Nakon Queens Of The Stone Age na INmusicu i Clutchu u Tvornici kulture u prosincu, koncertom Monster Magneta, također u Tvornici, zaokružen je triptih nastupa bendova koje, uz Kyuss i Fu Manchu, možemo smatrati ključnima za postanak i opstanak stoner rocka. Doduše, svi su spomenuti i špiri od tog podžanrarocka i metala pa tako i Monster Magnet iz New Jerseya predvođeni Daveom Wyndorfom. Naime, njegov bend je na pet albuma iz 90-ih, od "Spine Of God" (1992) do Powertrip" (1998), miješa o psihodeliju, grunge, metal i proto-punk, odnosno utjecaje The Stoogesa, Black Sabbatha, Hawkwinda, Motorheada, MC5, Melvinsa, Black Flaga i Mudhoneya u muklu magmu potekle na počelu o "uzimanju droga radi stvaranja glazbe za uzimanje droga" Spacemen 3, drajverskog mota "gas, ass or grass" i "sex, drugs & rock'n'roll" filozofije koju su Monster Magnet živjeli po načelu "pedal to the metal".
Nije slučajno da se u serijalu "Sinovi anarhije" relativno često koriste baš njihove pjesme, a "začarani krug" rocka i narkotika kao osnovne teme svojih pjesama dobro je iskusio i Wyndorf, bikovsko-veprovska životinja od čovjeka kroz čije je vene prokolalo droga dostatnih za (samo)ubojstvo barem desetak dobro baždarenih džankija. Nešto slično se priej dvadesetak godina tvrdilo u jednom od brojeva magazina britanskog glazbenog magazina Q, posvećenom drogama i glazbi, a u kojem je pisalo da je osobni liječnik Wyndorfa izjavio kako je ovaj ostao živ samo zbog nevjerojatne tjelesne konstitucije. Nalik križancu neandertalca, vikinga i bodybildera, ako smijem zamijetiti. Naravno, ako i ta liječnička napomena ne spada u još jedan od rock'n'roll mitova u koje volimo vjerovati, udosađeni vlastitim patetičnim životima. Zanimljovo, Nydorf koji već godianma poriče da droge "otvaraju vrata kreativnosti", zamalo fatalni overdose doživio je samo i jedino od prepisanih mu tableta za spavanje zbog nesanice od koje je patio na turnejama.
Kako god, zahvaljujući toj i takvoj tjelesnoj konstituciji, vokalnoj kondiciji i pozitivnom ludilu koje ga tjera dalje, teško je u Tvornici bilo povjerovati da jedini orignalni član Monster Magnet na svojim širokim plećima nosi već 62 godine. Doima se barem desetak godina mlađi, a njegov relativno pomlađeni bend pred auditorijem solidno ispunjene Tvornice kapacitiran za efektno izvođenje underground-rock klasika poput "Dopes To Infinity", "Crop Circle", "Radiation Day", "Ego, The Living Planet", "Melt", "Negasonic Teenage Warhead", "Look To Your Orb For Warning" i "Dinosaur Vacume" te hitova "Space Lord" i "Powertrip" s primamljivim motom: "I'm never gonna work another day in my life/The gods told me to relax/They said I'm gonna be fixed up right/I'm never gonna work another day in my life/I'm way too busy powertripping/But I'm gonna shed you some light". I bi svjetlo! I bi zvuk! I bi rock'n'roll!
Ne tako moćno i žestoko poput onog na koncertu u Grazu prije dvanaestak godina, ako ne već i petnaestak, vrag odnio crvotočnu memoriju, ali ni daleko od toga. U svakom slučaju iznad očekivanja i posve dostatno za dobrodošlo podsjećanje na to zašto je rock'n'roll bio i zašto još i danas može biti seksepilna i magična glazba koja omamljuje sva čula, uzdiže duh i zacjeljuje bol. Davno su prošli i oni dani kad je Monster Magnet bio i predgrupa Metallice, 1999. godine na ljubljanskom stadionu Bežigradu na kojem mi je Slaven Bilić, čim smo se upoznali, rekao da je također došao na taj koncert više zbog Wyndorfove nego Hetfieldove družine. Tom me izjavom Slaven zauvijek "kupio", kao i Monster Magnet čija su moć glazbe i snaga izvedbe i u Tvornici bili dovoljni za uživanje u pravom rock'n'rollu. Teškom poput mastodonta, opasnom poput sabljozubog tigra, nabrijanom poput grizlija. Onakvom kakav nam posljednjih godina prečesto nedostaje, a što nije samo problem Zagreba ili Tvornice kulture u kojoj će nas u lipnju dočekati još jedan opaki rock'n'roll spoj kad u nju sleti Black Rebel Motorcycle Club. I to je to, dosta posla za danas. Bogovi su mi baš dojavili da se odmorim i opustim.