FILMSKA KRITIKA

VIDEO: JURICA PAVIČIĆ O 'LINCOLNU' Više vrijedi jedan kadar ‘Ralja’ nego išta u ovom filmu

Duga i nevjerojatno uspješna karijera redatelja Stevena Spielberga može se jasno razdvojiti na dvije grupe filmova. Prvi su oni “zabavni”, načinjeni s tinejdžerskom publikom na umu, s nakanom da zabave, zaprepaste ili zaplaše koristeći instrumente filmskog spektakla. Drugi su oni “ambiciozni” u kojima se Spielberg bavi važnim društvenim i političkim pitanjima, i za koje redovito dobiva nagrade.

I tu počinje ono što je kod Spielberga ironija. Naime, njegovi “neambiciozni” filmovi često s iznimnom dubinom i intuitivnom izoštrenošću tematiziraju zaista važne teme - otuđenog moderniteta (“Dvoboj”), neukrotive prirode (“Ralje”, “Jurski park”), krize obitelji (“E. T.!). Istodobno, Spielbergovi “važni” filmovi najčešće su daleko ispod suptilnosti i finoće njegovih “nevažnih” naslova. Iako i među njima ima par pristojnih (“München”, “Schindlerova lista”) - puno je više onih drugih, dobronamjerno tautoloških, bezbolno liberalno asaniranih, bezopasno samorazumljivih filmova poput “Boje purpura”, “Amistada” ili “Ratnog konja”.

Ključni mjeseci

Film “Lincoln” spada nažalost u takvu, drugu vrstu. Spielbergov biografski film o nekoliko ključnih mjeseci u životu Abrahama Lincolna - o razdoblju kad u zimu 1865. on progura u Kongresu 13. amandman kojim se ukida ropstvo - doživio je sudbinu kakvu često dožive Spielbergovi “važni” filmovi: dočekan je euforijom u SAD-u, nominiran za devet Zlatnih globusa i najviše - trinaest - Oscara. Istodobno, čovjek se ne može oteti dojmu da u jednoj razjapljenoj vilici psine iz “Ralja” ima više stvarne umjetničke žice nego u ovom službenoj, krutoj političkoj hagiografiji.

Spielberg i njegov scenarist Tony Kushner (autor slavnog brodvejskog klasika “Anđeli u Americi”) od cjelokupnog i uvelike ekraniziranog Lincolnovog života probrali su samo jedan segment: razdoblje u zimu 1865. kad Lincoln pokušava progurati ukidanje ropstva u Kongresu iako je svjestan da nema potrebnu dvotrećinsku većinu i iako sluti da bi to rat moglo napraviti duljim i gorčim.

Lincoln i njegov ministar Seward ( David Strathairn) pri tom se ne libe mititi protivnike, savijati im politički ruku, ucjenjivati ih, a u toj političkoj kombinatorici jedan od zadataka im je skršiti vlastito libertinsko krilo koje predvodi zastupnik Stevens ( Tommy Lee Jones).

Lincoln je - naime - svjestan da se bijeloj sjevernoj gospodi možda gadi što se robove drži u lancima, ali im pomisao da bi crnci mogli imati pravo glasa i konkurirati za poslove diže kosu od užasa. Sve u svemu, “Lincoln” pokazuje kako je jedan od najhumanijih zakonskih činova u povijesti Zapada nastao kao rezultat antipatičnog politikantstva, mućki i korupcije. Tema je to koju još šezdesetih kudikamo subverzivnije zasijeca John Ford u “Čovjeku koji je ubio Liberty Valancea”, gdje konstatira da demokracija počiva na pra-zločinu smaknuća s leđa. Spielberg ni jednog trenutka ne ide tako daleko: on je previše “vjernik” da bi se odviše udubio u sjenovito naličje.

Dijelom spektakularan

“Lincoln” je film koji izvedbeno impresionira. Dojmljivo je režiran, u nekim dijelovima spektakularan. Daniel Day Lewis frapantan je kao Lincoln: s nevjerojatnom minucioznošću method’s actinga skinuo je Lincolnovu gestu, izgled, meketavi glas. No, najveći problem “Lincolna” je svakako Kushnerov scenarij. U usporedbi sa suvremenim političkom dokudramama kao što su “Kraljica”, “Frost/Nixon” ili “Laku noć i sretno”, “Lincoln” se doima kao staromodno deklamativan film, teatarski prekrcan dugim monolozima i politički značajnim govorima. U nekim aspektima, ovaj “socrealistički” film kulta ličnosti staromodniji je od jugoslavenskih filmova ranih pedesetih. Pri čemu je ključna razlika što su partizanski filmovi uz par iznimki vođu držali odsutnim, dok je u “Lincolnu” naslovni junak u svakom kadru.

Ako je demokracija poredak koji tupi oštrice i uzdiže kompromis, onda Kushner i Spielberg Lincolna pokazuju kao heroja demokracije: čovjeka koji je uvijek balansirao u prostoru mogućeg, pazeći da ne iskorači u nepoznato. To vrijedi jednako za Lincolna kao i za film koji je Spielberg napravio o njemu. Lincolnu političaru, to je vjerojatno vrlina. Filmu - nije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 00:06