Istarski rođaci Calexica i Poguesa hrabro jašu kroz preriju žanrova

Osmi album “Kanibalkanska” istarska glazbena institucija Gustafi ekskluzivno će u streamingu - dvije pjesme tjedno, počevši od danas - predstaviti na portalu Jutarnji.hr.

Bit će to prilika da čitatelji steknu uvid u album prije službenog objavljivanja, a i da prate nastajanje jer sve pjesme još nisu izmiksane.

Dio albuma koji smo imali prilike čuti u studiju Luca u Novom Mestu toliko nas je oduševio da nismo imali druge nego predložiti Gustafima da nove pjesme prvo predstave čitateljima Jutarnjeg.hr, počevši s naslovnom skladbom “Kanibalkanska”.

Na njemu su Edi Maružin i njegov sastav lucidno spojili balkanske ekonomske navade života na dug s ritmovima posuđenim na potezu od Rusije do Latinske Amerike.

Pojavili se ranih 90-ih

Ipak, “Kanibalkanska” je i lako prepoznatljiva u cjelokupnom korpusu onoga što neprecizno zovemo world music. Otkako su se pojavili ranih 90-ih, na pepelu avant-rock sastava Gustaph i njegovi dobri duhovi, banda Edija Maružina jedna je od onih koja hrabro jaše prerijom roots-rocka, tex-mexa, r&b-a, americane, cumbrije, istarskog etno zvuka i raznih drugih glazbenih idioma.

Od Pule do Louisiane

Gustafi su tako postali istarskim rođacima Texas Tornadosa, Los Lobosa, Calexica, Los Super Seven, Latin Playboysa, Manu Chaoa, Les Negresses Vertes, Poguesa, Toma Waitsa i drugih izvođača koji rado posežu u glazbene stilove s ove ili one strane granice ili oceana.

Da je njihova glazbena fuzija sve šira potvrđuje i pjesma “Proljeće”, sazdana po recepturi Springsteenovog Seeger Session Banda, u kojoj Gustafi nevjerojatnom lakoćom pronalaze put od Pule, Vodnjana i Ćićarije do New Orleansa, močvara Louisiane i Appalachi gorja te skladba “Funerali” koja zvuči kao da je Edi Maružin brat Toma Waitsa ili bijeli izvanbračni sin crnog vudu vrača r&b-a, Screamin' Jay Hawkinsa.

I tu ćemo stati jer novi album “Kanibalkanska” ionako ćete imati prilike otkrivati sami, svakog tjedna po dvije pjesme na portalu Jutarnji.hr.