EKSKLUZIVNO Maestro Gergijev: 'Ne volim politiku, ali Putin je moj stari drug'

Valerij Gergijev, jedan od najtraženijih dirigenata današnjice, odjeven u crne hlače i crnu košulju, s crnim sakom prebačenim preko ramena, poput kopca kružio je gledalištem Cankarjeva doma u Ljubljani. Dok su radnici postavljali kulise za operu “Die Walküre” Richarda Wagnera, orkestar Marijinskog teatra iz St. Peterburga, pod budnim okom i uhom Valerija Gergijeva, uvježbavao je iznimno zahtjevne dionice genijalnog njemačkog skladatelja. Gergijev, koji svojim muzičkim autoritetom kreira svjetske glazbene trendove, stalno je osluškivao, prekidao probu, tražio brži ili sporiji tempo, pozivao trubače da budu mekši, a violine da unesu više emocija u sviranje…

“Aljoša, nije dobro, prespor si, Roman energičnije treba svirati, Irina presporo ulaziš…”

Umjetnički vođa Marijinskog teatra, šef dirigenata Londonskog simfonijskog orkestra i Rotterdamske filharmonije, glavni gostujući dirigent Metropolitan opere u New Yorku, a od 2015. šef simfonijskog orkestra u Münchenu, malo je hodao lijevom stranom gledališta, potom bi odlazio na desnu stranu, vraćao se u sredinu. Na kraju je temeljito promijenio raspored sjedenja u orkestru: trubači su morali otići udesno, viole i klarinete pomaknuo je prema naprijed, flaute i saksofone unatrag…

Još jedna strast

Upravo zbog takvog razumijevanja i poznavanja glazbe Gergijev je za mnoge kritičare i ljubitelje klasične glazbe najbolji dirigent današnjice. Nakon što je napokon bio zadovoljan interpretacijom mistične Wagnerove glazbe, Gergijev nam je dao znak da ga slijedimo. Čim smo ušli u njegovu sobu, ponudio nam je da sjednemo, a on je, sav znojan i raščupan, upalio mali televizor u kutu. Mijenjao je kanale dok nije naletio na prijenos nogometne utakmice. Valerij Gergijev veliki je nogometni fan te svaki slobodni trenutak, pogotovo kada je na putu i u hotelima, a, uvjerili smo se, eto, čak i u pauzama gleda prijenose utakmica. No, budući da je slika bila vrlo loša, brzo je odustao od gledanja, a nama se obratio s pitanjem:

- Mislite li da Bale vrijedi 100 milijuna eura?

I odmah, ne čekajući odgovor, zaključio:

- Pa naravno da ne vrijedi, znate li što sve treba napraviti da bi se zaradilo toliko novca? Pa nije Bale Messi. Doduše, tomu se ne bih trebao čuditi jer je moj klub St. Peterburg, za kojega navijam od malih nogu, platio za dva igrača također 100 milijuna eura. To je ipak nerazumno… Gergijev je sjeo na otoman i počeo prebirati po mobitelu. Nakon kraćeg vremena digao je glavu i upitao:

- A gdje su pitanja?

S obzirom na to da smo započeli s nogometom, zanimalo nas je koji mu je hobi draži, politika ili sport. Gergijev se prenuo i uozbiljio:

- Politika nije moj hobi, nikako. Ja sam na čelu važne institucije pa zbog toga moram razgovarati s ministrima, šefom države. I to je sve, ali zbog toga mnogi, pogotovo na Zapadu, tvrde da se bavim politikom. A to nije politika, to je posao. Znate, muzeji, operne kuće ili velike galerije u Rusiji nisu u privatnom vlasništvu, njihov je vlasnik država i zbog toga direktori i umjetnički voditelji moraju razgovarati s predstavnicima države. Oni su odgovorni za uredno funkcioniranje i poslovanje svojih institucija i da bi uspješno obavljali svoj posao, moraju se sastajati s gradonačelnicima, ministrima, lokalnim političarima. I to je sve. Ako to netko naziva bavljenje politikom, što ja tu mogu. Ali ja se ne želim baviti politikom, ja samo zastupam i branim interese mog Marijinskog teatra.

