BORBA ZA KVADRATE

‘Nakladništvo u Hrvatskoj raste, objavljuje se dosta knjiga i knjige su, obzirom na sva poskupljenja, najmanje poskupile‘

Štand OceanMore

 Marko Todorov/Cropix
Zašto više vjerujem hrvatskoj pjesnikinji negoli norveškom nobelovcu

Dvije švedske studentice na Erasmus razmjeni, u Zagrebu odnedavno i privremeno, bile su prve osobe koje sam srela na ovogodišnjem Interliberu. Tamo su se zatekle slučajno, posjet sajmu završile brzinom munje, razočarane što su knjige na – hrvatskom.

Sigurna sam da se dade naći ponešto i na engleskom, doduše nemam pojma što i gdje, zbunjeno ću, tek ušla u paviljon broj 5. Istrgnem komad papira pa im na brzinu, oslonjena o prvi štand, pokušavajući koliko toliko čitljivim držati rukopis ispisujem bitna imena suvremene domaće književnosti i naslove na engleski prevedenih im romana. Neka od njih podcrtam dva put. "Don‘t leave Croatia before you read these.", ja njima tutnem popis, one meni nude snus, švedski duhan za žvakanje. Spontana trampa.

Makar odavno nepušačica, svaki susret sa Šveđanima, tako ispadne, završim sa snusom. Tako sam se, diskretno žvačući duhan, zaputila među knjige.

Još me snus nije ni primio kad sam na štandu nakladničke kuće Ljevak uhvatila pogled Jona Fossea za kojeg znam da i sam iz kuće ne izlazi bez kutijice snusa.

image

Štand Školska knjiga

Marko Todorov/Cropix
image

Sajam

Marko Todorov/Cropix

Na toj velikoj, zanimljivo napravljenoj fotografiji Nobelovac reklamira prvi svezak "Septologija I. – II." koje je hrvatski izdavač objavio točno na dan kad je norveški pisac u Stockholmu proglašen ovogodišnjim dobitnikom književne nagrade koja u svijetu izaziva najveću pozornost. U ovo malo što je ostalo do kraja godine na hrvatskom ćemo, u prijevodu Vesne Solomonsen, čitati i Fosseov obimom neveliki, 70-ak stranica dugačak "Kvitleik", na engleskom "A Shining". Zanimljivo će biti vidjeti kako će glasiti hrvatski naslov, znajući da sam Fosse nije naročito sretan s engleskom verzijom, jer u izvorniku je značenje naslovne riječi bliže bjelilu negoli nečem što blista. Do proljeća će Munib Delalić prevesti a Ljevak izdati još jedan svezak "Septologije", posljednji dio bit će objavljen 2025. Otkupili su prava, kazuje urednik Nenad Rizvanović, i za oba nastavka "Melankolije" koje prevodi Anja Majnarić i u knjižarama će biti do rujna 2024.

Na štandu Ljevka je i netom objavljen "Posljednji san", svojevrsna autobiografija Pedra Almodovara, koja je u hrvatskom prijevodu Željke Somun objavljena kad i španjolsko izdanje.

Krenete li čitati brzo će vam se nametnuti misao da je veći dio redateljeva filmskog opusa pun autobiografskih fragmenata. Amodovar je i na papiru nalik Almodovaru na ekranu.

Cormac McCarthy umro je u lipnju, nekoliko mjeseci kasnije dva njegova posljednja romana, "Putnik" i "Stella Maris", u prijevodu Patricije Horvat objavio je Profil. U Americi su ta dva naslova objavljena lani. "Planirali smo ga objaviti ove godine. Odlučili smo sad izaći s oba naslova kao homage autoru i izdavački iskorak.", govori urednica Ivana Žderić. Iako je trideset godina u izdavaštvu kaže "Interliber joj nije dosadio, uvijek je radost." Što ju je lani nenadano razveselilo, a da ne stane u Excel tablicu, pitam.

"Puno radim dječje knjige, volim kad dođu djeca. Prošle sam godine stajala na štandu i čula djevojčicu koja je spontano, sama od sebe, citirala čitave dijelove humorističnog romana "Loši momci". Od riječi do riječi.", iskreno se i sad tome smije Ivana Žderić.

Fraktura na Interliber donosi nešto više od stotinu novih naslova koje su objavili u zadnjih godinu dana. Skupina mladih ljudi zainteresirano lista knjige Tisje Kljaković Braić.

Zanimljiva im je i slikovnica "Zašto" slovenske autorice Lile Prap, prevedena je na više od 30 jezika, na hrvatski ju je prevela Anita Peti Stantić. "Zašto" je bila jedna od knjiga s kojom su se Slovenci ove godine predstavljali u Frankfurtu.

Nakladništvo raste

"Mene veseli da Inteliber pokazuje da je hrvatska izdavačka scena dosta živa, da se pojavljuje dosta novih nakladnika.", komentira Seid Serdarević. Prije kratkog vremena bio ja na frankfurtskom sajmu. Iako se Interliber s Frankfurtom ni po čemu, jasno, ne može uspoređivati, ipak, kazuje da je primijetio, "s obzirom na drastična poskupljenja najma prostora, ali i svega drugog, da se smanjuje broj nakladnika koji su tamo prisutni. Nakladništvo u Hrvatskoj raste, objavljuje se dosta knjiga i knjige su, obzirom na sva poskupljenja, najmanje poskupile, ako ih uspoređujemo s raznim drugim artiklima."

