NOVA KNJIGA Mučna ubojstva domskih štićenica

Nakon što je Drago Hedl objavio svoj roman “Donjodravska obala” i završio u polufinalima uglednih književnih nagrada, a nedavno postao i dobitnikom Kočićeva pera, u književnoj karijeri tog vrhunskog novinara dogodilo se ono što ni najproročkije usmjereni kritičari nisu mogli predvidjeti. To da je povratak Hedla u književne vode, nakon predugog zatišja, velik dobitak za recentnu hrvatsku proznu produkciju, moglo se vrlo lako i precizno konstatirati nakon čitanja “Donjodravske obale”, knjige kojoj su tepali laskavom titulom osječke varijante “Grlom u jagode” (premda je to samo jedan aspekt tog odličnog romana), ali da ćemo tako brzo tome dodati još jednu odrednicu, onu hrvatskog Larssona, doista nije bilo lako pogoditi.

Drago Hedl, naime, svojim je novim romanom “Izborna šutnja” ponudio jedan od punokrvnijih krimića hrvatske književnosti, čak i ako se vremenska crta pomakne do onda kada su Pavličić i Tribuson dali ono najbolje u sferi toga žanra. Istina, ima u tome dosta logike; Hedlovo bavljenje istraživačkim novinarstvom vodilo ga je putevima u kojima štof za krimić nije nedostajalo, ali jedno je imati temu, a posve drugo tako je dobro uobličiti u roman koji pravilima žanra i literarnošću itekako nadmašuje mogućnosti novinskog teksta. A upravo je to ono što u “Izbornoj šutnji” najviše fascinira. Hedl je prije nekoliko godina temeljito razotkrivao lanac prostitucije među maloljetnicama iz osječkog Doma za odgoj djece i mladeži u kojem su svoje (hm?) prste imali i političari i to jest svojevrsno polazište ovog romana u kojem je sve ostalo posloženo kao u najboljim naslovima, recimo to i mi, trenutno vrlo popularne skandinavske škole krimića.

Ubojstva maloljetnih štićenica doma, policijski inspektor i nekorumpirani novinar, lokalni novinski i policijski milje i političar u usponu za kojeg prije svega vrijedi da je “svugdje”, što ga čini miljenikom budućih glasača na izborima koji samo što se nisu dogodili. Ovako nabrojano, zapravo, sve skupa djeluje kao tipična shema po kojoj će se odviti još jedan roman trenutno u Hrvatskoj vrlo popularnog žanran, no Hedlov je roman sve samo ne tipičan.

Kao prvo, njegova je pripovjedna vještina takva da se osjećaj za napetu i inteligentnu fabulu i montažu paralelnih radnji jednostavno podrazumijeva.

Hedl je u ovom slučaju majstor onih nijansi koje razlikuju jedan od onih bezbojnih krimića koje ćete pronaći na kiosku, ali nikad nećete zapamtiti njihova autora, od onih o kojima se poučava i na fakultetskim kolegijima. “Izbornoj šutnji”, koja dakako vrlo kritički i zorno oslikava konkretne i vrlo hrvatske političke, novinarske, policijske i kriminalističke miljee, te nijanse daju prije svega oni “viškovi”, nadgradnja osnovne priče koja se baš uvijek ne podrazumijeva u ovom žanru. To je prije svega jezovita atmosfera koja se gradi oko spomenutih ubojstava maloljetnica, ali i nadopunjava finim pasažima osječkog ambijenta, autentičnim bojama, mirisima i lokalitetima koji krimi-fabulu nadograđuju plemenitom i nimalo suvišnom literarnošću.

To su svakako i odlično portretirani likovi koji nadaleko nadmašuju svoje funkcije i postaju punokrvnim likovima, sagledanim iz indikativnih profesionalnih i privatnih situacija, čak i ako su svedeni samo na epizodne. Na taj način kriminalistički zaplet i rasplet, vođen sigurnom rukom pripovjedača koji sve dokaze i koincidencije, puteve istrage i prije svega dinamiku koja ni u jednom trenutku ne gubi na tempu, drži čvrsto pod kontrolom, postaje samo jednim (i naravno glavnim) aspektom ovog romana.

No, u svojoj cjelini “Izborna šutnja” je i roman o vrhu i dnu društva, brakovima i obiteljima, roditeljima na samrti, prijateljstvima i odanostima, čak i jednom kaktusu. U svemu tome ne osjeća se nikakva shematičnost u stilu “a sada ću malo zastati na putu razrješenja zločina i ubaciti neku sporednu epizodu”, sve se fino prelijeva i sklapa u savršenu cjelinu s napetim, filmskim završetkom u kojem neka pitanja namjerno ostaju bez definitivnog odgovora, jer - vrijeme je izborne šutnje.

Bez obzira na stravičnu temu i odvratnost onih koji stoje iza opisanih zločina, u “Izbornoj šutnji” nećete pronaći samo odlično posložen krimić, nego i mnogo empatije kakve ne biste očekivali niti od teme niti od žanra, ali biste od Draga Hedla koji zna da ne postoji savršen zločin, ali zato zna napisati savršen krimić.