Stari prijatelji

Na primjedbu da je blizak prijatelj s Vladimirom Putinom te da se govori kako sve probleme rješava u izravnom kontaktu sa šefom države, Gergijev je odgovorio:

- Putina poznajem više od 20-ak godina i s njim je zaista lakše razgovarati o problemima mog teatra nego s nekim drugim političarima. Za razliku od njih, Putin najbolje razumije važnost Marijinskog teatra i njegov značaj za kulturu Rusije. Stoga je spreman, u granicama svojih mogućnosti, pomoći, uvijek pomoći. I to je sve, to je moja politika, i u tomu se iscrpljuje moj interes za politiku.

Valerij Gergijev, kojega drže najvećim promotorom i ambasadorom ruske kulture, nije samo svjetski priznati glazbenik nego je, prema općoj ocjeni, jednako tako uspješan menadžer. Prvog svibnja Vladimir Putin otvorio je novu, Drugu dvoranu Marijinskog teatra. To čudo moderne arhitekture koje prima 2000 gledatelja, s impozantnom pozornicom na kojoj se mogu izvoditi najveći spektakli, gradilo se deset godina i stajalo je oko 700 milijuna dolara. Otkada je Gergijev 1996. došao na čelo Marijinskog teatra, sagrađene su dvije nove koncertne dvorane i sada veliki kazališni kompleks Marijinski 2. Novac za tako goleme investicije mogao je skupiti jedino tako utjecajan umjetnik i spretan biznismen kao što je Gergijev. Samo ove godine Marijinski teatar zaradit će na prodaji ulaznica najmanje 30 milijuna eura. Zahvaljujući njegovu vizionarstvu, golemoj energiji i znanju, Marijinski teatar izrastao je u jednu od najuglednijih glazbenih institucija na svijetu. Predsjednik države i veliki dirigent nikada nisu krili bliskost, što je ponekad stvaralo probleme Gergijevu. Zapadni mediji i političari, ponajviše američki, prvi put su mu zamjerili prijateljstvo s Putinom, kada je, nakon što su ruske trupe ušle Gruziju i Južnu Osetiju, održao koncert pred ruskim vojnicima i tamošnjim stanovništvom.

Kritke sa Zapada

Drugi put su mu predbacili jer je dao javnu potporu Putinu u predizbornoj kampanji. Sada se Gergijev, zbog odnosa s Putinom, opet našao na meti dijela zapadne javnosti. Naime, nakon što je u ruskom parlamentu Dumi donesen novi zakon koji je na Zapadu ocijenjen kao antigay i antidemokratski, pojedine skupine u SAD-u zatražile su da se Valeriju Gergievu otkaže nastup u njujorškom Metropolitanu. Na udaru se našla i velika sopranistica Anna Netrebko koju su mediji također optužili da je podržala donošenje diskriminirajućeg zakona. Gergijev je nevoljko komentirao te optužbe.

- Čudim se buci koja je nastala i ne razumijem kakve to veze ima sa mnom. Zvali su me prije deset dana iz SAD-a i pitali hoću li izdati službeno priopćenje. Upitao sam ih oko čega bih trebao izdati priopćenje, oko rata u Siriji, situaciji na Bliskom istoku… Ne, odgovorili su, oko Putinova stava o homoseksualcima. A kakve to veze ima sa mnom, upitao sam. Ma ljudi protestiraju… Znam, ali kakve to veze ima sa mnom, pitao sam opet, taj zakon izglasan je u Dumi, koja je, kao i vaš Kongres, neovisan o predsjedniku države. Koliko ja razumijem, Putin je samo tražio da se zaštite djeca. Među odraslima svatko može raditi što hoće jer je riječ o punoljetnim ljudima, ali djecu se mora zaštiti. To, uostalom, zahtijeva većina ljudi u Rusiji…

Trijumf u Ljubljani

Potom je Gergijev, polako naglašavajući svaku riječ, ponovio: Radi se samo o zaštiti djece…

U tom trenutku u garderobu je ušao šef produkcije i pokazao Gergijevu da je vrijeme da se krene. Gergijev mu je rukom dao znak da pričeka te ponovio: - Radi se samo o zaštiti djece…

No, kada je ušao direktor festivala Darko Brlek, Gergijev je pogledao na sat i kada se uvjerio da je zaista prošlo 18 sati, za kada je bio zakazan početak opere koja traje 5,5 sati, odmah je ustao. Nije imao vremena presvući se pa je na pozornicu krenuo u odjeći koju je nosio na probi. Čiste crne košulje i svježe ispeglane hlače ostale su na vješalici, a ispod njih izglancane crne cipele za nastupe.

