Zašto volim Georgea Michaela?

ZAGREB - Da mi je netko još prije deset godina rekao da ću biti velika obožavateljica Georgea Michaela, rekla bih mu da priča gluposti i da nema teorije da će se ikada u mom CD playeru naći nešto od tog bizarnog Grka iz Whama.

Dogodilo se čudo

Da me je taj netko tada još i uvjeravao kako ću sa svojim mužem s nestrpljenjem očekivati Michaelov koncert u Zagrebu, rekla bih mu kako mora da se šali jer ni u najgorem bunilu ne bih bila u braku s muškarcem koji sluša tako lošu muziku. No, i veća čuda se događaju u životu.

Georgea Michaela sam zavoljela s njegovim posljednjim studijskim albumom “Patience” iz 2004. godine. Još uvijek mi nema ničeg ljepšeg od uvodnih taktova “Amazing”..... ta tarara tarara (nadam se da čujete) i onda se po krajoliku razlije ta savršena pop-pjesma jer je, naravno, slušate vozeći se u automobilu.

Ma, cijeli je taj album krasan. Fina introspekcija pop-zvijezde u permanentnoj krizi. Pa se tako “Flowless”, točno pogođeni soundtrack za večernji izlazak kada popiješ tek koju čašu šampanjca, a možda se dogodi i koji smotuljak (baš kao što i sam George uobičava), izmjenjuje s ispovjednim, srcedrapateljnim baladama poput “My Mother had a Brother”...

U istoj godini kada je krenuo Jutarnji Georgeu Michaelu se dogodio onaj skandal s policajcem u javnom zahodu u Los Angelesu. Od tada je prošlo već 13 godina, a on nije naučio dostojanstveno stariti. I to mi se baš sviđa. Svako malo ga nađu kako mrtav pijan i napušen spava negdje za volanom svog automobila...

Veliki umjetnik

George Michael je veliki umjetnik, jedan od onih rijetkih mahera koji znaju napisati takve pop-dragulje kao što su “Faith” ili “Freedom”. Onaj tip zaraznih plesnih evergreena poput Princeove “Kiss”.

Moram priznati da me malo straši taj pretenciozni koncept aktualne turneje sa simfonijskim orkestrom. S druge strane, veselim se što će George Michael pjevati pjesmu “Going to a Town” Rufusa Wainwrighta, kod nas ne previše poznatog genijalnog kanadskog kantautora. Posrijedi je strašno dobra pjesma, a to koliko sam luda za Rufusom.... sasvim je druga priča.