Iz tiskare je ovih dana stigao i "Idiot". Bodoni, sestrinska kuća Frakture, nudi donosi suvremene prijevode Dostojevskog.

Nakon što su lani objavili "Zločin i kaznu" u prijevodu Tatjane Radmilo, sad je tu i prijevod "Idiota" kojeg potpisuje Ivana Peruško. Do sad su postojala dva prijevoda na hrvatski, najviše se koristio onaj Ise Velikanovića, stariji od stotinu godina, a uz to imamo i prijevod Zlatka Crnkovića.

Na štandu Edicija Božićević primjećujem "Kroniku zaborava" roman Slovenca Sebastijana Pregelja (prijevod Mirta Jurilj). Pregelj je prije godinu dana dobio Cankarjevu nagradu. Sandorf je pak objavio njegov antiratni roman "U Elvisovoj sobi".

Priželjkivali su ga vidjeti na Interliberu, što se neće dogoditi, ali je obećao u Zagrebu gostovati u prosincu.

Treba strpljenja za naći Edicije Božičević. Njihova mala i probrana izdanja opet su gurnuta tamo gdje – ne pripadaju.

"Problematična je ta dodjela pozicija za štandove, po paviljonima. S obzirom na prostor i organizaciju Interlibera i na to koliko trenutno ima hrvatskih nakladnika nije mi jasno zašto se paviljon 5 ne organizira tako da tamo budu svi hrvatski nakladnici, a da onda u 6. budu internacionalni programi i outlet knjižare. Izdavači našeg profila su u 5., ljudi knjige našeg profila traže u 5. Tamo pak veliki izdavači imaju goleme štandove, a za male izdavače se ne može naći četiri do osam kvadrata.", govori Josip Ivanović, vlasnik Edicija Božičević.

Neki nakladnici godinama se bore za par kvadrata u petom paviljonu.

"Te pozicije se valjda tradicijski nasljeđuju, što nije praksa na drugim sajmovima.

Mi smo već šest, sedam godina u 6. i još nas svake godine sele s pozicije na poziciju, tako da ne možemo ni istu poziciju zadržati barem u 6. paviljonu."

Zvoni mu mobitel, Ivanović navigira: "Ove godine smo na štandu 7b. Uf, kako bi ti to opisao? Preko puta outleta Mozaik knjige."

Okruženi su s tri outlet knjižare. "Baš vam tu nije mjesto …", kažem.

Ivanović kima glavom: "Osjećaš se malo glupo ako imaš tri outleta oko sebe a ti si izvorni nakladnik, ljudi tamo dođu kupovati diskontna izdanja, krimiće i takve stvari.

To je sve stvar organizacijske politike i dalo bi se riješiti. Panonski i Mediteranski festival imaju javna izvlačenja pozicija. Neki veliki sajmovi, kao što je recimo sajam knjiga u Lavovu, recimo, koji se sad zbog rata ne održava, ali je jedan od većih u Istočnoj Europi, ima abecedni model, kružno su organizirani svi štandovi, ide se od A do Z."

Raduje u paviljonu 5, konačno, nakon desetak godina, vidjeti Sandorf. Doduše, tu su zato što su s MeandarMedijom dogovorili i uzeli pola njihova štanda.

Netko će doći

Na štandu Hena.coma glavna urednica Nermina Husković komentira: "Cijelu godinu kao izdavač radimo za ovu centralu sajamsku priredbu i normalno je da od Interlibera puno očekujemo, jer to je mjesto na koje ljudi masovno dolaze, puno kupuju,

napravili smo čitavu skalu popusta koja je namijenjena svakom budžetu, od onog sasvim skromnog do onih velikih."

Hena.com nudi romane stare dvije, tri godine po cijenama od pet eura. "S tom smo akcijom krenuli na Mediteranskom festival u Splitu, ljudi su odlično reagirali, ne dajemo robu koja dugo stoji na skladištu već zaista kvalitetne knjige novije produkcije za koje mislim da je 5 EUR-a izvrsna cijena."

Pitamo za uredničku preporuku. Jedan naslov. Bez puno razmišljanja odvraća: "Tri jabuke s neba pale", jezikom ruske, zapravo autorice armenskog podrijetla Narine Abgaryan.

"Mislim da nam svima u ovim tmurnim vremenima opterećenim ratovima i raznim nesigurnostima treba jedna ovakva priča koja vrvi optimizmom, ljudskošću, humanošću, koja se događa u malom armenskom selu, priča o njegovim stanovnicima i njihovim dogodovštinama.", kazuje Husković.

"Prolaze i pukotine" Dorte Jagić našla sam na štandu Jesenskog i Turka u kutiji s oštećenim primjercima. Nisam imala pojma da će me ta knjiga spasiti dok sam u autu čekala da dođe netko zbog čijeg vozila ne mogu, zagrađena, isparkirati. Čekajući, čitajući Dortu, buljila sam u crno-bijeli bedž s natpisom "Netko će doći", aluziju na Fosseovu dramu koju je Munib Delalić davno preveo i objavio u Filipidu. Lutala sam s Dortom Ljubljanom, Gdanjskom, Bečom … sve za tri eura. Toliko košta "oštećena knjiga" koja vas jača i sokoli. Prolazilo je vrijeme. Kad sam s Dortom stigla do poglavlja makedonske magle više ništa nisam vjerovala Fosseu. Nitko neće doći!

image

Štand Jesenski i Turk.

Marko Todorov/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. listopad 2024 21:12