- Sreća da publika u operi ne vidi dobro dirigenta. Operu je, znate, teže raditi nego simfoniju. Zahtijeva puno više energije, vremena, snage i koncentracije, valja uskladiti orkestar, pjevače, zbor, radnju, balet. Možete imati tri sjajna pjevača, no jedan slabiji može sve upropastiti - objašnjavao je dok je žurio na pozornicu.

Kraj prvog čina gledatelji su dočekali s velikim pljeskom i odobravanjem. Kada je ušao u garderobu, u maloj sobi već su bili njegova osobna tajnica, dvoje mladih glazbenika i Slaven Marić koji je čekao njegovu izjavu potpore “Igrama mladih”. Gergijev je s vrata, vidljivo zadovoljan, upitao:

- Jeste li čuli kakav smo divan zvuk imali? To je zato jer sam promijenio raspored instrumenata u orkestru. Odmah smo zvučali bolje.

Potpuno mokar, Gergiev je sjeo na otoman i zaključio:

- Drago mi je da smo nastavili tradiciju da svaki put naša predstava bude različita, obogaćena nečim novim…

Potom je nekoliko minuta razgovarao s dva mlada glazbenika koji su ga došli zamoliti da ih oslobodi obveza puta u Rotterdam. Mladići su bili vrlo zabrinuti, cijelo su vrijeme gledali u pod, no kada je Gergijev ipak uslišio njihovu molbu, sa smiješkom su napustili sobu. Inače, Gergijev je ove godine angažirao puno mladih umjetnika jer mu za tri dvorane u St. Peterburgu te za brojne turneje treba nekoliko jednako kvalitetnih orkestara.

Tada se okrenuo prema nama:

- Gdje smo ono stali. Znate, razmislio sam malo, ako nešto objavite od onoga što sam vam rekao, za sat vremena ta će moja izjava biti kompletno pogrešno protumačena. Zapravo je moja greška što s vama razgovaram o tomu. Ana Netrebko mi je rekla: Uopće nemam pojma o čemu oni pričaju. Rekao sam joj nemoj ništa komentirati, bolje da šutiš, a ja se sad ponašam upravo suprotno od onoga što sam njoj savjetovao…

U tom trenutku u sobu je ušla Yoko Nagae Ceschina, kojoj se Gergijev obratio pitanjem: - Yoko, dobro je bilo danas…

Yoko Nagae Ceschina, superbogata Japanka i udovica jednako tako bogatog talijanskog grofa, vlasnica je više golemih palača i vila u Veneciji gdje živi. Ona vrlo često prati Gergijeva na turnejama, jedna je od većih donatorica Marijinskog teatra, a veliki maestro često koristi njen privatni zrakoplov.

- Bilo je sjajno i dirljivo, rasplakala sam se dirnuta tvojom interpretacijom Wagnerove glazbe.

Iskoristili smo dolazak Yoko da pobjegnemo od Gergijevu očito neugodne teme, pa smo upitali maestra, s obzirom na to da održi oko 90 koncerata godišnje i još najmanje toliko dobrotvornih nastupa, zašto radi toliko više od ostalih dirigenata…

Klasika oplemenjuje

- Uživam u tomu, kad god imam vremena odlazim u škole jer držim da je važno približiti klasičnu glazbu djecu, da je počnu razumijevati od malih nogu. Siguran sam da će slušajući klasičnu glazbu postati bolji, kvalitetniji ljudi… Neprestanim nastupima i radom želim održavati pozitivne tenzije, želim da se glazba promovira na što više mjesta, posebno ruska muzika. Pomažem publici da prepozna i prihvati dušu ruske glazbe. Inače, uopće ne primjećujem da sam preopterećen, dirigiranje me ne zamara, umaraju me stvari koje nisu izravno vezane uz glazbu. Novac je pri tomu najmanje važan, ne nastupam zbog zarade. Znate, možda to nije pametno reći u ovoj krizi, ali mi u Marijinskom teatru imamo dovoljno novca, tako da on nikako nije glavni poriv za nastupe.

Publika je frenetičnim pljeskom nagradila Gergijeva za sjajnu predstavu, a dobro raspoloženi maestro, dok smo se opraštali, nije propustio upozoriti nas:

- Vozite polako i oprezno do Zagreba, sigurno ste umorni…