u Keniji ili zemljama Južne Amerike nećete naći krimiće ili trilere. Zemlje koje imaju problematičnu stvarnost i mladu demokraciju nemaju potrebu za fikcionalizacijom nasilja, imaju ga napretak u stvarnosti.”
Pojačani interes
Njena teza, premda ne tako zemljopisno određena, može se primijeniti i na novi izdavački trend - romane s distopijskom vizijom budućnosti, koji su u godinama aktualne ekonomske krize preplavili tržište, odražavajući pojačani interes čitatelja za žanrom koji je praktički prisutan oduvijek. Interes je dijelom i razumljiv, ima nešto utješno u tome da svijet može postati još i gore mjesto.
U taj se trend može objaviti i nedavno prevedena “Generacija A” (Naklada Ljevak), roman kanadskog pisca i likovnog umjetnika Douglasa Couplanda iz 2009.
Radnja romana smješten je negdje u bliskoj budućnosti, u okruženju dovoljno sličnom da je svijet još uvijek prepoznatljivo mjesto. S jednom bitnom razlikom, u Couplandovom svijetu čovječanstvo se polako navlači na legalni narkotik Solon koji dokida anksioznost te posredno strah od samoće, a svoje apatične i nezainteresirane korisnike održava u stanju neprekidne sadašnjosti.
Pričanje priča
Zaplet započinje kad u takvom svijetu pet ljudi na različitim dijelovima svijeta - SAD-u, Kanadi, Francuskoj, na Novom Zelandu i Šri Lanki - iznenada ubode pčela. Ne bi u tome bilo ništa neobično da se pčele ne smatraju iščezlim bićima.
“Generacija A” jedanaesti je roman autora, poznatog po “Generaciji X”, djelu posvećenom Zapadnjacima koji su odrasli krajem 80-ih, a koji je redovito poglašavan djelom koje je definiralo eru.
Na tragu tog djela, i u ovom romanu petoro ljudi koji su pretrpjeli ubod pčele misteriozna organizacija odluči izolirati i smjestiti na udaljeni otok, a njihov zadatak je da jedni drugima pričaju priče, sastojak bez kojih “naš svemir čine samo kamenje i oblaci i lava i crnilo”.
Teren oko kojeg Coupland plete svoj tekst, dobro nam je poznat - usamljeni ljudi, pejzaži i životi definirani tehnologijom, opsjednutost pripovijedanjem i slavljenje iscjeliteljskog potencijala priča.
Duboka zabrinutost
Uzoran primjer djela dosljednog, postmodernističkog pisca duboko zabrinutog smjerom u koje čovječanstvo ide. Štrebera koji zna da knjige nisu tu samo kako bi sobe ljepše izgledale. I koji je u tome što radi poprilično uspješan, pa su mu tako djela prevedena na 35 jezika.
Doista, bez obzira na to što je Coupland razvikani i hvaljeni pisac, postoji nešto duboko iritantno kod njega. Lako ga se može zamisliti kao omiljenog pisca onih koji u paničnom strahu od literature namijenjene kućanicama biraju pseudoumjetnost, banalnost i klišeje presvučene u ironiju, dosjetku i slogane koje kao da su izašle iz radionice marketinških agencija. Manje duhovita verzija Johna Bartha , manje inteligentna verzija Thomasa Pynchona. No, zapravo je nepravedno Couplanda uspoređivati s nekim od njegovih uzora. “Generacija A” je ambiciozan roman autora dojmljivih slika, djelo pisca vještog s korištenjem referenci, pisca koji ne smatra da je čitkost i prohodnost teksta sramota.
Smisao za autoironiju
Što se tiče odabira teme, uostalom zar ljudi nisu usamljeni, otuđeni i nesretni i idemo li doista ususret svjetlijoj budućnosti? A i ima nešto dirljivo u njegovoj viziji, neka vrsta dubinske vjere u dobrotu, smislenost otpora i vjere da, naposljetku, ma kako to naivno bilo, stvari mogu i dobro rasplesti.
Štošta se, uostalom, može oprostiti piscu koji ima dovoljno smisla za autoironiju da kao epitaf svog romana preuzme citat iz govora Kurta Vonneguta diplomantima Svučilišta Syracusea iz 1994, tri godina nakon što je Coupland objavio svoje najpoznatije djelo.
