SAŠA BROZ IMA NOVU PREMIJERU U HISTRIONIMA, A REŽIRA I NOVU PREDSTAVU ZA DJECU 'Bez lažne skromnosti mogu reći, radim novu hit predstavu'

Suptilna a borbena, željezno precizna i instinktivna, Saša Broz ovih je dana u rafalnom redateljskom ritmu.

U finišu je rada na hrvatskoj premijeri “Uspjeha preko noći” (Speed-the-Plow) kultnog američkog dramatičara Davida Mameta koja će, u produkciji Glumačke družine Histrion, na scenu izaći 26. siječnja. U Zagrebačkom kazalištu lutaka, pak, režira “Cvilidretu” braće Grimm, gdje malenima gradi svijet koji ne pristaje na mantru da je “u šoldima sve”...

Kako je došlo do ideje postavljanja ovog Mametovog teksta? Prošlo je trideset godina od praizvedbe a brutalno je aktualan.

- “Uspjeh preko noći” prije desetak godina u Histrione je donio Ivan Goran Vitez koji je tekst i sjajno preveo. Eto, Mamet je nakon puno godina “odabrao” mene. Svakako moram napomenuti da je ovo vrlo mudar i hrabar potez ravnatelja Histriona gospodina Zlatka Viteza da stavi na repertoar Mameta. Histrioni neće postavljanjem Mameta iznevjeriti svoju tradicionalnu publiku, ali će dobiti i neku novu. Kada kažemo za nekoga da je uspio preko noći, ciljamo na to da je bez truda, rada i kompetencija uspio.

Frazu “uspjeh preko noći” nalazimo danas u svim sferama života. Aktualnost pojačava činjenica da živimo, ljubimo, jedemo i radimo brzo. U jednom trenu staneš, okreneš se i imaš osjećaj da ti se čitav život dogodio preko noći. Osim tempa života, i nove tehnologije o kojima smo postali ovisni, tu činjenicu potvrđuju. Konzumerizam, materijalizam, tehnologije, tjeraju čovjeka da sve radi kao da je na speedu. “Uspjeh preko noći” bit će hrvatska premijera Mametovog hita s Broadwaya i bez lažne skromnosti mogu reći nova histrionska hit predstava. Za to su najviše zaslužni fantastični glumci Vladimir Tušek-Posavec, Franjo Kuhar i Lana Gojak.

“Ako sam rob zarade, onda sam ništa”, rečenica je s početka komada koja cinično mametovski svjetluca. Da li opsesija uspjehom danas postaje paranoična?

- Opsesija uspjehom, nažalost, postala je mantra suvremenog čovjeka. Svi smo postali robovi zarade. U američkoj filmskoj industriji u kojoj rade glavni likovi Gould i Fox, ta opsesija “teška” je milijune dolara dok bi se kod nas taj brzopotezni uspjeh mogao vezati za one koji bez ikakvih profesionalnih referenci postaju preko noći “homo politicusi” koji odlučuju o našim životima. Kako to izgleda u praksi svi osjećamo na vlastitoj koži. Mehanizmi koji čovjeka pokreću u opsesivnoj borbi za uspjehom su identični. “Uspjeh preko noći” Mametova je posveta ljudskoj pohlepi i moralnoj praznini koju nalazimo u svim sredinama a ne samo u okrutnom svijetu američke filmske industrije.

Karen je na broadwayskoj praizvedbi 1988. igrala Madonna, što je zapravo jedna od njenih prvih opsesija da sa sebe skine “stigmu” tvornice novca.

- “Uspjeh preko noći” su, moram napomenuti, igrali i grandiozni Kevin Spacey, Jeff Goldblum, Joe Mantegna, Ron Silver i Elisabeth Moss. Madonna je, pretpostavljam, bila angažirana u trenutku kada je bila u vezi sa Seanom Pennom i radila izlete u glumačke vode. Također, njezin angažman vežem za marketing predstave koji je sigurno imao benefite od toga. Karen koju je igrala sušta je suprotnost svemu što Madonna predstavlja. Sumnjam u njezinu uvjerljivost.

Važni slojevi “Uspjeha“ su i pitanja moći, manipulacije i samoće. Iako se radi o drukčijim žanrovskim alatima, to vas, na neki način, povezuje s onim što ste nedavno istraživali u “Ljubavnim pismima Staljinu”?

- Osim manipulacije, moći i samoće, Mamet britkom satirom secira način života suvremenog čovjeka kojeg diktira tržište kapitala. Mamet kaže da novac otvara put uspjehu i moći ali upozorava da na tom putu možemo izgubiti sebe. U svijetu gdje se uspjeh čovjeka mjeri novcem koji donosi moć, nema mjesta za iskrene emocije i prava prijateljstva. Mametovi likovi vrište iz svog vremena tražeći smisao postojanja i razlog da budu dobri u svijetu gdje je dobrota pretpostavljena uspjehu kojem teže.

Mameta postavljam prvi put i htjela sam pronaći autentičan ključ po kojem postaviti komad koji iza prve linije satire nosi tako briljantno seciran “teret” suvremenog čovjeka. Bulgakov se u “Ljubavnim pisima Staljinu” borio tek za prostor umjetničke slobode koji mu je bio važniji od zraka koji udiše. Njime nije manipulirao kapital već ideologija, odnosno Staljin.

Status slobodnjaka i samu vas baca u žrvanj natjecanja i borbe. Pogledate li unatrag, ima li nešto da ste žrtvovali na tom putu? Za čime najviše žalite?

- Samoj sebi dižem ljestvicu izvrsnosti i sve bitke vodim isključivo sama sa sobom. Ne okrećem se unatrag i zaista ne osjećam da sam nešto propustila. S godinama se lakše rješavam tereta prošlosti jer sam na taj način prisutnija u sadašnjosti. Ponekad kao i Mametovi likovi iz naše predstave osjećam da sam “rob zarade” i da se premalo zabavljam. No, te trenutke kompenziram onda kada imam više vremena.

“Cvilidreta” koju radite u ZKL-u je i priča o predatorskoj pohlepi. Kako tu temu približiti djeci koja su od malih nogu okružena manifestacijama gramzivosti u svijetu odraslih?

- Autorica dramatizacije Zinka Kiseljak i ja želimo djeci na duhovit i manje okrutan način pokazati što sve čovjek može izgubiti na svom putu ako je jedino što želi bogatstvo. Naša “Cvilidreta” će biti duhovita i raspjevana predstava za koju će songove napisati jazz glazbenik Zvjezdan Ružić. Poruka koju želimo djeci prenijeti je da je sreća u ljudima koji nas vole i koje mi volimo. Također progovaramo i o odnosima u obitelji i koliko je važno ostaviti djeci prostor slobode da razvijaju svoje vlastite talente. Roditelji su djeci prva obrana od manifestacije pohlepe u svijetu u kojem odrastaju, a dječje predstave su desna ruka na tom putu.