U kulturi je još dobro - tu se barem donekle traži izvrsnost

Višemjesečni problemi nastali oko imenovanja ravnatelja dvaju zagrebačkih gradskih kazališt a, Zagrebačkog kazališta mladih i Kazališta Gavella, napokon su plastično dočarali ono o čemu se u kazališnim krugovima šapuće godinama - čelni ljudi gradskih kulturnih institucija postavljaju se isključivo po političkom ključu.

Iako je zakonom predviđeno da ravnatelja kazališta preporučuje Kazališno vijeće na temelju ponuđenih programa i razgovora s kandidatima, posljednji događaji u ZKM-u pokazuju kako je uloga tih vijeća svedena na formalnost, a njihova preporuka nema obvezujući status.

Podsjetimo, Gradska skupština grada Zagreba raspustila je nedavno Kazališno vijeće ZKM-a i predložila novo jer nije bilo zadovoljno preporukom koju su oni dali.

Oporbeni zastupnik, glumac i vlasnik Kazališta Planet Art Marko Torjanac ogorčen je takvom situacijom i kaže kako je ono jasan dokaz da u nas nema poštovanja spram kulture ni morala u politici.

Potpuna kontrola

Kazališna se vijeća gradskih kazališta biraju po principu da od pet članova dva dolaze iz redova zaposlenika, a tri iz klupa Gradske skupštine. Iako već to jamči gradskoj politici kontrolu nad predlaganjem kandidata, u ZKM-u se dogodila neobična situacija da su “gradski“ članovi Vijeća predložili Danijela Ljuboju, dok je dosadašnja ravnateljica Snježana Abramović, koju preferira vlast, dobila tek jedan glas. Takvu nelojalnost politika je odlučila kazniti i poništiti natječaj i Vijeće u kojem su sada, od tri ‘gradska’ zastupnika, sva tri člana stranke gradonačelnika Milana Bandića. Jedna članica Vijeća - glumica Kostadinka Velkovska - iz Vijeća je razriješena na svoj zahtjev.

Neka civilizirana praksa nalagala bi da se sluša struka. Naravno da su gradska kazališta u vlasništvu Grada, i to je njihova imovina, odnosno imovina građana, pa nije sporno da Grad ima pravo utjecati na imenovanje čelnih ljudi - objašnjava Torjanac. Ističe kako je razrješenje članova ZKM-ova vijeća provedeno nezakonito, te je ono “dokidanje zakonski predviđene uloge vijeća te dokaz da će politika potvrditi samo onoga tko im je po volji”.

Pitanje koje se nameće jest zašto uopće postoje kazališna vijeća kada je njihov utjecaj na odluku o bilo kojem pitanju posve marginalan? Vijeća funkcioniraju kao svojevrsni nadzorni odbori unutar kazališta, zaduženi za kontrolu financija, nabave i inih važnih stvari u funkcioniranju kazališne kuće, no zašto su uopće uključeni u proces imenovanja, kada je jasno da tu nemaju nikakve ovlasti? Jedan dugogodišnji kazališni djelatnik, koji je zamolio da o svemu govori neslužbeno, kaže kako su kazališna vijeća s ovakvim ovlastima nepotrebna procedura, a posve je jasno da će ga ionako na kraju postaviti politika po svojoj volji. I u tome ne vidi ništa sporno.

- Kultura je po tom pitanju još i dobra. Pa u cijeloj zemlji se svi sektori, ministri, ravnatelji agencija, bolnica… postavljaju tako da ih imenuje vlast. Treba pronaći mjesto za sve zaslužne članove stranke i to tako funkcionira godinama. U kulturi ipak donekle prevladava izvrsnost, bez obzira na politiku, a često su imenovani ljudi koji nemaju veze sa strankom koja je na vlasti, ali ih iz nekog razloga ta stranka smatra dovoljno kompetentnima i stručnima. Uostalom, Grad je vlasnik kazališta i on može na čelo staviti koga god želi - objašnjava naš sugovornik.

