Veličanstvena glazba odjekivala je Kongresnim trgom kojim je prije 130 godina prolazio i sam Mahler

ZAGREB - Na ljubljanskom Kongresnom trgu podignuta je velika tribina s oko devetsto mjesta, ali ne za publiku, nego za izvođače, pjevače dvadesetak slovenskih i hrvatskih zborova koji su se mjesecima spremali za sinoćnju ljubljansku i večerašnju zagrebačku izvedbu Osme simfonije Gustava Mahlera.

Generalna proba

Jedna od najvećih pozornica ikada viđenih na svijetu podignuta je ispred današnje zgrade Slovenske filharmonije, koja zajedno sa Zagrebačkom svira Mahlera. Na tom mjestu se do kraja 19. stoljeća, sve dok nije izgorjelo u požaru, nalazila kazališna zgrada u kojoj je, kao mladi dirigent, u sezoni 1881./82. bio angažiran i sam Gustav Mahler.

Preksinoć, na generalnoj probi, u vedroj i za srpanj neuobičajeno prohladnoj večeri, atmosfera na Kongresnom trgu bila je čudesna. Tihim centrom grada, u kojem je bio zaustavljen sav promet, odjekivala je samo Mahlerova veličanstvena glazba, a svečanost trenutka pojačavala je i svijest o tome da je tim istim trgom prije 130 godina svakodnevno prolazio i tada još budući genijalni autor velebnih simfonija.

Silno oduševljenje

Nimalo jednostavan zadatak usklađivanja više od tisuću svirača i pjevača dobio je 35-godišnji američki dirigent Christian Knapp. On je proteklih dana u Ljubljani najprije održao pokus samo sa zborom, potom samo s orkestrom, potom sa svima u jednoj sportskoj dvorani, da bi, napokon, sva ta masa u petak prvi put izašla na trg. Dobar dio prve večeri potrošen je samo na razmještanje zborova na veliku tribinu.

Kako su mi sami rekli neki od pjevača, lijeva strana uopće ne čuje što pjeva desna. Isto vrijedi i za orkestar. Zato pažljivije nego ikada moraju gledati u dirigenta i ravnati se isključivo po njegovim rukama.

Mladi maestro Knapp obavio je u dvije večeri sjajan posao i kada su preksinoć, već skoro u ponoć, odjeknuli posljednji moćni akordi, na pozornici je zavladalo silno oduševljenje s ovacijama mladom dirigentu koji je s izvođačima u tih nekoliko dana uspostavio odličan kontakt. Zato sam ga pitao kako se osjeća zbog činjenice da sav dobro obavljen posao mora predati u tuđe ruke.

Veliki uzor

- Nije mi teško jer ne predajem ansambl u bilo čije i bilo koje ruke, nego Valeriju Gergijevu, koji je moj veliki uzor još od studentskih dana, kada sam u Sankt Peterburgu učio u klasi velikog Ilje Musina, koji je bio učitelj i Gergijevu. Ovo nije prvi put da za maestra Gergijeva pripremam veliko djelo, radio sam to već s nekim operama u Marijinskom teatru i uvijek sam ostao začuđen i zadivljen onim što je Gergijev, u gotovo pola probe, u stanju dodati izvedbi i kako kontrolira i najveće ansamble.

Najveći projekt

Naravno da bih volio i sam dirigirati na ovim koncertima, ali već i ovo za mene je ostvarenje jednog životnog sna, jer malo koji dirigent, a osobito nijedan mlad kao što sam ja, ne dobije u cijelom životu priliku raditi ovo djelo, a pogotov ne s ovolikim brojem izvođača, doista preko tisuću, čak i više nego što ih je na praizvedbi svoje Simfonije tisuće imao sam Mahler - izgovorio nam je gotovo u jednom dahu nakon posljednje probe maestro Knapp, dodajući kako će i u Ljubljani i u Zagrebu on sasvim sigurno biti čovjek koji će najviše uživati sjedeći u publici.

Od karizme Valerija Gergijeva svi, i Ljubljana sinoć i Zagreb večeras, u Areni, uz izravni prijenos na HTV-u, očekuju najviše: da najveći glazbeni projekt i najveći dosad okupljeni ansambl, ne samo kod nas nego i u svijetu, odsvira i otpjeva jedno glazbeno čudo za trajno pamćenje.

Uz intoniranje obiju himni na početku obaju koncerata te u prisutnosti predsjednika obiju država, Slovenija i Hrvatska doista nisu mogle na ljepši način proslaviti 20. obljetnicu istog dana stečene nezavisnosti.