Partizani se vratili u Glinu s novim pijaninom i Zrinskim

Bilo je vremena kada klavir u Glini nije bio nikakvo čudo. Recimo, sredinom 19. stoljeća kada je, prema predaji, Josip Runjanin, mladi kadet graničarske glinske pukovnije pod zapovjedništvom Josipa Jelačića, na Mihanovićeve stihove skladao Lijepu našu.

Nije klavir bio čudo u Glini ni kada su se tamo rađali i odrastali skladatelj Natko Devčić ili pijanist Branko Sepčić i njegov brat Bogdan, folklorist i skladatelj. Na sve njih, i mnoge druge, podsjetio je u nedjelju, u prepunom Hrvatskom domu u Glini, gradonačelnik Milan Bakšić.

U duhu Topuskog

U svom pametnom govoru spomenuo je Glinu i kao kulturno središte slobodnog partizanskog teritorija, na kojem je u lipnju 1944., u obližnjem Topuskom, održan Kongres kulturnih radnika Hrvatske. Na tom povijesnom skupu bio je i Šime Šimatović, jedan od glavnih organizatora kulturnog života u šumi i oslobođenim selima i gradovima.

Danas 92-godišnji Šimatović, prošle se nedjelje vratio u Glinu s uvjerenjem jednako snažnim kao i 1944. u Topuskom da temelj identiteta i prosperireta hrvatskog i svakog drugog naroda čini kultura, te osobito glazba. Šimatović je zato Osnovnoj školi u Glini donio posljednji od pedeset pijanina koji su u akciji Hrvatskog kulturnog kluba proteklih godina darovani mjestima ratom razorene, a politikom zanemarene hrvatske provincije.

Glina 2011. izgleda kao da je rat završio prije 16 mjeseci, a ne godina. Tamo su danas čudo i novi pijanino, kao i sjajan koncert koji su uz njega priredili operni prvaci zagrebačkog HNK i pijanistica Mira Flies Šimatović.

Nakon opernih ulomaka Verdija, Biseta, Puccinija, Mozarta, Offenbacha i Donizettija, sekstet zagrebačkih opernih prvaka otpjevao je finale Zajčevog “Zrinskog” i pjesmu “Fala”, a zahvala Šimatoviću bila je glavna točka govora ne samo gradonačelnika Bakšića, nego i županice Lovrić Merzel i predsjednika Josipovića. Te je večeri u Glini sve bilo kako treba: politika je došla podržati kulturu i skupa sa zahvalnom publikom ustati na noge pred Šimatovićem i njegovom kulturno-umjetničkom ekspedicijom. U njoj je bio i Pero Kvrgić koji se u Glini prisjećao djetinjstva i prvih nastupa u Šiminom partizanskom kazalištu.

Bandićeva svijeća

Josipović, stari partizani i novi pijanino crvenkaste boje - možda će i u ovom koncertu neki vidjeti pužuću crvenu opasnost. Srećom, Milan Bandić nije među njima. On je u Glinu poslao izaslanika, jer je tog dana na Mariji Bistrici u zagrebačkoj procesiji nosio svijeću. Ali, kao darovatelj mnogih, pa i ovog pedesetog pijanina, Bandić je novcem poreznih obveznika metropole u Glini zapalio mnogo veću i korisniju svijeću prosvjete.

Kao naručen, za kraj ovog izvještaja stigao nam je poziv iz Like. Profesor Kos iz Gospića, sretan i uzbuđen, najavljuje prvi tečaj klavira za djecu Udbine. Naravno, na Šiminom pijaninu.