Novog ravnatelja uskoro će dobiti i Gradsko kazalište Gavella, na čijem je čelu dosad bio Boris Svrtan. I kod njih je prvi natječaj poništen jer se Vijeće nije moglo dogovoriti, glumci su potpisali i peticiju protiv kandidata Roberta Kurbaše, a onda su se iz bitke povukla čak tri od prvotna četiri kandidata - Svrtan, Saša Broz i Kurbaša, a u nju se ubacio redatelj Dražen Ferenčina. Stoga će Gavellu voditi ili samozatajni i politički dosta neutralan Ferenčina ili, pak, Siniša Ružić (kandidat Mosta za ministra kulture), koji se slaže da je politizacija kazališta prisutna.

- Pa ipak je situacija bolja nego prije petnaestak godina, jer je sada cijela procedura transparentnija. Više se ne javlja samo jedan kandidat kojeg je pozvala politika, nego se predstavljaju programi koji sadrže financijske i programske detalje, a Vijeće ih pregledava i odlučuje. No, naravno da ispada da vlasnik kazališta - bilo da je riječ o gradu, županiji ili državi, ima zadnju riječ i to nije neuobičajeno. Teatar u Novosibirsku kazališnog ravnatelja postavlja jednim jedinim ukazom, a ni u Londonu nema javnih natječaja za ravnatelja. Političko kadroviranje nemoguće je iskorijeniti jer je logično da vlasnik postavlja svog čovjeka na čelo, no čini mi se da s ovom procedurom predstavljanja programa ipak raste odgovornost kandidata - kaže Ružić.

Prokletstvo komisija

Da je odgovornost kandidata ključna slaže se i naš poznati redatelj Krešimir Dolenčić. Pitamo ga jesu li ‘ovlasti’ kazališnih vijeća samo ceremonijalne prirode.

- Pitanje je što se osnivanjem tih vijeća uopće htjelo. Poznata je izreka - ako želiš da se nešto ne riješi, osnuj komisiju. Jasno je da će politika imati zadnju riječ, ali ključno je pitanje odgovornosti kandidata. Ako netko bude imenovan ravnateljem kazališta, na njemu je odgovornost postavljanja kvalitetnog vodstva, vođenja financija, upravljanja kazalištem. Kazališna vijeća dobro su zamišljena, kao druženja kvalitetnih i stručnih ljudi koji raspravljaju o umjetničkim dosezima. Ali već i sam njihov koncept je politika… U vijećima ima sjajnih ljudi, a ima i politički kontaminiranih pojedinaca - kaže Dolenčić. Podsjeća kako je politika oduvijek postavljala čelne ljude kazališta, ističući kako to nije uvijek nužno loša stvar.

Izravno je, partijskim dekretom, osamdesetih na čelo HNK Split postavljen Ivica Restović koji se pokazao sjajnim i jednim od najuspješnijih intendanata ikad - zaključuje Dolenčić.

Bivša članica Kazališnog vijeća ZKM-a Kostadinka Velkovska ne slažese s time da vijeća nemaju jasnu ulogu.

- Ona su savjetodavna tijela koja moraju surađivati s osnivačem i financijerom. Treba shvatiti da vijeća daju prijedlog, a ne odluku tko će biti ravnatelj. Zaposlenici ne mogu odlučivati o tome tko će im biti ravnatelj, to nismo imali ni u bivšem sistemu niti toga ima igdje u svijetu - ističe Velkovska.

Na pitanje zašto se odlučila maknuti iz ZKM-ova vijeća, navodi neslaganje s drugim članovima.

- Smatrala sam da je potrebno dati još jedan mandat aktualnoj ravnateljici iza koje su veliki uspjesi i rezultati, odlične i nagrađivane predstave. A oni su kazalište htjeli dati kandidatu koji nema nikakvog iskustva u tom poslu. Iako nemam baš ništa protiv tog čovjeka, smatrala sam da nema potrebe micati ravnateljicu koja dobro radi - ističe Velkovska.