Dok se blještava operna sezona 2025./2026. primiče kraju izvedbama Rossinijeva Seviljskog brijača, prvi put smještenog u novom prostoru HNK-a 2, ono po čemu ćemo je zasigurno pamtiti jesu predstave u kojima je nastupila naša proslavljena sopranistica Evelin Novak, prvakinja Berlinske državne opere „Ispod lipa“, gdje je na angažmanu od početka svoje profesionalne operne karijere. Tu smo redovitu solisticu i prestižnih Bayreuthskih svečanih igara kao rezidencijalnu umjetnicu sezone imali čast vidjeti kao Elisabethu u Wagnerovu Tannhäuseru, prethodno i kao Mimi u jesenskoj obnovi Puccinijeve La bohème, dok nas je vrhunac niza dočekao ovoga mjeseca, kad je debitirala u naslovnoj ulozi Dvořákove Rusalke.
Briljirala je u svim ulogama
U svim je ulogama jednako briljirala, pruživši poznatim melodijama i prizorima dodanu vrijednost u svojim minucioznim oblikovanjima fraza, dikcije i boja te psihološkim dubinskim poniranjem u lik. U maniri najvećih umjetnika, ali i sportaša, okružuje se vrhunskim stručnjacima za pojedina područja s kojima razrađuje sve detalje uloge koju priprema i tu najvišu razinu uvodi u strukturu našega središnjeg nacionalnog kazališta. Njezina glavna mentorica Dunja Vejzović usadila joj je pod kožu tu potrebu za neprestanim usavršavanjem i istraživanjem svojih punih potencijala u svakoj produkciji ili na koncertu. Prošlogodišnja je zagrebačka operna uspješnica Rusalke sada obnovljena samo zbog nje, pjevala je u obje predstave izvedene u ovoj sezoni, sredinom lipnja, predvođena mladim, sve uspješnijim maestrom Andrejom Veselom, koji je prošle godine, kao asistent Srbe Dinića, dobio priliku debitirati s tom operom u posljednjoj od sedam nanizanih predstava. Divna je sprega dvoje umjetnika koji se dubinski razumiju, oboje na predstavama žanju uspjeh njihova zajedničkog rada i stvaranja. Ali tu je još nešto: cijeli se ansambl Zagrebačke opere, kao i sama Evelin, podignuo za jednu ljestvicu više nedavnom blistavom produkcijom spomenutog Tannhäusera, kojom je izvođačka sprema prešla na višu razinu. Ta prisutnost izazova Wagnerove partiture sada se osjeća u svakoj Dvořákovoj frazi, slogu, boji i prozračnosti.
Sve je puno lepršavije, ležernije, sigurnije, ali i višeslojnije; maestro Vesel s lakoćom oblikuje sve detalje zahtjevne produkcije s kompleksnom rotirajućom scenografijom. Evelin Novak – koja nije prošla sve dugotrajne probe u pripremi prošlogodišnje predstave – teško je mogla poloviti sve labirinte okretnoga kućnog zdanja i svih vrata koja se malo otvaraju, malo su zaključana, ali uspjela je i sve je teklo besprijekorno. Nema tko se u publici nije naježio na njezinu ariju Mjesecu (Měsíčku na nebi hlubokém), gdje se njezin anđeoski sopran stopio s likom vodene vile, a u ovoj režiji Talijanke Caterine Panti Liberovici u stvari neshvaćene kćeri i sestre, odbačene nevjeste, koju nesretna ljubav pretvara u samosvjesnu čarobnicu, pa u završnici simbolički prelazi u višu dimenziju drugoga kata impresivnog kućnog zdanja. Pritom je umjetnica uvela besprijekoran izgovor češkog jezika, čija je meka zvukovnost konsonanata novim nijansama obojila same fraze te se uskladila s drugim pjevačima u predstavi. Drugi su interpreti na drugoj izvedbi u subotu, 13. lipnja, bili probrani iz prethodnih podjela među stalnim članstvom ansambla, koje je ona povukla na višu razinu, da daju svoj maksimum. Tako smo čuli dvoje zagrebačkih nacionalnih opernih prvaka u svojim ponajboljim izdanjima – pouzdanu mezzosopranisticu snažnog tona i tamne boje Dubravku Šeparović Mušović u jednoj od najboljih uloga u karijeri, vještice Ježibabe, u ovoj režiji mudre, samosvjesne žene, dok je bas-bariton Luciano Batinić koncentriranim, stegnutim, predivnim zvonkim tonom registarskih dubina bojao topli karakter očinskoga Rusalkina oca Vodenduha.
Za svaku pohvalu
Za svaku je pohvalu i naš tenor Domagoj Dorotić, koji vrlo muzikalno portretira ulogu prevrtljivog, neodlučnog Princa i usklađuje boje svim registrima i emocionalnim stanjima ove zahtjevne uloge. Nevjerojatan glasovni fenomen snažnog mezzosoprana na sopranskoj granici opet je otkrila Sofija Petrović u epizodnoj, ali moćnoj ulozi agresivne Strane kneginje kao Rusalkina antipoda. Mladi su operni stipendisti – tenor Josip Švagelj i sopranistica Petra Cik – bili na razini starijih kolega u ulomcima strica Lugara i nećaka Kuhara (u ovoj režiji nekog drugog oca i druge Rusalke), nebeski udaljeno u svojim je zapjevima zvučao tenor Ivo Gamulin kao Lovac, dok su se glumački i glasovno u trolistu skladno nadopunjavale pjevačice triju vila – Hana Ilčić, Mila Domaćina Topalušić, Laura Marincel Haller. Uglavnom, svaki je član izvedbe učinio dodatni napor da predstava dostigne pravi vrhunac sezone, a Evelin Novak zasigurno očekuju nove pozornice na kojima će predstaviti svoju sada savršeno pripremljenu Rusalku. Zagrebačka se opera još jednom stepenicom više uzdigla na razinu najvećih svjetskih opernih kuća, spremna na nove izazove.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....