Postoji u Istri uzrečica ‘prokleta maneštra, ma je volin!’, jelo siromaha na kojoj su se sve naše generacije zgojile, a mi smo njoj pomalo ubrnuli guzicu. Ovo djelo je naša maneštra, hommage ten predobrem jelu, ali ujedno i naš kapolavoro, naša maneštra de muzika”, zapisao je Edi Maružin na ovitku novog studijskog albuma njegovih Gustafa.
Nema se ovome puno toga dodati jer Edi je uz nove pjesme priložio i recept za kuhanje i naputak za konzumaciju maneštre, kako one iz teće, tako i ove glazbene. Jedino u čemu, rekao bih, Edi griješi je njegova procjena da su Gustafi nakon više od 60 glazbenika koji su prošli kroz njihove redove tek sad spremni za jednu ovakvu glazbenu maneštru u rasponu od polke do cumbije. Prije bih potpisao da su karijera Gustafa i njihov diskografski opus jedna velika maneštra, donekle osmišljena i po uzoru na recepturu za “Dr. John’s Gumbo”, ključnog albuma u karijeri osebujnog njuorlinškog blues, R&B, funk i jazz pijanista.
Kako su se u njegovom gulašu krčkali zvuci iz delte Mississippija, Kariba, Afrike i Francuske - ovdje valja spomenuti i Toma Waitsa - tako se i u maneštri Gustafa, iz kojih je otišla i atraktivna Barbara Munjas, ukuhavaju sastojci iz Istre, ali i s raznih strana svijeta, sve do New Orleansa pa i dalje. Malo koji sastav u nas je tako efektno, promišljeno, a opet zabavno i privlačno i za širu publiku - svjedoči tome i “Maneštra” - spojio zvuke Ćićarije s onima Apalačijanskog gorja, Istru odvukao do Meksika, Kube i Perua, Mirnu uteknuo u Mississippi, odnosno pomiješao istarsku narodnu s rhyhtmom & bluesom i tex-mexom, americanom i rock & rollom, karipskom, country i latino-glazbom.
Gumbo i maneštra, vratimo se gastronomiji, imaju dodirnih točaka, ali samo bi vam čovjek sprženih okusnih pupoljaka rekao da je to isto jelo. Mnogima ne bi bilo ni slično, osim što je u oba slučaja posrijedi objed spravljen od niza raznih sastojaka u samo jednom loncu. Oba “gulaša” ili “čorbe” lako je percipirati i kao metaforu za miješanje i taljenje glazbe i kultura.
Analogno, moguće je povući paralele između Edija i spomenutog Dr. Johna, odnosno Coodera i Byrnea koji u klubu Gjuro pred nešto manje od dva desetljeća nije odolio stati na pozornicu s Gustafima čija su duhovna braća Los Lobos i Texas Tornados, ali i Mano Negra i The Pogues. Uvodne “Za ljubav se ne moli” i “Hiti se na mene”, kao i odjavne, mračnije “Pula je krepala” i “Ni vlaka za divaču” sugeriraju da je “Maneštra” u odnosu na zviznutije i pomaknutije, ali i manje dojmljive prethodne albume “Chupacabra” i “Kanibalkanska”, donekle tradicionalniji apsolut hedonizma od kojeg Maružin ne može pobjeći sve i da hoće.
Čini se da su se Gustafi djelomice vratili i na kurs s albuma “Vraćamo se odmah” i “Na minimumu” premda “THC balun (Cumbia Istriana)” ili “Ja sanjan” s efektnom twang gitarom iznova donose začudne glazbene kombinacije iz udaljenih krajeva svijeta. Desetak pjesama u nepunih 30 minuta trajanja, čak i bez u knjižici otisnute napomene “nastavak u sljedećoj epizodi”, ukazuju da ćemo uskoro dobiti repete “Maneštre”. Ja se ziher ne bum žalil.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....