U srijedu se, 10. lipnja, u minhenskom Prinzregententheateru, svečanim koncertom "Ivan Repušić i prijatelji" naš istaknuti nagrađivani dirigent nakon devet godina rada kao šef-dirigent Minhenskog radijskog orkestra oprostio od tog istaknutog glazbenog ansambla. Rijetkost je da jedan mladi dirigent čak tri mandata zadrži tako istaknutu umjetničku i upravljačku poziciju na čelu glazbene institucije u Europi. Orkestar bi ga rado zadržao još, da sam nije željan promjena, ali i slobode gostovanja u svijetu i Hrvatskoj, gdje i dalje ravna Zadarskim komornim orkestrom i posebnim važnim svečanostima poput Dana državnosti ili otvorenjima festivala i dvorana.
Njemu je 11. ožujka iduće godine sa Simfonijskim orkestrom HRT-a povjeren program otvaranja najmodernije koncertne dvorane u zemlji, EVE Music Hall u Čepinu, zbog čega su na ovaj povijesni događaj u njegovoj karijeri u München stigli i voditelji te dvorane, ali i Lisinskoga, HNK u Splitu, HRT-ovih ansambala, Ministarstva kulture i medija RH, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te razni štovatelji, suradnici i prijatelji. Bila je to svečanost za pamćenje, svojevrsni koncert-emisija njegovu životu i devetogodišnjoj minhenskoj avanturi, koju je izravno prenosio Bavarski radio, snimala Bavarska televizija, te "streamao" YouTube kanal Njemačke državne televizije ARD. NIz svjetskih i domaćih glazbenih hitova ispresijecali su komentari šarmantne moderatorice Annekatrin Hentschel koja se obraćala publici, dirigentu, solistima, ali i pojedinim članovima orkestra tragajući kroz spontane razgovore za novim informacijama i anegdotama iz Repušićeva života.
Posebno je emotivan trenutak bio kada se ovaj Imoćanin odrastao u Zadru i školovan u Zagrebu, prisjetio kako je kao dijete tijekom Domovinskog rata u prijenosu čuo Gotovčevu Himnu slobodi na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara. Zato ju je simbolički smjestio na sam kraj ovog dvoipolsatnog programana, u izvedbi Zbora Bavarskoga radija koji je uz njega perfektno svladao hrvatski jezik, jer ga je u ovih devet sezona često pjevao na koncertima i snimanjima. Ovaj je dirigent više nego itko ikada dosad redovito izvodio, snimao i objavljivao hrvatsku glazbu u Njemačkoj; od sveukupno trideset albuma za ediciju BRKlassik, čak pet sadrži kompletno hrvatsku glazbu, često izvođenu i u suradnji sa Zborom HRT-a i mnogobrojnim hrvatskim vokalnim solistima, s kojima je osvojio mnogobrojne nagrade, a ovoga travnja u Splitu čak dva Porina (za album Hrvatske mise Borisa Papandopula pa je sada na generalnoj probi za ovaj koncert Zboru Bavarskoga radija ponosno predao u ruke kristalne šarene kipiće za najbolji album klasične glazbe i najbolju izvedbu u kategoriji klasike).
Kao goste soliste pozvao je svih osmero rezidencijalnih umjetnika čiji su nastupi resili proteklih devet koncertnih sezona ovog orkestra, koji su se sada odazvali s raznih krajeva Europe i Amerike i svojim nastupima uveličali raskošan revijski program, i to bez naknade, jer im je to osobita čast i zadovoljstvo. Kako je Minhenski radijski orkestar u svijetu poznat po koncertnim izvedbama opera i snimanjima za audio izdanja (među kojima su i Gotovčev Ero s onoga svijeta i Paraćeva Judita), operni su umjetnici činili važan dio programa, ali i trojica puhačkih virtuoza, jedan pijanist i jedan bravurozni udaraljkaš. Od živućih skladatelja bila su tu čak dvojica Hrvata, Frano Parać čiji je Ples barunice iz baleta Carmina Krležiana u nazočnosti samoga Paraća u publici osobito poletno zazvučao, a jednako su Bavarci cijenili prepoznatljiv melos sitnih intervala "Klavirskog koncerta z istarskom stilu" Dejana Lazića koji ga je autorski i solistički interpretira.
