Tek kad su napisale knjigu o svom životu prestale su raditi u crvenoj četvrti

Iako se svojim izgledom nimalo ne uklapaju u stereotipe ulične prostitucije, jednojajčane blizanke Louise i Martine Fokkens sa 70 godina drže rekord najstarijih prostitutki Amsterdama. Ove simpatične bakice (zajedno imaju devetero unučadi) koje se i u poznoj dobi identično i upadljivo odijevaju i s neizbježnom čivavom u ruci rado poziraju i dijele autograme, zvijezde su dokumentarnog filma “Upoznajte Fokkensice”, koji su na ZagrebDoxu predstavili njegovi redatelji Gabriëlle Provaas i Rob Schröder.

- Kada sam se prije šest godina preselio iz središta Amsterdama, novi stan našao sam u maloj ulici u četvrti crvenih svjetiljki, koja je, usprkos tome što je ta četvrt danas turistička atrakcija, uspjela zadržati šarm starog Amsterdama. Ulaz u moju kuću bio je vrata do sobe u kojoj je Martina radila, a često sam pričao s njom jer je, šećući u negližeu, uređivala vrtove svih susjeda u ulici, pa tako i moj. Rekao sam joj da bih volio napraviti film o ovoj ulici i predložio joj da bude glavni lik filma, na što je ona predložila da sudjeluje i njena sestra - priča Schröder kako je upoznao neobične sestre.

Nasilni bivši muž

“Ovo nije bio moj san. Ni za sav novac ovog svijeta ne bih ponovila to iskustvo”, kaže u filmu Louise, koja je prva krenula u “biznis”. Već sa 20 godina bila je majka troje djece i u jednoj je tvornici izrađivala zaslone za lampe, a na bavljenje prostitucijom natjerao ju je nasilni bivši muž. Louisina obitelj isprva je bila u šoku, no kada su dvije godine kasnije u bordelu trebali čistačicu, za posao se javila njena sestra Martine, i sama majka četvero djece, koja se uskoro priključila sestri u poslu u kojem su obje ostale punih 50 godina. Nakon nekoliko godina rada oslobodile su se svodnika, osnovale vlastiti bordel, a kasnije i prvi sindikat prostitutki.

- Šezdesete su godine u Nizozemskoj bile slične današnjoj ekonomskoj krizi i mnoge žene koje su bile sekretarice ili medicinske sestre promijenile su profesiju i ušle u prostituciju. U to doba česti su bili i štrajkovi građevinskih radnika, pa su i muškarci bili nezaposleni - objašnjava Gabriëlle, a Rob dodaje:

- Kada pričamo o prostituciji važno je da ne prikazujemo te žene samo kao žrtve, a ono što se trenutno događa u Nizozemskoj je neka vrsta novog morala: kršćanski, gotovo desničarski moral koji želi zabraniti prostituciju. Naravno da ima mnogo loših strana prostitucije koje ne vidite i koje su ilegalne, ali ima zemalja u svijetu u kojima je prostitucija zabranjena, ali zato cvjeta ilegalni sustav i vidite da je u takvom sustavu puno gore nego u Nizozemskoj.

Sestre Fokkens i danas su nerazdvojne: zajedno žive u malom stanu prepunom cvijeća u predgrađu Amsterdama, a Martine i dalje, tri puta tjedno, odlazi na posao. Louise je zbog artritisa prije dvije godine morala objesiti mrežaste čarape o klin. I Martine bi rado prestala, ali državna penzija nije joj dovoljna. Ima stalne mušterije, ne brine je mlađahna konkurencije iz inozemstva, no žali se na nedostatak solidarnosti među današnjim radnicama četvrti.

Zaslužena mirovina

- Jedna od posljedica globalizacije bila je i ta da su mnoge žene odlučile doći raditi u Nizozemsku, dok u 60-im i 70-im gotovo da i nije bilo strankinja u tom poslu, to je bila jedna prilično zatvorena zajednica i žene su si tada puno više pomagale - ističe Gabriëlle, koja smatra da se dio rješenja problema prostitucije nazire i u filmu.

- Možda bi vlada trebala razmisliti o prepuštanju bordela ženama, jer kada ne bi bilo svodnika, bilo bi i manje kriminala. Ali ako ženama date više moći, to je možda početak sigurnije industrije prostitucije - smatra.

Potaknute snimanjem dokumentarca, živopisne sestre odlučile su o svom životu napisati i knjigu, koja je postala bestseler u Nizozemskoj, prodala se u 75 tisuća primjeraka, i zahvaljujući njoj uspjele su zaraditi dovoljno novaca, tako da je sada u zasluženu mirovinu, pričaju redatelji, napokon otišla i Martine.