Tom prilikom genijalni Vonnegut je studentima poručio: “Želite li, žutokljunci, novo ime za svoju generaciju? Vjerojatno ne, samo želite poslove, zar ne? E, pa mediji nam svima čine ogromnu uslugu kad vas zovu Generacijom X. Samo dva slova do kraja abecede. Ja vas proglašavam Generacijom A, pred kojom stoji jednak niz nevjerojatnih trijumfa i neuspjeha kao i pred Adamom i Evom prije toliko godina”.
Crno nam se piše
U proteklih mjesec dana objavljeno je nekoliko romana koji se mogu podvući u odrednicu distopijskih romana. Zajedničko im je odrednica da se, bez obzira na razlike u stupnju umješnosti, donose apokaliptične i postapokaliptične vizije budućnosti. Sudeći prema izdavačkim najavama uskoro će se njihov broj i povećati.
UPRAVO OBJAVLJENO
Juli Zeh: Corpus delicti, Fraktura
Tridesetogodišnja Mia Holl privlačna je, darovita i samostalna, uzorna građanka koju ne zanima ništa osim karijere, savraeni kotačić u sistemu koji pogoni Metoda - skup diktatorskih pravila vezanih uz zdravlje i sve aktivnosti građana. Nakon što se Mijin buntovni brat ubije u zatvoru u kojem, Mia pokušava sprati ljagu s njegova imena i počinje svoju borbu protiv Metode. Distopijski roman Corpus delicti djelo je jedne od najboljih i najprevođenijih suvremenih njemačkih spisateljica, a kritika ju je proglasila suvremenim ženskim George Orwellom.
Bernard Beckett: Postanak, Školska knjiga
Rat kataklizmičkih razmjera i epidemija kuge opustošili su Zemlju, samo je Platon, milijarder i poslovni čovjek, na otoku Aotearoa spasio svoju zemlju izgradivši Republiku koja je brižno čuvana od ostatka svijeta i svih očajnih izbjeglica. Anaksimandar, mlada studentica Akademije, mora proći strogi ispit kako bi ušla na Akademiju koja je najviša institucija Republike. Ispitno pitanje njezina je omiljena tema: život Adama Forda,čiji je način spašavanja izbjeglice donio propast prvoj Republici.
Lauren Oliver: Delirij , Znanje
Trend distopijskih romana zahvatio je i tzv. literaturu za mlade, pa se tako roman Lauren Oliver bavi svijetom u kojem je ljubav nekoć bila najvažnija stvar na svijetu. A onda je pronađen lijek kojom su je znanstvenici tu emociju uspjeli izolirati i iskorijeniti. Svi građani moraju ga primiti kad napune osamnaest godina. Lena Haloway oduvijek se radovala danu kada će se zauvijek izliječiti i započetu siguran, predvidljiv i sretan život. No iznenada, samo devedeset pet dana prije primitka terapije, slijedi preokret.
USKORO IZLAZI
Dmitrij Gluhovski: Metro 2033., Fraktura
Godina je dvije tisuće trideset treća. Nakon nuklearnog rata čovječanstvo je gotovo potpuno uništeno, a Moskva je pretvorena u grad duhova kontaminiran radijacijom i nastanjen čudovištima-mutantima. Malobrojni preživjeli kriju se u moskovskome metrou - najvećem skloništu na Zemlji. Stanice metroa pretvorene su u gradove-države, a u tunelima caruju tama i užas. Mladić Artem mora se probiti kroz čitav metro kako bi spasio svoju stanicu, a možda i ostatak čovječanstva...Postapokaliptični internetski roman Dmitrija Gluhovskog u Rusiji je za manje od tri mjeseca prodan u više od 100.000 primjeraka.
James Cronin: Prijelaz, Školska knjiga
Nakon što tajni vojni eksperiment Sigurnosnih služba SAD-a izmakne kontroli, svijet se u jednoj jedinoj noći zauvijek mijenja. Umjetno proizvedena vampirska stvorenja zauzimaju Zemlju koja s vremenom počinje poprimati prahistorijska obilježja. Stotinu godina kasnije, u Prvoj koloniji, malobrojni preživjeli ljudi žive u gradu opasanome bedemima, prema pravilima Jedinoga zakona. Koliko oni znaju, osim njih na Zemlji više nema nikoga.Situacija se mijenja kad ni od kuda doluta djevojčica Amy. “Prijelaz” prvi roman trilogije Justina Cronina i prije objave romana, inskasirao je pet milijuna dolara na prijevodima i prodaji prava za film Ridleyu Scottu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....