Tog nekadašnjeg zagrebačkog čuda od djeteta, usporednog virtuoza pijanista i klarinetista, pamtimo iz mladih dana, prije nego što će otići u Salzburg, München i Amsterdam, gdje se danas sve više bavi i pisanjem glazbe. Od hrvatskih puhača tu je bio najbolji svjetski hornist, naš proslavljeni Radovan Vlatković, koji je svoju meku boju roga sproveo kroz obradu "Villanelle" Paula Dukasa. Bila je osobita čast u Münchenu čuti prvu flautu Berlinske filharmonije, Švicarca Emmanuela Pahuda u ženskom skladateljskom pismu Concertina francuske skladateljice Cécile Chaminade. Njemački čarobnjak na trubi Matthias Höfs, kojega smo ove godine vidjeli i u Lisinskom kao gosta Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a, sada je na krilnici u jazz maniri "otpjevao" jazzy hit "How Do You Keep the Music Playing" Michela Legranda. Od živuće je japanske skladateljice Keiko Abe svestranost dirigenta i orkestra potvrdio virtuozni ulomak "Prism Rhapsody" koji je na marimbi "otprašio" Talijan Simone Rubino, a poseban su svečani ton večeri dali operni pjevači.
Koncert je otvorila i završila Repušićeva prva minheska rezidencijalna umjetnica, letonska sopranistica Marina Rebeka, najprije Eleninim bolerom iz Verdijevih Sicilijanskih večernji, a kasnije i u duetu iz Puccinijeve Madame Butterfly s jednim Amerikancem sicilijanskog podrijetla, tenorom Charlesom Castronovom. Vrhunac večeri bile su dvije Desdemonine arije (Pjesma o vrbi i Ave Maria) iz Verdijeva Otella koje je bugarska operna veteranka, sopranistica Krassimira Stoyanova maestralno otpjevala – emotivno, anđeoski, ganutljivo, nebeskim pianissimom. Misao megapopularnog zborskog ulomka Verdijeva Nabucca, Va, pensiero (Kreni misli na krilima zlatnim…), Repušić je kroz glasove Zbora Bavarskoga radija neposredno uputio svojoj Hrvatskoj, dok je hrvatskom Himnom slobodi u završnici svijetu pak odaslao nedvosmislenu mirotvornu poruku. Ujedno, bila je to i najava njihove produžene sezone početkom srpnja na otvorenju i prvom programu Dubrovačkih ljetnih igara za koju pripremaju Carminu buranu. Repušić u Njemačkoj nastavlja biti aktivan; od prošle godine je generalni glazbeni ravnatelj Leipziške opere, a od pretprošle šef-dirigent Državne kapele u Weimaru, uz što je i dalje šef-dirigent Zadarskog komornog orkestra. I prije Dubrovnika, 3. srpnja dirigira zatvaranje Zagreb Classica uz Zbor i orkestar HNK Zagreb sa zvijezdama Metropolitan Opere, program "Zlatno doba", sopranisticu Erin Morley i tenora Lawrencea Brownleea. Njegov intenzivni zvjezdani put nastavlja se i dalje, jer umjetnici s kojima radi uz stručnost osobito ističu njegovu emotivnost i čovječnost, tako nužne osobine u svakom radu s ljudima. S ponosom mu čestitamo i želimo puno nadahnuća i zdravlja u daljnjem umjetničkom radu, odnosno, kako bi Beethoven i Mendelssohn u svojim djelima istoga naslova rekli, "Mirno more i sretan put!".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....