Na Dubrovačkim ljetnim igrama 2. kolovoza nastupili su gosti iz Norveške, barokni ansambl Barokkanerne i violinistica Ragnhild Hemsing, izvevši program naslovljen "Norveška godišnja doba". Okosnicu programa činili su koncerti "Četiri godišnja doba" Antonija Vivaldija, a između njih je, poput svojevrsnih intermezza ili prijelaza, uklopljeno još nekoliko skladbi francuskog baroknog skladatelja Marina Maraisa, norveških tradicijskih melodija, kao i koncert za lutnju Johanna Friedricha Fascha.
Posebnost ovoga koncerta jest to što Ragnhild Hemsing Vivaldijeve koncerte ne izvodi na (baroknoj) violini, nego na hardanger violini, tradicionalnom norveškom instrumentu. Osim četiri žice po kojima se svira gudalom, hardanger violina ima još nekoliko žica koje slobodno titraju i stvaraju karakterističan odjek. Tijelo instrumenta bogato je ukrašeno rezbarijama i detaljima od sedefa, a glava instrumenta na kojemu je svirala Ragnhild Hemsing ima oblik zmaja. I sama tehnika sviranja uključuje mnoge ukrase poput oštrih trilera, predudara, dolazaka na ton "klizanjem odozdo" i slično.
Spoj Vivaldijevih koncerata i norveške tradicije pokazao se vrlo uspješnim. Ova izvedba nije isticala melodičnost, ljepotu zvuka ili briljantnost solista, nego prije svega energiju, ritam i efekt. Takav pristup prisutan je i u drugim povijesno obaviještenim izvedbama, ali ovdje, zahvaljujući posebnostima hardanger violine i načinu sviranja, još više dolazi do izražaja.
Hardanger violina sama po sebi ima mekši, manje prodoran ton od violine i ne svira se često u višim pozicijama, pa su i u ovom slučaju pojedini dijelovi koncerata prebačeni u niži registar, zbog čega izostaje onaj dojam virtuoznog sjaja karakterističan za violinske koncerte. Ono što se zauzvrat dobiva, ponajviše zbog načina izvedbe, jest dojam rustikalnog, sirovog sviranja, glazbe koja na momente gotovo tjera slušatelja da udari nogom o pod. U usporedbi s uobičajenim izvedbama zanimljivi su bili i polagani stavci koji su izvedeni u bržem tempu i bogato ornamentirani, zbog čega nisu zvučali ispjevano i melodično, već spontano i improvizirano.
Osim zanimljivo osmišljenog programa i sama je izvedba bila izrazito uspješna. Ansambl Barokkanerne zvučao je sigurno, uvježbano i čitavo vrijeme na visokoj razini, a Ragnhild Hemsing bila je jednako dobra i kao izvođačica baroknih koncerata i kao glazbenica na tradicijskom instrumentu. Uz klasičnu glazbu, Ragnhild Hemsing odmalena je vezana i uz tradicijsku glazbu. Kako je sama istaknula u kratkom obraćanju publici, u norveškoj tradicijskoj glazbi važnu ulogu imaju ukrašavanje melodije i improvizacija, slično kao i u glazbi baroka, i upravo ju je ta njihova zajednička crta potaknula na stvaranje ovog programa u suradnji s ansamblom Barokkanerne.
Uz to što je donio novi pristup poznatim djelima baroknog repertoara, ovaj koncert mogao je privući i publiku sklonu world musicu, koji ove godine nije toliko zastupljen na programu Dubrovačkih ljetnih igara. Zbog toga uključivanje hardanger violine i norveške glazbene tradicije u program čini ovaj koncert vrijednim i iz te perspektive.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....