Socijalizam je u nas smrtno ranjen još u ljeto godine 1984., kad se na malim ekranima, svaki ponedjeljak navečer, stao šetati Blake Carrington. Sparna večer, vrućina kao i sada. Izgužvan komunistički funkcionar, natečen, neobrijan, melje u Dnevniku, puši i premeće čik u rukama, grebe se po masnom vratu, najavljuje “mjere”, objašnjava zašto je potrebna “stabilizacija”.
Emitira užas sive svakodnevice, redovitu porciju laži kojima prekriva stvarnost: još su svježa sjećanja na bonove za benzin, nestašice kave, deterdženta, ulja, inflacija vrtoglavo raste, frižideri se prazne… Sat poslije pojavi se on, u svilenom šlafroku, začešljan, nakvarcan, naočit, neoštećen zubom vremena, iza njega plamsa vatrica u kaminu i reda se pedeset metara knjiga. Pijucka viski iz kristalne čaše, a niz pedeset metara dugačak hodnik pristiže mu Crystle, savršeno konzervirana plavuša u najboljim godinama, “meblirana” dragim kamenjem iz Tiffanija…
Počinje nova epizoda “Dinastije”. Režim je očito bio otišao na kvasinu, odustao od bitke za naše bolje sutra i hotimice nam ponudio američku bogatašku familiju kao nov obrazac sreće kojoj trebamo težiti.
Trideset godina poslije zapanjuje kvaliteta ove sapunice. I dalje je beskrajno nadmoćna bilo čemu što se u nas može snimiti: savršena gluma, savršena produkcija, savršena fabula.
I bogati plaču, njezin je forte, barem eto iz domaće perspektive, i nekad i danas. Usto: dobro je, dobro biti bogat. Lakše takav podnosiš i nevjernu suprugu, i sina muškoljuba, i kći nimfomanku, i zeta šmokljana… Blake Carrington, patrijarhalni mužjak, naftaš, surov, pod teretom dugova, ipak drži na okupu familiju, ne propušta pred životnim nedaćama, ucjenama, izdajama…
Pred nama je Amerika koja puca od zdravlja, kapitalizam koji puca od zdravlja, patrijarhat koji puca od zdravlja, i ništa mu ne može stati na put osim sitnica lako rješivih, poput bankrota, preljuba…
Al Corley igra Stevena, prvu dakle otvoreno homoseksualnu ulogu u američkoj mainstream TV produkciji. No poslije je otpao iz podjele jer je odbio nastaviti tumačiti lik koji će se, eto, “izliječiti” od te “boljke”. Dinastija je dakle za nas opet politički nekorektna, ali iz nove perspektive…
Primjerice, u ponedjeljak je Blake čisto iz opreza dao prebiti, pred kćerkom Fallon, njezina ljubavnika koji joj, eto, klasno ne odgovara. To da je dobio po gubici ovaj smatra logičnim, kao i razmažena njegova ljubavnica… Jesmo li tom težili?
John Forsythe krupnija je riba, ipak je on Blake Carrington, pa je bio uspio osujetiti producente da njegov lik uvedu u preljub. A ne, on je muškarčina savršena. Glumac je očito bio svjestan da će ga ubuduće identificirati s ulogom, i nije se prevario. A niti je prevario obožavatelje, njegova vitalnost nije bila hinjena: umro je prije pet godina u devedeset trećoj…
Morat ćemo pričekati kraj prve sezone da se pojavi Alexis, opaka crnka, Blakeova prva supruga, koju tumači Joan Collins (r. 1933.). Tek s njom počinje prava zabava. Bitka plavuše i crnke za sijedog bogataša: ima li što politički nekorektnije?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....